Tusta, Sale Veruda, Ptica i Dr. Fric ili KUD Idijoti, pulski punk bend, začet početkom 80-ih uskoro će, osim na brojnim nosačima zvuka »zasvirati« i između korica. Priču o ovom »dugosvirajućem« bendu ispričat će njegov basist koji je »Idijotom« postao 1985. godine, iste one kad je bend, unatoč činjenici da je već egzistirao zapravo u pravom smislu zaživio.

Jer, kako je Nenad Marjanović ili Dr. Fric, tijekom razgovora i sam kazao – ovo je samo jedna od četiri priče o KUD Idijotima koje su mogle postojati. Od 2012. godine, godine u kojoj nas je napustio Tusta, jedna od tri. Ovo je moja priča, ona koja priča kako sam ja doživio, živio i proživio sve te naše zajedničke godine.

 

Nenad Marjanović alias DR. Fric/M. ANGELINI

Nenad Marjanović alias DR. Fric/M. ANGELINI

OK, knjiga o »Idijotima«, naravno da je trebala biti napisana i slovima, ali zašto baš sad? Dođe blagu, čovjeku pa i »Idijotu«?

– Knjiga »Život s Idi(j)otima« se »kuha« duže vrijeme. Ona je i nastajala duže vrijeme. Više sam je puta počinjao pisati pa bih nakon što bih završio par poglavlja sve bacao, brisao… Tek kada sam si u glavi posložio priču shvatio sam da sam s »Idijotima« živio u finoj simbiozi. Shvatio sam da su KUD Idijoti tek najvažniji dio te priče ali svakako ne jedini. Zašto sada? Pa vjerojatno je internet, društvene mreže i brojna pitanja koje sam dobijao u zadnjih par godina ubrzao tu moju potrebu da dio opusa kojeg sam stvarao bacim na papir. To je moja priča, moj život i tek kada sam to shvatio priča je postala zaokružena. Ljudima će ta priča sigurno biti zanimljiva jer su KUD Idijoti u godinama kada sam ja svirao napravili sve ono što ih je obilježilo kao najveći punk bend ovih prostora.

Jedan čovjek, jedna priča

Dakle, onog trenutka kad je Dr. Fric u vlastitoj glavi stavio KUD Idijote na pripadajuću im policu, krenuo je i sa stavljanjem KUD Idijota »na papir«.

– S obzirom da sam formalno pravno bio član benda u jednom periodu bilo bi bezobrazno reći da je knjiga priča o KUD Idijotima, to je moja priča o KUD Idijotima, svi ostali članovi imaju svoju priču i ako žele mogu je ispričati. Knjiga će neke stvari demistificirati, a neke dodatno zakomplicirati, puno je tu detalja koji zanimaju našu publiku, puno je tu emotivnih opisa nekih događaja i uvjeren sam kako je vremenska distanca od kraja karijere do danas bila dobar filter za nastanak priče koja je objektivna.

Zanimalo nas je je li to priča o odrastanju ili starenju, o nastanku ili nestanku, o trajanju netrajivog ili zaustavljanju Sizifa? Zapravo, je li to sve to s naglaskom na »reći bobu bob, a popu pop«?

– Pa niti sam nisam siguran je li to priča o odrastanju. Više o starenju, godine su proletjele, mrzim ljude koji žive u prošlim vremenima i koji sve mjere kroz svoj konfekcijski broj. Knjigu sam pisao za svoje klince, sada ih ne zanima što je tata radio, čak bih rekao da ih nervira to što me ljudi dobronamjerno zovu »idijotom«. S druge strane priča o jednom vremenu i jednom bendu koji je stvarao u to vrijeme, priča koju sam želio staviti u neke povjesne okvire, jer raspad jedne države, krvavi rat, kreativan život u takvim okolnostima su sigurno pogled na povijest kakav do sada nitko nije napravio. Uostalom bili smo na cesti u vrijeme »balvan revolucije«, šetali smo među raspamećenim ljudima i kao nešto svirali i pozivali na mir. Uvjeren sam da nitko osim nas ne može ispričati takvu priču, ja sam bio četvrtina tog benda koji se da ironija bude veća zvao KUD Idijoti.

Demistifikacija

Prisjećajući se tih nekih lijepih vremena u okviru onih ružnih došli smo do zaključka kako je »knjiga koja se s nestrpljenjem iščekuje« zapravo psihoterapija ne samo za pisca i ostatak benda već i za sve one koji su život živjeli s njima – slušajući ih, odlazeći im na koncerte, razmišljajući na isti način kao oni.

– Je, to je neka vrsta psihoterapije, čišćenja, izbacivanja iz sebe. Nadam se da knjiga neće imati šizofreni karakter ali ona je sigurno dobro štivo za sociologe, psihologe i povjesničare. Jedno je sigurno, knjiga je pisana iz perspektive poražene strane, ja se osjećam kao pripadnik vojske koja je poražena svim događanjima u svijetu ali i kod nas na Balkanu. Nisam ljut ali sam razočaran, nisam siguran jesam li objektivan ali sam siguran da sam pisao iz duše. Siguran sam da će se bar pola stanovništva ove državice moći prepoznati u ovoj mojoj knjizi.

KUD Idijoti

Na upit – jesi li zadovoljan učinjenim tj. jesi li baš onako kao što ti nadimak, a i ponašanje govori, za zbilja, za skroz i istinski secirao ne samo »Idijote« već i vrijeme u kojem su živjeli?

– Zar sumnjaš?

Je li to »rekvijem« za Tustu, Uljanik, Pulu, za mladost, za ludost, za roditelje koji sve trpe, za djecu koja trebaju znati, za neko vrijeme koje je bilo i nikad neće više biti, hrpa je pitanja na koja Dr. Fric odgovara:

– Je pogodila si, to je svojevrsni »rekvijem« za Tustu, Pulu, minula vremena, ona vremena kada smo promašili »ceo fudbal«. Danas ubiremo plodove tih vremena. Danas je Uljanik tu gdje jeste zbog tih promašaja, ali kako nekome tko ima 30 godina, zna samo za ovaj sistem, zna da je Hrvatska druga u svijetu u nogometu objasniti da je sve sjebano puno ranije? Kako mu objasniti da to što nije dobio plaću nije odgovoran predsjednik njegovog Mjesnog odbora nego se radi o političkom sustavu, cijelom histeričnom procesu koji je pristao na propast. U mojoj knjizi je jasno naglašeno tko nam je skrojio ovakav život. Ti mladi moraju znati da su ih njihovi roditelji jeftino prodali, moraju znati da je zemlja prodana dok je rat trajao, da su tvornice prodavane dok je njihov tata osvajao »čuke« po Lici.

A kad Dr. Fric, početkom travnja objavi, svoju treću knjigu, onu koja priča o njegovoj životnoj ljubavi »KUD Idijotima« mnogima će biti puno toga jasnije. Baš kao što je i njemu postajalo pišući te retke.

Knjiga koja se željno iščekuje

Kada sam na Facebooku objavio omotnicu knjige nastala je euforija, zatrpali su me porukama i ponudama za promociju. Knjigu će za Hrvatsku objaviti UN (Ujedinjeni nakladnici) iza koje stoji Ptica (Diego Bosusco, op.a.). A tko bi drugi? To je njegova nova izdavačka kuća koja se namjerava baviti izdavanjem knjiga i koja pokreće projekt Rock galerije. U Srbiji sam kontaktirao s najjačim izdavačima ali sam se odlučio za Dallas, ipak je to moj milje, lako sam se dogovorio s urednikom Petrom Janjatovićem. Dobio sam ponudu za Makedoniju i pregovaram s jednim tamošnjim izdavačem oko makedonskog prijevoda i izdanja.

Projekt »Rock galerija«

Osim na knjizi Diego Bosusco Ptica i ja radimo na projektu Rock galerije, želja nam je Pulu stvarno obilježiti kao rock grad, u najmanju ruku je jednako rock kao što je i filmski grad. Naša scena je još uvijek živopisna, uvijek je to bila – lučki i vojni grad, žestoki zvuci, a da ne spominjemo sva silna ljetna glazbena događanja koja nisu nigdje arhivirana. Nadam se da će nas lokalna zajednica podržati. Kad kažem lokalna zajednica, mislim na sve, prvenstveno na sugrađane, a onda i na strukture. Projekt razrađujemo ali se nadamo brzoj realizaciji, bio bi to prostor u kojoj bi se posebno poglavlje posvetilo istarskoj i pulskoj rock sceni. Voljeli bismo domaće i strane posjetitelje upoznati s urbanom Pulom. Uvjeren sam da bi i turisti mogli ostati iznenađeni tko je sve nastupao u Puli.

KUD Idijoti

Komentari

komentara