Ne treba sumnjati da će 7. veljače zagrebačka Tvornica kulture biti puna jer je američki stoner rock band Monster Magnet u gotovo trideset godina dugoj karijeri stekao i u Hrvatskoj i okolnim zemljama brojne poklonike koji će itekako rado doći čuti i vidjeti teškaše iz New Jerseya koji su na turneji kojom predstavljaju svoj prošle godine objavljeni deseti studijski album nazvan »Mindfucker«.

Album je očekivan s podosta nestrpljenja među njihovim fanovima, djelomično i stoga što je od prethodnog studijskog rada nazvanog »Lost Patrol« proteklo punih pet godina. Petogodišnja šutnja benda (članovi grupe u međuvremenu su radili na drugim projektima, primjerice u grupi Atomic Bitchwaxa) prekinuta je po mnogima na najbolji mogući način, a to znači albumom koji predstavlja povratak korijenima što, u stvari, znači bučni visokooktanski rock brzog ritma u kojem se isprepliću utjecaji hard rocka i space rocka sedamdesetih (Black Sabbath, Led Zeppelin, Hawkwind) sa punk nasljeđem New Yorka i Engleske.

Eksplozija zvuka

To pak znači da među deset novih Monster Magnet pjesama nema niti jedne spore, a baladični blues ton čujemo tek u možda i ponajboljoj pjesmi albuma, odličnoj »Drowning« koja je u početnom dvominutnom dijelu dobra kombinacija psihodelije i bluesa koja potom nakon eksplozija zvuka prerasta u za njih tipičnu hard rock oluju čvrstih rock rifova, upečatljivih solaža i maničnog ritma idealnog za agresivni ples i izbacivanje energije. Te hard i stoner rock okvire lako je uočiti i u nizu drugh žestica poput »Rocket Freak«, »Soul«, »Mindfucker« ili »Brainwashed« u kojima bas reži, bubanj nemilice udara, električna gitara šara rifovima i solažama, a Dave Wyndorf izvikuje i urla stihove pri čemu je sve skupa dovoljno ritmično i melodiozno da bude slušljivo onima koji vole čvrsti rock.

Da uz hard i stoner rock vole i slične im energetske glazbene bombe Monster Magnet potvrđuju u grunge obrascima okrenutoj »I’m God«, odličnoj »Want Some« u kojoj su na tragu glam rock čvrstine kakvu su sedamdesetih isporučivali T. Rex i Marc Bolan, odnosno u razigranoj »Ejection«, obradi pjesme grupe Captain Lockheed and the Starfighters, u kojoj vjerno slijede zasade punk revolucije. Kad je o stihovima riječ onda se Wyndorf drži već poznatih okvira i progovara o nezadovoljstvu svijetom u kojem živi pri čemu mu je u prvom planu izražavanje nezdravog pritiska na pojedinca što se iščitati može čak već i iz naslova nekih pjesama (»Brainwashed«, »Drowning«) koje uz žestoku glazbu dobro govore o neugodnim osjećajima opterećenja u svijetu koji ga okružuje. Ponekad se, kao u odličnoj naslovnoj »Mindfucker«, Wyndorf poigrava dvoznačnošću i erotikom, a ponajbolji je kad daje prikaz apokaliptične budućnosti pa su stoga najjači trenuci albuma dvije završne pjesme. »All Day Midnight« slika je budućnosti u kojoj će vladati vječna noć, a mračnu viziju grupa ukrašava moćnim zvukom utemeljenim kako na a la Doors psihodeliji šezdesetih, tako i na suvremenoj bučnoj rock agresivnosti. Odlična završna »When the Hammer Comes Down« s prijetnjom konačnog suda i smaka svijeta prepuna je rifova i žestokih udara gitara kakve su davno isporučivali Led Zeppelin i Black Sabbath.

Idealni za film

Dvije završne žestice idu u red onih njihovih brojnih pjesama koje su vrlo često korištene u filmovima horor i SF tematke, poput »The Matrix«, »Girl Next Door«, »Beowulf« i »Bride of Chucky«, odnosno u TV serijama poput »Sons of Anarchy« koja je prepuna njihovih pjesama. Nedvojbeno je da će filmski režiseri i scenaristi i nakon ovog albuma posegnuti za Monster Magnet glazbom kao pogodnom za film ili TV serije, a isto je tako sigurno da će »Mindfucker« s oduševljenjemj prihvatiti i ljubitelji zvuka uživo ovog sastava. Govoreći o albumu pri njegovom stvaranju Dave Wyndorf je rekao kako mu je želja stvoriti »Fight Music«, a već i početno preslušavanje pokazuje kako je u svojoj namjeri uspio jer ova glazba zaista jest puna energije, borbenosti i agresivnosti. Najbolji mogući način uvjeravanja u sve to je – posjeta koncertu.

Među uzorima i – Depeche Mode

Monster Magnet osnovani su 1989. godine u New Jerseyu, a prvu postavu činili su pjevač, gitarist i tekstopisac Dave Wyndorf koji je i danas u bendu te John McBain (gitara) i Tim Cronin (bubnjevi, vokal). U nepunih trideset godina rada prepoznatljivi su postali kao bend čvrstog rock izraza koji u svom stvaralaštvu kombinira stoner rock, hard rock, heavy metal, hardcore punk pa čak i psihodelični rock. Kao najjače uzore Wyndorf i društvo najčešće su spominjali hard i space rock sedamdesetih, odnosno stvaralaštvo sastava kao što su Black Sabbath, Deep Purple, Blue Oyster Cult, Captain Beyond te Sir Lord Baltimore, ali i – Depeche Mode! Debi je bio davne 1991. godine albumom »Spine of God«, a najuspješniji albumi do sada bili su im »Powertrip« iz 1998. godine te »God Says No« iz 2001.

»Mindfucker« je na tragu njihovih uspjeha jer je, primjerice, na Billboardovoj ljestvici nezavisnih albuma došao do vrlo visokog devetog mjesta.

Komentari

komentara