Među one koji će 2017. godinu pamtiti po dobrom svakako su i ljubitelji electronic i synth pop glazbe koji su mogli uživati u novim albumima kultnih sastava Orchestral Manouvers in the Dark i Erasure te još i više u odličnom povratničkom albumu nekadašnjih electronic/dance prvaka, američkog (New York) sastava LCD  Soundsystem.

Podsjetimo, sastav kojem je alfa i omega James Murphy, debi album objavio je 2005. godine da bi pet godina kasnije trećim albumom »This is Happening« priču, izgledalo je, priveli kraju jer su u travnju 2011. godine napravili oproštajni koncert u Madison Square Gardenu i rekli kako nema dalje. No, 2015. godine objavili su božićni singl i počeli pričati o novom albumu na kojem su potom radili punih 18 mjeseci, a kad se ovog ljeta pojavio ispalo je da je riječ o zaista trijumfalnom povratku jer je »American Dreams« postao prvi album grupe koji je došao do samog vrha Billboardove ljestvice!

Posveta Bowieju

A taj je rezulat, nakon što se presluša album, potpuno zaslužen jer je Murphy sublimirao svoja brojna životna i umjetnička iskustva, neprijeporno znanje i očiglednu nadarenost te napravio sjajan crossover album koji će pozitivno izluditi ljubitelje electro beatova i plesa, ali će štovatelje itekako naći i u svijetu rock publike jer Murphy sa svojom LCD ekipom sjajno spaja i koristi različite glazbene izraze pa uz electroniku, dance i synthpop itekako iz zvučnika udaraju i punk, new wave te art rock. Uz sve to »American Dream« nudi i pregršt zahvala glazbenicima koje Murphy obožava pri čemu je daleko iznad svih David Bowie kojeg LCDS »citiraju« u nekoliko navrata glazbom, a Murphy o tom velikanu progovara i kroz stihove zbog čega cijeli album ima itekako puno dodirnih točaka s Bowievom berlinskom elektro trilogijom, odnosno albumima »Low, »Heroes« i »Lodger«.

LCD Soundsystem

 

Koliko mu je Bowie sa svojim shvaćanjem glazbe značio i znači Murphy progovara najprije u skladbi »Other Voices« gdje se kroz electro dance i poigravanje orijentalnim zvukovima prisjeća sebe kao mladog Bowiejevog fana, a o tom odnosu i kasnijim pokušajima kontakta s Bowiem progovara i u »I Used To« koja nudi žešći ritam, odlično korištenje ritam mašine i bubnjeva i čvrste rock solaže koje na još višu razinu diže u »Change Yr Mind« u kojoj govoreći o starosti i prolaznosti vremena koristi gitarističke rifove a la Robert Fripp kakvih je bilo pregršt na briljatnom Bowievom albumu »Scary Monsters«, odnosno kultnom »Heroes«. No, vrhunac tog podizanja spomenika Davidu Bowieju je završna, punih dvanaest minuta duga, kompleksna i u svakom smislu bogata »Black Screen« koja je čisti hommage Velikom Bijelom Vojvodi.

Porazna slika Amerike

Nije Bowie jedini kojeg se LCD  Soundystem sjećaju na ovom albumu. Uvodna »Oh Baby« posveta je prošle godine preminulom Alanu Vegi, a »umotana« u bogate snene i pomalo psihodelične melodije predstavlja synth pop visoke kvalitete. »How Do You Sleep?« s temom izgubljenog prijateljstva zbog ovisnosti o narkoticima podsjeća po odličnom korištenju bubnjeva i spajanju tog ritma s vokalom na U2 da bi kasnije jaki synth udari digitaliziranog ritma pokazali kakvu funkciju bi umjesto električne gitare trebao imati synth kad je riječ o iskazivanju agresivnosti. »Tonite« govori o slutnji smrti kroz robotski elektro ritam zbog kojeg je jasno zašto su Murphyju uzor bili Daft Punk, a kroz agresivnu »Call the Police« ne samo da daje poraznu sliku Amerike današnjice, već budi i sjećanje na post punk osamdesetih da bi kritiku sadašnjosti najuspješnije iznio u naslovnoj »American Dream« u kojoj kroz i za radio programe dovoljno melodioznoj podlozi priča svoju priču o tome kako nema više Američkog sna. Ubila ga je stvarnost.

Epski pristup glazbi

Deset novih LCDS pjesama traje čak 68 minuta što znači da se Murphy opredijelio za pomalo epski pristup glazbi što se možda nekima neće svidjeti jer se kvaliteta može iskazati i kroz kraću formu. Također, neosporno je da su pjesme međusobno stilski vrlo različite, ali ta razlika nije dovela do svaštarenja i košmara koji je u takvim slučajevima realna opasnost. Očigledno, nakon punih sedam godina šutnje Murphy i prateći mu sastav bio je jako motiviran za rad i stvorio album koji će u okvirima svog žanra biti jako cijenjen o čemu svjedoče i odlične ocjene albuma – na Metacritic stranici od čak 35 kritičkih prikaza procjena ocjena je čak 88 od mogućih 100! Nedvojbeno – jako dobar posao.

Komentari

komentara