I dok su prva dva za ovu veljaču najavljena gostovanja u Tvornici kulture vezana uz recentnu svjetsku rock (Monster Magnet) i pop (Tom Odell) scenu, treće predviđeno za 27. veljače pobuđuje prije svega – nostalgiju. Naime, gosti Zagreba i Hrvatske bit će The Lemonheads, američki alt rock bend koji je vrhunac popularnosti doživio u razdoblju od 1987. do 1996. godine.

Štoviše, njihov posljednji autorski album nazvan »The Lemonheads« datira još iz 2006. godine, a posljednje diskografsko izdanje im je album obrada »Varshons« objavljen 2009. godine. Za ovu godinu u planu im je novi album obrada »Varshons 2« što jasno upućuje na kreativnu krizu, a to pak znači da će njihova europska turneja u osnovi biti klasična greatest hits turneja. A da imaju što ponuditi – imaju!

Dobar recept

Grupu su 1986. godine u Bostonu osnovali srednjoškolci Evan Dando (gitara, vokal, bubnjevi), Ben Deily (gitara, piano, vokal) i Jesse Peretz (bas) oduševljeni punk nasljeđem i željni da uz klasičnu postavu rock benda svijetu prenose svoje ideje i osjećaje. Debi album originalnog naziva »Hate Your Friends« objavljuju 1987. godine, slijede potom »Creator« (1988.) te »Lick« (1989.) koji ih čine poznatim na indie rock sceni te posebno na sveučilišnim radijskim postajama pa nakon trećeg albuma, ujedno i posljednjeg na kojem sviraju tri originalna člana, dobivaju ponudu čuvene diskografske kuće Atlantic za ugovor. Za njih snimaju najprije EP »Favorite Spanish Dishes« bez Deilyja koji odlazi, a potom i četvrti studijski album »Lovey« nakon kojeg iz grupe odlazi i Peretz pa su Lemonheads dalje, u stvari, ponajprije Evan Dando koji za svaki novi album angažira neke nove suradnike.

I to će se pokazati dobrim receptom jer peti studijski album nazvan »It’s a Shame About Ray« doživljava svjetski uspjeh, a još veću slavu im donosi izvrsna rock obrada Simon and Garfunkel hita »Mrs. Robinson« koja se pojavljuje kao singl i osigurava im popularnost na radio i TV postajama. Neobična kombinacija punk zvuka, country ugođaja pa čak i heavy metala čini ovaj album dovoljno neobičnim da privuče veliku pažnju, a veliki doprinos tome daju i basistica i pjevačica Juliana Hatfield iz grupe Black Babes, odnosno Dandov australski prijatelj Tom Morgan iz grupe Smudge. Njih dvoje nastavljaju mu pomagati i na narednom, iznova hit albumu nazvanom »Come On Feel the Lemonheads« koji nudi hitove »It’s About Time«, »Big Gay Heart«, »The Great Big No« i »Into Your Arms« koji dodatno jačaju popularnost grupe kod šireg slušateljstva. Nažalost, količina slave, novaca i posla kojoj je Dando nakon toga izložen za njega postaje preteška pa, poput mnogih drugih, skreće u vode ovisnosti i divljih zabava s prijateljima iz grupe Oasis. Zbog svega toga na naredni alum, odlični »Car Button Cloth« treba čekati do 1996. godine. U izradi mu pomažu John Strohm i Murph iz grupe Dinosaur Jr te Bill Gibson iz australijskog rock sastava The Eastern Dark koji uz Danda stvaraju vrlo pitak i slušljiv album blizak zvuku americane, ali tekstualno opterećen sve uočljivijim Dandovim zdravstvenim problemima. Mnogima je jasno da je grupa, odnosno Dando, u krizi što se uskoro i potvrđuje izjavom o prestanku postojanja sastava koji se te 1997. godine službeno umirovljuje, a kad godinu dana kasnije Atlantic objavljuje »The Best of Lemonheads«, priča je, čini se, došla svom kraju.

Novi album

No, Dando nastavlja sa samostalnim radom pa, primjerice, 2003. godine objavljuje solo album »Baby I’m Bored«, a na koncertnim turnejama redovno izvodi i pjesme Lemonheadsa. Osam godina nakon službenog raspada, 2005. Dando odlučuje vratiti The Lemonheads u čemu mu pomažu Bill Stevenson i Karl Alvarez iz grupe Descendents koji uz pomoć nekolicine suradnika 2006. godine objavljuju osmi, za sad posljednji autorski studijski album pod nazivom »The Lemonheads« koji na listi nezavisnih albuma u SAD-u ide do solidnog 26. mjesta, u Engleskoj do 56. Slijedi nakon toga nekoliko turneja po različitim dijelovima svijeta da bi se 2009. godine pojavio i njihov deveti studijski album, ploča »Varshons« s 11 obrada Dandu dragih pjesama među kojima su ponajbolje obrade »I Just Can’t Take It Anymore« Grama Parsonsa, »Fragile«, grupe Wire, »Layin’ Up With Linda« GG Alina, »Waiting Around To Die« Townsa van Zandta s njegovog debi albuma »For the Sake of the Song« iz 1968. godine te posebno sjajna obrada Cohenove balade »Hey, That’s Not Way To say Goodbye« u kojoj im pomaže Liv Tyler.

Nakon tog albuma Dando s različitim suradnicima uglavnom nastupa na povremenim turnejama, a sve češće su i priče o novom pravom studijskom albumu koji će biti usmjeren ka njihovim počecima, odnosno punk zvuku. No, dok se to ne dogodi, bit će ih zanimljivo čuti u Tvornici kulture jer nedvojbeno spadaju u grupe koje su obilježile svjetsku rock scenu drugog dijela osamdesetih i prvog dijela devedesetih godina prošlog stoljeća.

Komentari

komentara