Popularna riječka grupa Let u subotu, 5. studenog održat će veliki koncert u hali Torpedo. Prilika je to za kraći rezgovor s gitaristima Matejom Zecom, Draženom baljkom i bubnjarom Ivanom Bojčićem.

Marko Gracin

MATEJ ZEC
S Letom sam naučio biti slobodan i još
više svoj!

Kako je biti dijelom mašinerije zvane Let 3? Kako ste prije gledali na Let 3, a kako nakon što se postali punopravni član? I kako ste se osjećali kad ste prvi put izašli na stage kao »letovac«?

– Let 3 je već mojoj generaciji bio kultni bend i mislim da mi je teško reći kako sam gledao na bend prije nego što sam postao član, prije bih rekao da sam kao klinac od 18 godina, koliko sam imao kad sam bio na prvoj probi, odgojen i odrastao kao član Leta 3 . Sigurno je da mi na prvim svirkama nije bilo svejedno jer ja vam uvijek imam neki oblik treme, pa čak i danas, a onaj dan kad trema nestane, to jest kad mi bude svejedno, prestat ću se bavit’ ovim poslom.

Koliko su Mrle i Prlja utjecali na vaše glazbeno odrastanje?

– Vjerovatno puno – od pristupa prema mjuzi, sviranju i shvaćanju koliko mogu biti slobodan i još više svoj! Slušajući njihove preporuke albuma i bendova, to jest ono što su oni slušali kao klinci sigurno je i na mene utjecalo, recimo znam da sam još više zavolio grupu Clash s Prljom!

Kako to izgleda kad Let 3 radi na novom materijalu? Tko je »glavni«? Vi na to gledate i iz perspektive glazbenog producenta?

– Kako radim s puno bendova sa sigurnošću mogu reći da rad s Letom nije najklasičniji. Ponekad to izgleda pomalo kaotično i ne znam što će se dogoditi, no u tom trenutku znam da smo na dobrom putu jer kreće uživancija eksperimentiranja gdje se ponekad i pretjeruje, ali uvijek nešto iz te faze iskoristimo i to postane zaštitni znak pjesme ili joj da posebnost! Naravno da gledam i kao producent dok radimo stvari, ali se trudim biti samo gitarista, barem u početku rada, ustvari cijelo vrijeme dok sviramo u prostoriji ne želim razmišljati kao producent!

Kako izgledaju vaša putovanja na koncerte?

– Pa nađemo se ispred prostorije, ukrcamo kombi i obično krenemo prerano na što sam ja uvijek lud! U prvih sto kilometara pričamo o svemu što se dogodilo u periodu od kad se nismo vidjeli pa kreće priča tko je imao kakvu stolicu itd… Uglavnom pizdarije, ali kad stignemo na odredište uvijek postupamo vrlo profesionalno i odradimo sve što treba odraditi prije svirke, a samu svirku sigurno odradimo što bolje možemo i sa što većom energijom bilo 50 ili 50.000 ljudi i naravno zabava !

Najdraža pjesma Leta 3 i zašto baš ta? Koju pjesmu baš osobno ne volite?

– Ima puno dragih pjesama ali izdvojio bih »Sam u vodi« jer mi ju je uvijek gušt svirati i uvijek odletim na neko drugo mjesto dok je sviram! A ako baš moram izdvojiti pjesmu koju ne volim rekao bih »Tazi Tazi« jer ne odletim nigdje, a i draža mi je slovenska verzija jer ne razumijem tekst!

Najbolja i najgora svirka dosad?

– Nemam najgoru svirku jer uvijek nađem nešto da mi bude ok i brzo zaboravljam, tako da se nažalost puno njih i ne sjećam ! A od boljih svirki ću izdvojiti koncert u Zagrebu pod nazivom »Sviraj stare« jer je bilo stvarno dobro, a kako je prošlo samo koji tjedan od te svirke dobro je se sjećam!

Tko su vaši glazbeni uzori, koji album trenutačno slušate, a od koje pjesme se svaki put naježite?

– Slušam stvarno sve i svašta, smatram sebe kao glazbenog idiota jer volim punk i metal, kao što volim i Pink Floyde i Beatlese! Nedavno sam bio na koncertu švedskog kantautora pod nazivom Tallest Man on Earth tom prilikom sam kupio dva CD-a koji mi se trenutno vrte u autu gdje danas najčešće slušam muziku ili naravno na putu s Letom u kombiju! Svako toliko pustim si prvi album od Arcade Firea naziva »Funeral« i uvijek se naježim !

 

 

 

Marko Gracin

IVAN BOJČIĆ
Nije bilo vremena za tremu, u roku 3 dana »bačen« sam u vatru

Zadnji ste se pridružili bendu. Kako ste prije gledali na Let 3, a kako sad? Je li se vaša percepcija benda promijenila?

– Oduvijek sam na Let 3 gledao kao na bend koji pomiče glazbene i scenske granice i mislim, iskreno, da mi se dolaskom na mjesto bubnjara samo promijenio kut gledanja. Sada sam svima iza leđa, hahaha. Danas, nakon dvije godine našeg zajedničkog putovanja mogu reći da sam samo učvrstio svoje mišljenje i da sam zaista ponosan što sam dio te priče.

Koliko su Mrle i Prlja utjecali na vaše glazbeno odrastanje?

– S obzirom na to da sam se glazbom počeo baviti početkom devedestih, točnije 1994., taman kada je objavljen album »Peace«, teško je bilo izbjeći susret s radom Leta 3 pa samim time je i određeni utjecaj bio neizbježan. Pretpostavljam da je cijela jedna generacija mladih glazbenika koji su tih godina glazbeno odrastali u Rijeci, htjeli ili ne, bila pod utjecajem »starijih« kolega iz Leta 3, pa tako i ja, tada, kao mladi bubnjar. I danas, kao član Leta 3, mogu reći da i Mrle i Prlja kao i Matej i Dražen imaju pozitivan utjecaj na mene kao glazbenika, a nadam se i ja na njih.

Kako je došlo do »transfera« u Let 3, kako je izgledala prva proba, a kako prva svirka? Je li bilo treme?

– Sjećam se da me Matej nazvao prije, čini mi se, nekih 6-7 godina i rekao mi kako ga je Mrle pitao ako bi me zamolio da uskočim kao zamjena na dva koncerta jer je tadašnji bubnjar bio bolestan. Ja sam rekao OK, donesi mi set listu s pjesmama pa da probamo. Sjećam se da je bio ponedjeljak ujutro i pitao sam ga za kada su dogovoreni koncerti? Rekao je petak i subota! Taj i iduća tri dana do petka cijeli dan slušao sam samo Let 3 i »skidao« pjesme. Nisam osoba koja ima problem s tremom pa sam se najviše fokusirao na pjesme, a za tremu, iskreno, nije ni bilo vremena s obzirom na kratak period koji smo imali do dogovorenih koncerata. U tri dana probi imali smo spremnu listu od nekih 20-ak pjesama i odradili smo te koncerte sasvim ok.

Nakon toga, kada se prije dvije godine ukazala potreba da netko sjedne na mjesto bubnjara možda sam bio nekakav logičan slijed s obzirom na cijelu tu situaciju od ranije.

Let 3 je ozbiljna mašinerija. Što se zbiva s Morsom trenutačno?

– Let 3 je bend koji odsvira veliki broj koncerata kroz godinu i gotovo da nema pauza u radu, koncertima, probama, putovanjima pa je to svakako ozbiljna mašinerija… ako je mašinerija uopće pravi naziv!?

Morso je bend najboljih prijatelja u kojem Matej i ja sviramo paraleno s Letom 3. Matej već dugi niz godina, a ja posljednje dvije vozim na dva kolosijeka. S obzirom na to da Ivana trenutačno živi u Njemačkoj Morso je u, recimo nekakvoj, »status quo« fazi, ali uskoro počinjemo raditi novi materijal o čemu ćemo vas obavijestiti na vrijeme.

Najdraža pjesma Leta 3 i zašto baš ta? Koju pjesmu baš osobno ne volite?

– Volim sve pjesme i podjednako su mi drage, a kroz 30-ak godina benda stvoreno je toliko pjesama da mi je nemoguće izdvojiti jednu… Bilo bi mi teško izdvojiti i 10 komada i staviti ih prije ostalih. Možda mi je malo žao što u set listu ne uspijemo ugurati neke pjesme koje bih osobno volio kao npr. »Agape«, »Mornar«, »Zora«, »Niotkuda«…

Najbolja i najgora svirka dosad?

– Ne pamtim sve koncerte koje smo, do sada, odsvirali, ali znam da je svaki bio poseban na svoj način. Ono što mi je naj- svježije su protekla dva vikenda i pet koncerata koje smo odsvirali. U Bjelovaru i Zagrebu smo svirali prva dva albuma (»Two dogs fuckin’« i »El Desperado«) i to su bila tri genijalna dana i tri vrhunska koncerta koja ću sigurno jako dugo pamtiti zbog ljudi koji su nas okruživali tih dana. Ovaj vikend smo svirali u Mariboru i Kranju, u Sloveniji, dva koncerta na kojima nam publika, ni nakon više od dva sata konstantnog rešetanja pjesmama, nije dala da odemo s pozornice i takvi se pamte. Nadam se da će i koncert u Torpedu biti još jedan u nizu za pamćenje.

Nema najgore svirke, postoje ponekad svirke gdje recimo imaš nekakvih tehničkih problema i slično pa taj koncert zapamtiš po nečem takvom umjesto po energiji, sviranju i publici.

Tko su vaši glazbeni uzori, koji album trenutačno slušate, a od koje pjesme se svaki put naježite?

– U periodu od 20-ak godina dosta sam glazbe i glazbenika slušao. Neki su prolazni, a neki ostaju zauvijek i stalna su inspiracija. Nikad nisam imao isključivo bubnjare kao glazbene uzore, već su vrlo često to bili i pjevači i gitaristi, basisti itd. Jedan od mojih glazbenih uzora, općenito, je Peter Gabriel i na većinu njegovih izvedbi se naježim bilo da se radi o Genesis fazi ili kasnije kroz njegov samostalni rad. Tko zna, možda je to jer je i on sam ranije bio bubnjar!? Kada bih krenuo nabrajati redom, recimo, bubnjare koje pratim kroz godine, lista bi bila poduža pa mogu, recimo, izdvojiti velikog, a možda i najsvestranijeg kojeg sam gledao i pratim ga godinama, Vinnia Colaiutu…. ali kažem, da krenem nabrajati ne bi bilo kraja. A što slušam? Ne znam, zaista svašta, evo upravo mi u autu svira album »This Is Happening« – LCD Soundsystem, 100. put!

 

 

 

Marko Gracin

DRAŽEN BALJAK
Ja sam klinac s Kantride koji je odrastao na Letu

Kako je biti dijelom mašinerije zvane Let 3? Kako ste prije gledali na Let 3, a kako nakon što ste postali punopravni član? I kako ste se osjećali kad ste prvi put izašli na stage kao »letovac«?

– Ja sam klinac s Kantride koji je odrastao na Letu. »Two Dogs Fuckin’« je jedan od prvih albuma koje sam poslušao od početka do kraja. Imao sam 12 godina kad mi je došao pod ruku i u tim formativnim godinama je Let zaista imao velikog utjecaja na mene. Let 3 u dvorištu Pedagoškog je jedan od prvih pravih koncerata koje sam uopće pogledao u životu. Jasno je da mi zbog svega ovoga kad sam postao član benda i na prvim svirkama nije baš bilo svejedno. Ali sam oduvijek istinski uživao.

Ne znam bih li Let 3 nazvao mašinerijom. To često ima neku negativnu konotaciju u smislu nekakvog proizvoda ili posla koji svi samo odrađuju, a Let 3 je još uvijek prvenstveno bend u kojem svi njegovi članovi uživaju.

Koliko su Mrle i Prlja utjecali na vaše glazbeno odrastanje?

– U bend sam ušao s nepune 22 godine. Imao sam već neko konkretno znanje o glazbi, snimio i objavio nekoliko albuma i bio uvjeren da sve o svemu već znam. A zapravo sam glazbena prostranstva tek bio počeo otkrivati. Sviranje u Letu me je upotpunilo kao glazbenika jer sam tu doživio neslućene glazbene slobode i shvatio da su forma, tehnika i teoretsko znanje o glazbi puno manje bitni nego što sam do tada mislio. A da je feeling zapravo sve. Tu sam razvio i radnu etiku, i temeljit pristup glazbi. Naučili su me da uvijek idem korak dalje. Da treba kopati duboko da bih stvarno glazbom izrazio sebe, a ne podsvjesno reproducirao naučeno ili već viđeno, koliko god to dobro zvučalo. I zato im hvala.

Koliko vam Let 3 ostavlja vremena i prostora za vaše druge projekte, poput benda Mlat ili pak produciranja pod imenom Boo Dale? Dio ste i tima Mr.Lee & IvaneSky? Kako je pak raditi s Mrletom u tom podosta drugačijem glazbenom projektu?

– Pa manje je vremena nego što bih ponekad htio. Ali zaista se ne žalim. Let je oduvijek na prvome mjestu i pravo je čudo što sam sve ove godine uopće uspio funkcionirati na više kolosijeka i to poprilično uspješno.

U Mr.Lee & Ivane Sky projektu koji je zapravo nastavak drevne priče o Strukturnim Pticama također uživam jer su gore spomenute slobode u sviranju tu dovedene do ponekad bizarnog maksimuma, što me kao glazbenika jako veseli.

Kako izgledaju probe Leta 3? Imate li neke »rituale« prije svirke?

– Za razliku od nekih naših kolega, mi probe još uvijek zaista radimo. I to prilično često, kad se sve uzme u obzir. Bilo da se radi o radu na novom materijalu ili slaganju live nastupa – mi smo u prostoriji i radimo. To nam je jako bitno i u tome oduvijek uživamo. Prije nekoliko godina me je jedan kolega glazbenik vidio na Korzu s gitarom i pitao kamo ću. Kad sam mu odgovorio da idem na probu Leta 3 bio je jako začuđen i bilo mu je nevjerojatno da mi još uvijek imamo redovite probe. Meni je bilo još nevjerojatnije da on i njegov bend nemaju.

Najdraža pjesma Leta 3 i zašto baš ta? Koju pjesmu baš osobno ne volite?

– Huh. U eri prije mene rekao bih da su mi najdraže Veliki Dan, Pogibe, i Luna Cinquina. U zadnjih 20-tak godina otkad sam ja dio Let 3 priče, mislim da je to Radio Isus. Neki dan sam je čuo na radiju i sledila mi se krv u žilama. Genijalna pjesma koja nekako ipak nije dobila zasluženu pažnju. A ima takvih još – Agape, Serenada…

Nemam neku mrsku pjesmu zaista. Ako bih baš morao izdvojiti, rekao bih da je to ponekad Tazi Tazi. Glazbeni Frankenštajn kojeg opet opravdava koncept i ideja koji iza njega stoje.

Najbolja i najgora svirka dosad?

– Najbolje i najgore svirke… Toliko volim biti na bini da su mi sve svirke drage pa najgoru ne mogu izdvojiti. A ni najbolju. Ali evo, od nedavnih koncerata mi je sviranje prva dva albuma u sklopu programa Sviraj Stare u Vintage Industrialu u Zagrebu bilo baš jedno izvan-tjelesno iskustvo….

Tko su vaši glazbeni uzori, koji album trenutačno slušate, a od koje pjesme se svaki put naježite?

– Preopširna tema. To je golemo područje pa ćemo za njega morati dogovoriti još jedan intervju, haha. Ali zanimljivo je da su mi jedni od glazbenih uzora i Let 3. Svaki put se naježim kad čujem Radio Isusa.

 

Komentari

komentara