U svjetskim okvirima revolucionarna 1968. godina na prostore Hrvatske, kao i bivše države kojoj je Hrvatska bila dio, nije donijela neke posebne revolucionarne promjene, ali će itekako ostati zapamćena u povijesti rock glazbe ovih prostora.

Naime, krajem te godine objavljen je prvi album hrvatskog, ujedno i jugoslavenskog rocka. Bila je to LP ploča »Naši dani« zagrebačke Grupa 220.

U trenutku pojavljivanja ovog za hrvatski i balkanski rock povijesnog albuma, Grupa 220 predvođena karizmatičnim Dragom Mlinarcem, već je stekla iznimnu popularnost. Naime, grupa osnovana 1966. godine već je godinu kasnije s dvije tzv. EP (extendede play) ploče ostvarila uspjeh na području cijele tadašnje države potvrdivši se kao najbolji i jedini domaći rock sastav koji svira svoju glazbu, a ne prepjeve ili obrade hitova tada čuvenih svjetskih rock zvijezda.

Revolucionaran čin

Na 1967. godine objavljenim EP-jima nazvanim »Osmijeh« i »Kad bih bio Petar Pan« ponudili su ukupno deset pesama od kojih su neke opravdano stekle kultni status pa je i danas lijepo čuti »Osmijeh«, »Uvijek kad ostanem sam«, »Grad« ili »Ljubav je kao cvijet«. Za tadašnje doba ove su ploče doživjele odličnu prodaju, a uspjeh su potvrđivali i radijski programi na kojima su Mlinarec i društvo bili među najizvođenijima.

Logičan nastavak tih početnih uspjeha bilo je objavljivanje LP-ija, odnosno albuma što je za tadašnju rock glazbu koja je bila u povojima bio revolucionaran čin. Album je sniman krajem te 1968. godine u studijima zagrebačkog Jugotona (danas Croatia Records), a prethodio mu je singl »Prolazi jesen« koji je najavio sadržaj albuma i to tako da je naslovna tema bila pokušaj progresivnog i ozbiljnijeg pristupa rocku utemeljen na tada aktualnim kretanunjima u svjetskoj rock glazbi, a B strana »Plavi svijet« bila je pitki pop/rock utemeljen na jednostavnosti rock i pop hitova šezdesetih.

Takvu raspodjelu tema i glazbe lako je uočiti i u 13 skladbi (oko 32 minute) koje donosi debitantski album hrvatskog i Yu rocka, odnosno Grupe 220.

Vrhunac albuma nedvojbeno je završna pjesma A strane, tema »Negdje postoji netko« najkompleksnija je i najduža (5.55) pjesma albuma kroz koju slušamo uspješno poigravanje s elementima psihodelije, čak i etno te jazz motivima pri čemu korištenje flaute upućuje na utjecaje tada također vrlo mlade engleske grupe Jethro Tull koja krajem te godine objavljuje svoj debitantski album »This Was« kojem su prethodile singl ploče koje su očigledno Grupi 220 bile poznate.

No, taj utjecaj je za svaku pohvalu, posebno zbog sjajnog teksta koji varira čuvenu Ujevićevu pjesmu »Pobratimstvo lica od svemira« i idealno se uklapa u pretežno instrumentalističke okvire pjesme koja nedvojbeno i danas spada u sam vrh ponajboljih refleksivnih balada rock glazbe ovih prostora.

Kompleksniji pristup

Ozbiljniji i kompleksniji pristup rock glazbi itekako je uočljiv i u uvodnoj, ujedno i naslovnoj »Naši dani« u kojoj oponašajući moćan zvuk orgulja iz briljantne a la Bach balade »Whiter Shade of Pale« grupe Procol Harum slušamo ne pjevanje, već recitiranje što s današnjeg stajališta djeluje možda i patetično, ali ovaj kratki lirski osvrt o prolaznosti tada je imao uočljivu snagu i svojim progresivnim pristupom korespondirao s tadašnjim recentnim rock zbivanjima i autorima poput, primjerice, Donovana čija je prekrasna »Atlantis« također utemeljena na recitaciji.

U složenije skladbe, mada je vrlo pitka i slušljiva, svakako treba svrstati i melankolije punu »Starac« te odličnu »Besciljni dani« u kojoj na početku usna harmonika i akustične gitare zazivaju Dylana, kao i natprosječno dobar tekst kroz koji se izražava nezadovoljstvo društvom i vlastitim mjestom u svijetu, odnosno želja da se pobjegne iz »sumornog kruga«. Odlična »Nešto malih stvari« nudi pravi brit rock poletni ritam Kinksa iili Animalsa, a tekst o prisilnom oproštaju od voljene upućuje kako je Mlinarec vjerojatno mislio na svoj skori odlazak u tadašnju Jugoslavensku narodnu armiju kojoj je služio u – Rijeci.

Vedriji i brži dio albuma utemeljen je na jednostavnom pop rock izrazu kakvog su šezdesetih proslavili Beatlesi i Stonesi. To pak znači da je riječ o pjesmama koje dužinom trajanja rijetko prelaze tri minute, pune su prštavih gitara, rhytam and blues i rock and roll obrazaca, melodiozne su i ritmične, a tekstom najčešće vezane uz ljubavnu problematiku.

Takva je odlična pozitivom ispunjena »Tuga nek’ ode iz tvog svijeta« te isto tako odlična »Sjeti se onih dana« u kojoj kroz sjećanje na zajedničke trenutke mladenačke ljubavi i poredbu sa stanjem nekoliko godina slušamo zaključak o prolaznosti i promjenama.

Drugačiji od prosjeka Mlinarec i društvo su i u »Nekad smo se voljeli« u kojoj uspješno prenose klasičnu ljubavnu svađu dvoje mladih, a jednostavni ljubavni rokenrolić s puno vjere u ljubav i sreću nude »Novi dani uz stare brige«, poletna i hitoidna hipijevska »Svijet je pun ljubavi« te optimistična »Baš me briga«, dok je »Ljubav je njegov svijet« sporije i baladičnije te možda malo odveć blizu šlagerskom stilu.

Duga staza

Nedvojbeno, »Naši dani« su, uz to što su prva ploča hrvatskog rocka, ujedno i vrlo dobar album na koji njegovi autori i danas, pola stoljeća kasnije, mogu biti ponosni. Originalno, autorski i na temelju tada važećih rock obrazaca iz kojih su odabrali one koje su najviše voljeli, Mlinarec i ekipa stvorili su prvi album hrvatskog rocka podignuvši ostvarenom kvalitetom ljestvicu očekivanja vrlo visoko te otvorivši put koji će nam do danas donijeti niz sjajnih albuma i velikih grupa. No, Mlinarec, Grupa 220 i »Naši dani« na toj su dugoj stazi na početku i stoga zaslužuju punu pažnju.

Reizdanje

Grupu 220 na ovom albumu uz gitarista, kompozitora, tekstopisca i pjevača Dragu Mlinareca činili su i Vojislav Totalović »Mišo« (bas, glas), Ranko Balen (bubnjevi), Vojko Sabolović (gitara, glas) te Branimir Živković na pijanu i orguljama. Većinu tekstova napisao je Drago Mlinarec, dok je Vojko Sabolović autor jednostavnijih plesnih skladbi. Nakon objavljivanja 1968. godine ovaj je album 2000. godine u izdanju Croatia Records objavljen i kao CD te kazeta, a 2012. godine objavljen je i reprint vinila.

Komentari

komentara