Mary May je zagrebačka kantautorica koja se javnosti prvi put predstavila u travnju 2018. godine singlom »Softest Tune« koji je jednoglasno osvojio kritičare. Svoju glazbu opisuje kao folk americanu s elementima popa i bluesa.

 

 

Uslijedili su nastupi na Indirekt, Bloomsday i Hoomstock festivalima, nakon kojih objavljuje još tri hvaljena singla – »Somewhere Else«, »Let Me Work« i »A Lot«. Krajem listopada objavila je album prvijenac »Things You Can`t Put Your Finger On« koji je opravdao sva očekivanja, te je uvršten među najbolja ostvarenja 2018. godine od strane više relevantnih glazbenih portala. Mary May će prvu službenu promociju albuma imati u veljači, a nastup u Tvornici je prilika da prvi put čujete kakav zvuk donosi s bendom u kojem su Luka Čapeta na gitari, Marin Živković na saksofonu i Borko Rupena na bubnjevima.

 

 

Miks osjećaja

 

Ne događa se često da debi album i to još pritom ženske kantautorice u nekoliko mjeseci digne toliku prašinu i pobere takve pohvale?

– Ne znam ni sama kako je do ovog došlo. Zatečena sam, iznenađena, presretna… Miks je to svih mogućih osjećaja, ali prije svega sam zahvalna na prilici i pokušavam hrabro nositi na leđima sve te pozitivne reakcije koje je album dobio.

Sami ste za album rekli da je »poput dnevnika, nalaza krvi, osobne karte. I zastrašujuće je to dati vani, drugim ljudima na raspolaganje, a opet, nema većeg oslobođenja«? I onda nešto tako osobno oduševi mnoge… Iskrenost uvijek pali?

– Za mene je u glazbi iskrenost jedino i moguća. Sve drugo se odmah osjeti. Ne znam za sada za neki drugi pristup.

Između ostalog vjerujem da laska kritika koja kaže »Izmaštana kći Nick Cavea i PJ Harvey…«?

– Laska, itekako, to su imena koja dugo odzvanjaju u ušima. Ali moram priznati… PJ Harvey nikad nisam slušala, a Caveove pjesme znam samo one najpoznatije s radija… Znam, znam, možda sam ovo mogla i skriti.

Svoju glazbu opisujete kao folk americanu s elementima popa i bluesa. Tko su vam uzori?

– Uzore kao takve nemam niti sam nekad tako razmišljala o ljudima, koje god profesije. Ova glazba je izišla iz mene takva kakva jest, a utjecaj je sve što sam doživjela od kad živim, sve je utkano u mene. Mark Mrakovčić je sila koja stoji iza albuma, zvučna kulisa je proizvod pretežno njegovog osjećaja i talenta i ja sam samo sretna što je tako i toliko osjetio glazbu s kojom sam mu došla. Od glazbenika, za mene su najveća imena Nina Simone, Jeff Buckley, Fiona Apple, Nick Drake, Townes Van Zandt, Linda Perhacs…

Mary May

Pratite li kolegice, općenito domaću kantautorsku scenu?

– Pratim, pogotovo otkad sam izbacila svoju muziku vani. Do tada sam bila pomalo i ignorant naše scene, možda najviše zato što nemam tv i ne slušam radio i uvijek sam gravitirala prema stranoj glazbi, jednostavno sam uz taj utjecaj odrastala. Propustila sam zbog tog nekog neinteresa previše dobre muzike koje kod nas nesumnjivo ima. Npr. Lovely Quinces, LUCE, Nina Romić, Irena Žilić, njihova glazba je prekrasna i inspirira gledati što su sve do sada napravile i gdje će ići dalje, zatim novo ime na našoj sceni Nina Bajsić koja je predivna kantautorica, Elis Lovrić, Lea Šprajc… Inspirira me i Vanesa Petrac iz Nomad Jam kolektiva i benda Tu Za To s predivnim vokalom i još ljepšim kretnjama dok pjeva. Muške snage mi predvodi Bebe Na Vole, on je apsolutni glazbeni mag, a njegov dar ostavlja bez daha, pogotovo live. Moj drugi najdraži muški vokal je Domagoj Šimek, bilo solo, bilo u She Loves Pablo/Muscle Tribe of Danger And Excellence bendovima… Na nastupe spomenutih idem makar sjekire padale.

Na albumu se nalazi 13 pjesama. Kako su nastale, s kim ste surađivali na albumu?

– Sve pjesme su nastale tako da su se spustile s nekog ljepšeg mjesta u moje uho, otpjevane su a capella u mobitel i takve prezentirane Marku Mrakovčiću, producentu. On je svaku doživio i dao joj identitet. Ujedno je i odsvirao sve instrumente koje čujete na albumu i to je to. Bila je to mala kreativna radionica za dvoje!

Mrakovčić je izjavio da se kroz pjesme može osjetiti ono što se dogodilo i tijekom snimanja, a to je vaš glazbeni rast?

– Hahah, svakako, sad znam što je reverb, snare, kick, mix i master hahha… Više bih rekla da sam se oslobodila dati i svoje prijedloge za aranžman, to je možda najveća promjena koju sam doživjela u studiju.

Mastering albuma radio je njujorški producent i inženjer zvuka Andre Kelman? Kako je izgledala ta suradnja?

– Ta suradnja je izgledala standardno internetski posredovano, mejlali smo si pjesme i verzije uz obostrane komplimente i podršku, sve dok album nije bio sređen.

Idealna postava

Završili ste srednju glazbenu školu, svirate violinu. Oduvijek ste se željeli baviti glazbom?

– Glazbom se želim baviti niti godinu dana, hahaha… Album sam s Markom počela snimati krajem 2015. s ciljem da oživimo te pjesme koje su se pojavile u mom uhu. Nije bilo nikakve namjere s tim. Nekako se sve samo odvijalo i sretna sam da je.

Nakon nekoliko svirki, 24. siječnja biti ćete potpora na koncertu grupe Stray Dogg, a prva službena promocija dogodit će se u veljači u Tvornici?

– U ovoj postavi u kojoj sada sviram, a to smatram dugo traženom, idealnom, savršenom, bajkovitom postavom benda hehe, a čine ga Luka Čapeta na gitari, Marin Živković na saksofonu i Borko Rupena na bubnjevima, za nas će to biti prvi javni nastup. Imali smo privatnu promociju albuma za frendove i obitelj i to je bio naš prvi korak, a sada je čast svirati ispred Stray Dogg ekipe, i to u prostoru poput Tvornice. Dukata sam prvi put čula kako pjeva prije možda dva mjeseca kada je na novosadskom koncertu Lovely Quinces otpjevao umjesto nje bis. Tu sam se zaljubila u njegov glas. Nekim čudom, sada sviramo kao njihova predgrupa, tako da vam ne moram opisivati koje je to uzbuđenje! Život stvarno ima najčudnije puteve. U Močvari ćemo u srijedu 13. veljače ipak službeno promovirati cijeli album »Things You Can`t Put Your Finger On« tako da će to biti prilika da se sve pjesme čuju na jednom mjestu i kako album zvuči kada ga izvodimo u ovoj kombinaciji!

 

Komentari

komentara