Treba li više ikome u Lijepoj Našoj predstavljati Let 3, kultnu riječku glazbenu družinu koja regionalnom glazbenom scenom praši već gotovo tri desetljeća? Vjerujemo da nije potrebno, možda je dovoljno spomenuti neke od njihovih najvećih hitova poput »Kontinentio«, »Izgubljeni«, »Nafta«, »Sam u vodi«, »U rupi od smole«, »Profesor Jakov«, »Riječke Pičke«… O bendu, nastupu na Harteri, Angeli Merkel, Rijeci i koječemu drugome razgovarali smo s dva stupa benda – Zoranom Prodanovićem Prljom i Damirom Martinovićem Mrletom.

Let 3 na Harteru dolazi s konceptom »Angela Merkel sere« i premjerno ga predstavlja na »domaćem terenu«, pred riječkom publikom. Je li on nešto promijenjen u odnosu na prijašnja predstavljanja?

PRLJA: Koncept »Angela Merke sere«, prvi put izveden krajem ovogodišnjeg proljeća u zagrebačkoj Laubi polučio je zavidan uspjeh kako kod publike, tako i kod kritike. Let 3 će dat sve od sebe da riječko predstavljanje zasjeni zagrebačko predstavljanje. Eventualna razlika je u tome što je riječki nastup u sklopu festivala Hartera, dakle dijelit ćemo pozornicu i s drugim izvođačima što u Laubi nije bio slučaj, ali napravit ćemo sve da naš nastup bude nezaboravan i spektakularan.

MRLE: Bitno je reći da je koncert u Laubi bio jedna velika proba našeg novog materijala, kojeg smo radi što bolje provjere odsvirali čak dva puta. Tu smo sebe i publiku uvjerili da smo napravili odličan materijal, koji smo odmah nakon toga snimili. Razlika je u tome što u Rijeci po prvi puta sviramo naš novi album koji uskoro izlazi. Predstaviti ćemo i spomenik Angele Merkel, jer ona na žalost još uvijek s… A i prvi smo put pred Riječanima u kostimima s potpisom Juraja Zigmana.

Svježa energija

Na Harteru dolazite i u novom sastavu – Ivan Bojčić zamijenio je Branka Kovačića na bubnjevima. Svježa krv i svježa energija?

MRLE: Energija je stvarno svježa: svira kao da je dotrčao s hipodroma!

PRLJA: Navikli smo kroz karijeru imati personalne promjene u formaciji. Naravno da svaka promjena sa sobom nosi i gubitak osobne energije odlazećeg člana, ali donosi i dobitak nove s dolazećim. Potpuno prirodna pojava.

Let 3 je na Harteri k’o doma. Što vam riječki festival predstavlja kao bendu, kao pojedincima odnosno Riječanima, a što kao organizatorima?

PRLJA: Vezani smo kao bend uz festival od njegovih početaka. Meni osobno, kao izvođaču koji nije neposredno vezan uz organizaciju ili kao posjetitelju koji ga samo pohodi, taj festival predstavlja jedan iskorak kakvih bi u ovom gradu trebalo bit’ više. Hartera je kroz godine postala brend, a mrzim taj izraz, ne samo u Rijeci ili Hrvatskoj već i regionalno pa čak i šire.

Kakvu mu budućnost želite?

PRLJA: Želim dugu i kvalitetnu tradiciju, želim da postane poželjno mjesto svakog izvođača, bez obzira radi li se o demo bendu iz Sesveta ili globalno jakom i etabliranom izvođaču. Naravno, moje želje su povezane s osnovnim stvarima, a to su drastično poboljšanje elementarne infrastukture u kompleksu Marganovo, kao i općenito poboljšanje životnog standarda potencijalnih posjetitelja. To su uvjeti pod kojima bi se mogla formirati cijena ulaznice koja bi mogla opravdati i ponovni nastup jakih svjetskih imena na Harteri. Dakako da to ovisi i o sluhu eventualnih sponzora i pokrovitelja.

Mrle, dio ste ekipe Kluba ljubitelja buke koja je sad već prije desetak godina pokrenula inicijativu revitalizacije prostora bivše Tvornice papira. Nedavno je predstavljen i pomalo izmjenjeni koncept revitalizacije. U kojoj je to fazi, postoji li neki okvirni vremenski period kad bi se taj projekt mogao realizirati? Hoće li Rijeka konačno dobiti Društveno-kulturni centar i što bi on u konačnici donio Riječanima i kulturnom životu Rijeke?

MRLE: Ja sam uvijek bio za to da je najvažnije da Hartera dobije struju. Sve ostalo dogodi se samo od sebe ili se nikad ne dogodi. Ako postoje ljudi, umjetnici, onda i ruševina može postati dom kulture i to s puno većim značajem od doma u koji je uloženo milijunsko bogatstvo, a programski nema ideje. Umjetnici bi u tom slučaju svoj umjetnički rad, kroz izložbe, instalacije predstave, koncerte, projekte, oplemenjivali, po potrebi gradili, dograđivali prostor, koji nikad ne bi imao svoj krajnji dosadni, sterilni oblik u kojem se malo ili skoro ništa bitno ne događa. Važno je da je to prostor koji je u stalnom procesu i zbog raznih umjetničkih potreba mjenja svoj oblik. Uvođenje struje bi za grad bio minimalan korak, a veliki za građanstvo. Ako se ništa i ne dogodi, jer nitko nema određene potrebe i vizije, prostor s infrastrukturom uvijek je lakše i brže pretvoriti u trgovački centar gdje onda u miru možemo kupovati i jesti pomfrit i majmunezu.

Na rubu eksplozije

Vratimo se Letu 3. Bendu se skoro bliži 30. rođendan. Imate li neke rođendanske planove?

MRLE: Godišnjica nam ne znači ništa, slavili bi je, samo ako bi to neko htio pretplatiti.

PRLJA: Nismo nikada brojili godine, nama je svaki nastup proslava našeg postojanja. Evo, ti sad u pitanju spominješ rođendan? Hvala na informaciji, možda i napravimo nešto za tu prigodu, ali to nam nije imperativ.

»Leta su tu, a pameti ni« kaže stara narodna, no Let 3 je tijekom gotovo tri desetljeća postojanja skupio pozamašno iskustvo, a doživio i brojne metamorfoze. Kad vam je bilo najzabavnije, kad najteže? Jeste li ikad bili na rubu »gašenja« benda?

MRLE: Meni je cijelo vrijeme sve ovo na rubu s osjećajem da će sve ugasiti ili bolje reći eksplodirati. Mislim da bi bilo jako dobro, nakon eksplozije pretvoriti se u crnu rupu i oplemeniti život s nekim potpuno novim vrijednostima. Inače to tako nekako i jest… Iz projekta u projekt: ako nema bezvremenog osjećaja onda se bolje »ugasiti«, srećom uvijek je na pomolu veliki prasak…

PRLJA: Uvijek je bilo najzabavnije, a s druge strane uvijek je bilo i najteže. Tako je i danas. Glede pitanja oko toga jesmo li ikad bili »na rubu gašenja benda«, odgovor je – ne. Ta formulacija me podsjeća na one sportskonovinarske klišeje tipa »naziru se konture igre«. Igre ili ima ili nema, a gdje ima vatre znači da nije ugašena, ova vatra gori i gorit će.

Od samih početaka, pomičete granice glazbenih žanrova i nerijetko izazivate šok, barem kod dijela konzervativnije publike. Jel danas uopće više moguće »umjetnički šokirati« ili je sve već viđeno?

MRLE: Mediji su prepunjeni, zatrovani informacijama. Konzument teško može izdvojiti bitno, ono što je primjereno, plemenito, istinito… u takvoj je situaciji bolje premjestiti fokus da se manje govori, a puno više djeluje. Da je to ispravno i da ima učinka dokazuju naši koncerti, na kojim se puno ne priča već je prisutna velika koncentracija pozitivne energije koja i one najkonzervativnije pretvara u ljude…

PRLJA: Uvijek je bilo i bit će prostora za takve manevre. Prečesto se izrazi poput »umjetnički šok« ili »provokacija« nespretno koriste. Mišljenja sam da je umjetnički angažman puno spretniji izraz za takve postupke. Umjetnost može postojati i bez takvih angažmana, ali mišljenja sam, da svaki sretnik koji je u sebi osjetio umjetnički poziv, mora se osvrnuti i na svijet oko sebe u svom umjetničkom radu i biti angažiran na polju širenja narodne svijesti. Preko umjetnosti kroz povijest možemo i rekonstruirati razvoj kolektivne svijesti i općenito svjetonazora. Npr. danas je Ravelov »Bolero« mainstream, tako je primjerice i s Eiffelovim tornjem ili s »Ljubavnikom lady Chaterley« D.H.Lawrenca, ima puno takvih primjera. Kad su nastala, ta umjetnička djela smatrana su kao »nešto što se izruguje umjetničkom ili strukovnom establišmentu«, drugim riječima smatrana su kao »provokacija«, a danas su civilizacijska dobra, a i objekt komercijalne eksploatacije.

 

Šokantna svakodnevica

Što vas može šokirati?

MRLE: Šokantno je da ideju Hartere neki tek danas počinju shvaćati.

PRLJA: Zapravo, najviše šokira svakodnevica koja se pretvorila u jednu veliku duhovnu prazninu.

Koliko je teško ostati unikat na sceni? Biti uvijek drugačiji?

MRLE: Bitno je stalno jebati.

PRLJA: To nije teško ako si bez imperativa da budeš drugačiji i ako si uporan i predan u razvoju svog izraza.

Pokreću li vas i danas iste stvari kad je umjetničko djelovanje u pitanju kao i 80-ih godina, kad je osnovan Let 3?

PRLJA: Da. Uvijek smo težili tome da ne budemo običan bend već da svojim angažmanom na svakom od aspekata svog izraza budemo i svojevrsna petarda koja publiku usmjerava na razmišljanje o sebi i okolini u kojoj živimo da bi svi zajedno bili slobodniji i bolji.

Iako se izravno ne bavite politikom, često i rado se kritički osvrćete na političku situaciju i to ne samo u Hrvatskoj. A i politika, poput nedavne situacije u Sisku, često se »bori« protiv vas. Kako doživljavate te »napade«? Doživljavate li ih ozbiljno?

MRLE: Doživljavam ih jako ozbiljno, to je atak na ljudski rod, hrvatski narod. Širenje straha, mržnje dijeleći narod na skupine koje se ne podnose… Što je gore od toga? No, bojim se da može i gore….

PRLJA: Treba ozbiljno doživljavati takva podmetanja i reagirati na njih, to se i vidjelo u našem javnom odgovoru na ta prozivanja dotičnih »dušebrižnika«. Politika je kod nas ogađena mladim i pametnim ljudima i time je počinjena dugoročna šteta koja se manifestira apatijom, izbornom apstinencijom koje idu na ruku tzv. političkim garniturama dajućim za pravo da nastave biti onakvi kakvi jesu, bahati i proždrljivi. Sanjam dan kad će politika napokon biti oruđe naroda, a ne obrnuto kao što je sad slučaj.

Uskoro će parlamentarni izbori. Postoji li neka stranka ili političar u ovoj Lijepoj našoj iza kojeg biste javno stali?

MRLE: Ništa nije dobro, ali treba biti čiste glave i nikako stati niti glasati za HDZ. Bože izbavi nas od zla, amen. Moram ovom prilikom reći da imamo tajno oružje za borbu protiv zla, koju ćete moći doživjeti na Harteri.

PRLJA: Nemam pojma, zapravo je sve veća i duža lista onih iza kojih ne bih javno stao.

Čista duhovna obnova

Prlja, ovog ljeta glumili ste u predstavi »Elementarne čestice« redatelja Ivice Buljana koja je proglašena sigurnosnim rizikom. Kakvo je bilo to iskustvo?

PRLJA: Što se tiče samog rada na predstavi, čisti užitak. Buljan je majstor kazališta koji odabirom predloška i ekipe uvijek pogodi. Meni je ovo već osma suradnja s njime i otvoreno priznajem da su mi to dragocjeni projekti koji oplemenjuju. Čista duhovna obnova.

MRLE: Htio bi samo reći da ideja naše nove ploče, ima poveznicu s djelima Antonina Artauda i Michela Houllebecqa…

Nije vam to prvi izlet u glumačke vode. Po čemu se ova uloga i predstava razlikovala od ostalih?

PRLJA: Sama moja uloga u predstavi se sastojala od glume, pjesme, plesa, svirke… Kao i uvijek kod Ivice Buljana, svi u podjeli imaju ulogu da budu ravnopravni dio ansambla, tako nastaje kolektivna energija koja nosi predstavu.

Nikad dosad niste imali osiguranje?

PRLJA: Napuhana afera oko sigurnosnog rizika pripreme i izvedbe te predstave je promašila cilj, meni je nejasno zašto se uopće i potegla ta priča. Svatko tko je vidio predstavu ili čitao »Elementarne čestice« zna da je teza o Houllebecqu kao islamofobu potpuno pogrešna. Potrošili su se nepotrebni novci za osiguranje. Lijepa stvar u svemu tome je to što se dogodilo to da su policajci i »bezbednjaci« imali priliku vidjeti kako nastaje kazališna predstava, za što vjerojatno nisu nikad imali prilike. Međusobno smo se zbližili, ansambl i osiguranje su komunicirali. Mi smo bili zahvalni njima zbog toga što su nas nepotrebno čuvali, a oni nama zahvalni jer su ljetovali u Dubrovniku.

Prlja, hoće li gluma ikada zamijeniti glazbu?

PRLJA: Glazba je moj poziv, volim izlete u glumu, ali prvenstveno sam pjevač i glazbenik. Ali ne vidim neku razliku, pozornica je pozornica, bila ona kazališna ili koncertna. Bogatstvo je u tome da si zbog izuzetnih ljudi s kojima sam imao priliku stvarati tijekom svoje karijere, mogu priuštiti rad na obje.

Gdje vidite Let 3 za 30 godina?

MRLE: Na brodu pedera.

PRLJA: Ovo je pitanje za astrologe, vračeve, tarot majstore i proroke, ne razmišljam o tome. Prvi spomenik smo već dobili u prekrasnom malom slovenskom gradiću koji se zove Sveti Jurij ob Šćavnici. Tko zna, možda će jednog dana bit još takvih lokacija?

 

Zaštitni znak Rijeke

Slovite za jedan od zaštitnih znakova grada Rijeke. Kako ste osjećate »u toj koži« i doživljavate li se uopće na taj način?

MRLE: Svi koji razumiju hrvatski jezik rado pjevaju, na koncertima i skandiraju: Riječke pičke.

PRLJA: Činjenica je da smo postali jedan od znakova raspoznavanja riječkog identiteta. To se jako očituje na našim koncertima van Rijeke. S jedne strane, takav status imponira, a s druge strane poželim da je zaštitni znak Rijeke neki konkretan proizvod, kao npr. Audi u Ingolstadtu, ali takva je trenutna ekonomska situacija ne samo ovog grada nego i cijele države, a i šire.

U svakom je slučaju bolje biti zaštitni znak grada kao što je Rijeka, no npr. Sisaka?

PRLJA:  Nisam iz Siska i ne znam kakav je osjećaj bit’ iz Siska, ali imaju i oni Bambi Molesters kao zaštitni znak.

Je li rad s bendom ikada postao posao?

MRLE: Može se reći da je to posao, ali onakav kakvog želim. Sam sam ga izmislio, sam se s njim nosim, nemam radno vrijeme, stalno radim, nije mi teško i na svu sreću za to dobijem novac od kojeg živim. Kad ne bi bilo tako onda – kako je to Kralj iz Termita davno napisao – U životu prolazi samo vjeran pas.

PRLJA: Svatko razmišlja o sigurnoj egzistenciji pa tako i ja. S druge strane, to mi nikada nije bio prioritet. Da je Letu 3 ikada materijalna strana bila okidač za djelovanje već bi bili bogati ili bi se ugasili kao bend.

Komentari

komentara