Ljubitelji američke (Louisville, Kentucky) rock grupe My Morning Jacket za strpljivo četiri godine dugo čekanje novog albuma nagrađeni su »vodopadom zvukova i stihova« koje su im na svom sedmom studijskom albumu nazvanom »The Waterfall« (Vodopad) podarili Jim James (pjevač, tekstopisac) i društvo potvrdivši i ovom pločom kako je riječ o ozbiljnoj i kvalitetnoj rock grupi koja od istupa na scenu 1999. godine preispituje svoju kreativnost i uvijek nastoji, u okvirima glazbenih izraza koji njih zanimaju, ponuditi svoj pogled na svijet koji ih okružuje.

Ovog se puta Jim James (pravim imenom James Olliges Jr).  okrenuo ponajprije preispitivanju vlastitih stavova o snazi duha, smislu života, ljubavi, očuvanju prirode i ostalim za život svakog čovjeka bitnim pitanjima, a glazbeni okvir kroz koji je progovorio o tim temama utemeljen je na rock glazbi pri čemu su, sukladno navedenim temama, najčešća podsjećanja na rock s kraja šezdesetih, doba ljubavi i mira te filozofije djece cvijeća pa je temeljni zvuk albuma vezan uz rock blues, folk i folk rock, soul i psihodelični rock, a malo se mjesta našlo i za arena rock i suvremeno elektro zvukovlje pa je »Waterfall« s glazbenog stajališta zanimljiv jer uspješno veže rock prošlost i sadašnjost, a kao glazbeno-poetska kombinacija skladna je cjelina koja ima jasno određenu priču i ideju.

Vječni krug života

Središnja tema albuma je vječni krug života pri čemu James, sukladno  njegovom znanom stavu, ne potencira niti jednu religiju, ali je iz stihova koje stvara u nizu pjesama jasno kako vjeruje u to da je život krug koji nikad ne prestaje (»Like A River«), samo se javlja u različitim oblicima. Uočjivo je to već iz početne pjesme albuma, prozračne, vedre i iznimno pozitivne »Believe (Nobody Knows)« u kojoj kao temelj za shvaćanje života kao vječnog kruga postavlja potrebu za svojevrsnim duhovnim oslobođenjem koje donosi i drugačiji pogled na svijet. To oslobođenje može donijeti i snagu duha koji može utjecati na materiju (»Again I stop the waterfall by simply thinking«) hipijevski tvrdi James koji te flower power ideje utemeljene na filozofijama Istoka iznosi i u »Compound Fracture« koja nosi poruku kako je besmisleno previše brinuti o bilo čemu, dok je »Spring (Among the Living)« himna proljeću s naglaskom na potrebnu što većeg približavanja čovjeka i prirode te jačanje čovjekove brige o zaštiti prirode. Druga prevladavajuća tema je ljubav, a motivirana je Jamesovim prekidom veze o čemu saznajemo prilično pa je tako iz »Big Decisions« vidljivo kako su sukobi izbijali jer on nije želio biti taj koji donosi sve odluke, »Thin Line« donosi jednu opću ocjenu po kojoj je nedovoljna količina ljubavi tipično za suvremenog muškarca i ženu, a najbolje su »Get the Point« u kojoj se bez žuči i jadikovki miri s krajem ljubavi te prekrasna završna »Only Memories Remain« (Samo sjećanja ostaju) čiji naslov sve govori.
Rocku okrenuti fanovi grupe od deset novih pjesama neće prihvatiti jedino »Compound Fracture« koja, bez obzira na povremene dobre gitarističke solaže, previše odiše synth popom osamdesetih čemu pridonosi i Jamesov disco falseto. No, sve drugo je itekako prihvatljivo pri čemu će svi koji u okviru jedne pjesme vole čuti nekoliko rock izraza (rhytam and blues, blues rock, prog rock, psihodelija) uživati u »Believe«, »Waterfall« i »Spring«, soul s elementima popa nudi »Thin Line«, »Big Decisions« je pravi stadionski rock, akustični biseri su »Get the Point« te »Tropic« s očiglednim utjecajem britanskog folka, a vrhunac albuma po mnočemu su balade – psihodelična »Like A River« te na bluesu utemeljena »Only Memories Remain«.

Pozitivna energija

Iako u nizu pjesama My Morning Jacket djeluju kao da su isplivali iz hipi pokreta šezdesetih, njihov je »Vodopad« originalan album koji vjerno prenosi osjećaje i stavove Jima Jamesa kao autora. Svakako je bitnu ulogu u stvaranju albuma, priznaju to i sami članovi grupe, imalo mjesto na kojem su ga radili. Riječ je o Panoramic House studijima u idiličnom kalifornijskom gradiću Stinson Beachu gdje su u studio ušli krajem 2013. godine te s prekidima punih 18 mjeseci snimali album uživajući u pogledu na ocean i pejzaže sjeverne Kalifornije.
– Izgledalo je kao da živimo na svom malom mjesecu. Osjećali smo se kao na nebu, pokušao je riječima opisati svoje oduševljenje krajolicima Kalifornije James. To oduševljenje i pozitivna energija osjeća se i na albumu koji je kao rijetko koja današnja ploča prepun pozitivnih emocija (čak i kad govori o ljubavnim porazima!), a da im je Stanson Beach bio velika inspiracija svjedoči i činjenica da su tamo snimili 24 pjesme te najavili kako će ono što nije sada objavljeno svoje mjesto naći na albumu koji će se pojaviti naredne godine. Dakle, My Morning Jacket fanovi neće morati iznova čekati (pre)duge četiri godine!

Komentari

komentara