Još uvijek pamtim kako sam u trenutku kada sam prvi put gledao The Jesus And Mary Chain u Ljubljani, a bilo je to negdje u prvoj polovici devedesetih, razmišljao jesam li zakasnio?

 

Iako je taj veliki i važan britanski bend nedvojbeno svoj vrhunac doživio sredinom i u drugoj polovici osamdesetih, jasno je da je takvo razmišljanje bilo krajnje sitničavo i nepravedno, što sam, naravno, shvatio puno prije preksinoćnjeg drugog dolaska braće Reid u Ljubljanu.

»Fuck you« gard

Drugi nastup jednog od najvažnijih i najinovativnijih britanskih bendova osamdesetih u Ljubljani, ovaj put u fantastičnom prostoru Kina Šiška, samo je potvrdio da je The Jesus And Mary Chain i danas moćan bend, koji je kadar pomiriti prekrasne pop melodije, na trenutke nesnosnu buku i gitarističku distorziju, baš kao i onu neponovljivu mračnu atmosferu, kakvu pamtimo s njihovih prvih albuma, »Psychocandy«, »Darklands« i »Automatic«.



Unatoč fino osmišljenoj setlisti, koja je među nešto više od 20-tak izvedenih pjesama predstavljala sve albume benda – osim, čini mi se, albuma »Stoned & Dethroned« iz 1994. godine – braća Reid otvorili su i zatvorili koncert pjesmama s novog albuma »Damage And Joy«, šaljući nedvosmislenu poruku da su usmjereni prema sadašnjosti i budućnosti, a ne slavnoj prošlosti. Vrhunac koncerta predstavljale su, dakako, stare stvari, poput prekrasne izvedbe »Some Candy Talking«, pjesme koja je izašla kao singl na početku njihove karijere, kao i dvije pjesme s albuma »Psychocandy«.



Vokal Jima Reida i dalje je prekrasan i nenadmašan, kristalno jasan. On je i dalje introvertiran i nesiguran, baš kao što je bio i nekad, što je ranije pokušavao amortizirati »fuck you« gardom, okretanjem leđa publici i gutanjem amfetamina. Iako je očito da se ni danas ne osjeća dobro na pozornici, čini se da stanovito olakšanje pronalazi upravo u odobravanju publike.


To osobito vrijedi u situaciji kada je William Reid, njegov brat i tvorac zvučnog gitarističkog zida po kojem je bend poznat, i dalje, baš kao i nekoć, cijelo vrijeme izoliran na pozornici i potpuno nezainteresiran za sve što se događa izvan kruga koji čine njegova gitaristička pojačala, bezbrojne pedale i monitori.

Kičma benda

Štoviše, čini se da je nesigurni Jim stalno pokušavao uspostaviti vizualnu komunikaciju s bratom, ali uglavnom bez ikakvog uspjeha, što njihovom nastupu daje dodatnu tenziju. Znamo, naime, da se braća Reid, koji predstavljaju kičmu The Jesus And Mary Chain, nikad nisu podnosila, te da je njihov međusobni animozitet jedan od ključnih razloga zbog kojeg se bend raspao koncem devedesetih.



Najvažnije je, međutim, da The Jesus And Mary Chain danas zvuči moćno i samouvjereno. Elemente elektronike koje možemo čuti na posljednjem albumu »Damage And Joy« na koncertu nadomješta neočekivano sirov i prljav zvuk, oslonjen isključivo na dvije gitare, bas i bubanj. Sve u svemu, The Jesus And Mary Chain i danas zvuči nepredvidljivo, pomalo opasno i skoro subverzivno, što je vjerojatno najveći kompliment za bend koji je nakon 30 godina još na sceni.

Komentari

komentara