Onu staru narodnu poslovicu po kojoj svako zlo služi i za neko dobro lako je moguće primijeniti i na drugi dio karijere briljantnog kanadskog šansonjera Leonarda Cohena. Naime, pitanje je bi li nam ovaj princ melankolije i vladar kišnih popodneva danas uopće pjevao da njegova kći Lorca (ime je dobila po čuvenom španjolskom pjesniku) 2004. godine nije shvatila kako njenog oca bezočno potkrada Kelley Lynch, dugogodišnja njegova prijateljica i suradnica zadužena za financije.

Optužbe su se ubrzo pokazale točnima i otkriveno je da je različitim oblicima nezakonitih financijskih transakcija s kojima je počela još 1996. godine uspjela oštetiti Cohena za više od 5 milijuna dolara. Šteta je u konačnici bila i daleko veća jer je Cohen, koji nije bio samo pjevač već i poslovni čovjek, ostao mnogima dužan. Stanje bitnije nije popravila ni nekoliko godina kasnije u njegovu korist donijeta presuda jer Kelley Lynch nije htjela ni mogla vratiti ukradeni novac. Zbog svega toga Cohen je od sredine prošlog desetljeća praktički prisiljen da u poprilično dubokoj starosti – rođen je 21. rujna 1934. godine u Montrealu – snima nove albume i ide na koncertne turneje! I tu dolazimo do ispravnosti značenje gore navedene narodne poslovice. Jer, od te 2004. godine Cohen je objavio tri odlična studijska albuma – »Dear Heather« 2004., »Old Ideas« 2012., i »Popular Problems« 2014. – nekoliko fantastičnih live uradaka – »Live in London« i »Live in Dublin« – i nekoliko briljantnih turneja u okviru kojih smo ga čak dva puta vidjeli i u Hrvatskoj, najprije u zagrebačkoj, potom i u prekrasnoj pulskoj Areni. A svega toga ne bi bilo da Kelley Lynch nije bila pohlepna i gramziva!

Novi uradak starog šarmera

I baš zahvaljujući svemu tome pred nama je u proljeće ove godine stigao novi uradak ovog sada već 81. godinu starog pjesnika i šarmera. Ovog je puta Cohen ponudio kombinaciju novih i starih pjesama, live uradaka i materijala snimljenog na probama i tijekom nastupa 2012. godine na velikoj svjetskoj turneje u povodu objavljivanja albuma »Old Ideas«. Pod nazivom »Can’t Forget: A Souvenir of the Grand Tour« novi Cohenov album nudi deset pjesama od kojih je njih šest već znano iz njegove ranije karijere, a četiri su prvi put snimljene – »Never Gave Nobody Trouble« i »Got a Little Secret« su njegove potpuno nove pjesme, »La Manic« je obrada pjesme Georgesa Dora, dok pjesmom »Choices« podsjeća na rad country glazbenika Georgea Jonesa.

Naravno, za još jednu dobru Cohenovu ploču uz njega iznimno je zaslužna i njegova prateća ekipa koju su na toj turneji činili već uigrani glazbenici – Neil Larsen (klavijature), Mitch Watkins (gitara), Alex Bublitchi (violina), Javier Mas (udaraljke) te u vokalnoj pratnji sjajna Sharon Robinson i sestre Webb, Hattie i Charlie.

Susret s publikom

Temeljni duh albuma jasan je već nakon prve skladbe, teme »Field Commander Cohen« kojom Cohen i prateća ekipa relaksirano i u ritmu idealnom za lagani ples kreću u još jedan prijateljski susret s publikom pri čemu uspješnom samoironijom vezanom uz mladenačka iskustva Cohen slušatelje odmah pridobiva, a korak dalje čini u odličnoj i na trenutke malo bržoj »I Can’t Forget« u kojoj se uspješno poigrava s vlastitim poznim godinama. Taj duhoviti autoironični početak potom mijenjaju dvije divne balade od kojih je prva »Light as a Breeze« još jedna Cohenova briljatna erotska pjesma koja, zahvaljujući tekstu i izvedbi, uspješno tjelesnu ljubav predstavlja kao umjetnost. Ili to tako izgleda samo zato što to pjeva Leonard Cohen!? Sjajno se na tu pjesmu nastavlja »La Manic« koju dodatnu vrijednost daje činjenica da je Cohen izvodi u originalu, dakle na francuskom i to pred tim činom oduševljenom publikom u gradu Quebec. »Night Comes On« neobična je, ali za Cohena itekako moguća kombinacija šansone i country glazbe, a to blago okretanje glazbenom nasljeđu SAD-a potom potvrđuje u sjajnoj »Never Gave Nobody Trouble« kojom kroz okvire gotovo klasičnog bluesa svojim hrapavim baršunastim glasom priča ljubavnu štoriju koja se vrlo brzo pretvara u socijalnu poeziju i kritiku bogataša čime nas Cohen vraća jednoj od čestih tema svog stvaralaštva.

Nije najbolja, ali…

»Joan of Arc« na albumu je ponajprije stoga da bi istaknula ljepotu anđeoskih glasova Hattie i Charlie Webb, dok »Got a Little Secret« nudi opet malo bluesa, a »Choices« je uspješna posveta country pjesniku Georgeu Jonesu te istodobno i sjajan uvod za završni trenutak albuma, pjesmu »Stages« iza koje se u stvari krije Cohenova prepoznatljiva duhovita priča s pozornice kao uvod u izvedbu njegove prekrasne autobiografske »Tower of Song« koju je ovom prigodom malo jače oslonio o blues što djeluje odlično, a i idealno je za kraj albuma, pogotovo jer s tom pjesmom Cohen često i završava svoje koncerte.

»Can’t Forget: A Souvenir of the Grand Tour« upravo je to što mu govori naslov – nezaboravni suvenir s jedne velike turneje kantautora koji je tada imao 77 godina i unatoč poodmakloj dobio bio u sjajnoj formi što potvrđuje i ova ploča koju svakako ne možemo stavljati rame uz rame s njegovim najboljim pločama, pa ni s nizom sjajnih posljednjih studijskih i live albuma. Ipak, »Can’t Forget« nećemo zaboraviti iz jednostavnog razloga što je bilo koju Cohenovu ploču nemoguće zaboraviti jer baš svaka daje doprinos prekrasnom glazbenom tornju kojeg je ovaj bard sjete izgradio.

Komentari

komentara