Dao je sve što ima u sebi na kraju koncerta pred riječkom publikom. Urlajući iz sve snage, kao da mu o tome život ovisi: »Dušu svoju nikome ne dam, bez nje sam leš koji hoda«. S toliko stava, iskrenosti i energije kakvu samo Cane može dati, bilo u Partibrejkersima ili jednom sasvim novom bendu, Škrticama, koje su istovremeno supergrupa i novi glazbeni život legendarnog Caneta.

U subotu navečer pokazali su što mogu žestokim i energičnim koncertom u Klubu smještenom u podrumu The Beertije na Trsatu. Pred solidno ispunjenim prostorom i probranom publikom, koja je dobro znala zašto dolazi, što će čuti i vidjeti, atmosfera je bila odlična, a bend, uključujući i Caneta, dobro raspoložen i opušten, svirački moćan i uigran. Predstavili su sve stvari i još ponešto s nedavno objavljenog debitantskog albuma i ostavili dojam kako su tek na početku, jer je ono što rade previše dobro i moćno da bi ostalo na samo jednom albumu.
Započeli su pjesmom »Sestro«, nastavili s »Vremenom« i »Moja ljubav je teška« da bi prva kulminacija energije uslijedila s »Kulisama«, repetitivnom »Paranormalno« i furioznom završnicom u stvari koja se opravdano i nimalo neskromno naziva »Hitom«. A onda je krenuo »Tik tak« i brojanje otkucaja srca dok Škrtice sipaju baražnu buku pa u sekundi stanu, utišaju se dok prostorom Kluba odjekuje usamljeni Canetov glas koji poručuje i ponavlja: »Tik-tak, sve što potiskuješ prijeti da eksplodira«. Bio je na kraju i zasluženi bis i iako su Škrtice tek na početku već sada imaju impresivan koncertni set. Svirali su gotovo sat i pol i trajalo je prekratko.

Marko Gracin
Ljudi u sjeni frontmena rade odličan posao. Međuigra dvije gitare zanimljiva je i dobro funkcionira, dominatna je ona Borisa iz »Jarbola« sa puno uštopanih riffova, kratkih solaža, pomiješanog noisea, bluesa, čak i elemenata psihodelije u pojedinim trenucima. Druga gitara je Kole iz odličnog i kultnog benda »Veliki prezir«, a ritam sekciju čini dvojac iz »Straight Mickey and the Boyz«, Danilo na bubnjevima i Boško na bas gitari, koji svojim bas linijama povezuje i daje melodiju i dušu zvuku benda.
Škrtice povezuju tri generacije glazbenika i teško mogu pobjeći od usporedbe s Partibrejkersima. Cane naprosto nema dva lica, uvijek je to on, iskren, direktan, sočan i moćan, s godinama sve zrelijih tekstova i nalik na rock propovjednika, koji nema namjeru stati sve dok može hodati i razvaljivati glasom. Legenda kaže da je do suradnje došlo slučajno, a povezala ih je predanost, strast i uživanje u svirci, energija, bunt i bijes i to se osjetilo u svakoj sekundi riječkog koncerta. Uopće ne izgleda da su Škrtice nekakav jednokratni projekt, već zreli bend, koji tek počinje. Podrum Beertije častili su odličnom svirkom. Prvom u nizu koje bi trebale uslijediti narednih godina.

Komentari

komentara