Izvrstan, energičan i nadahnut etno punk rock bend nominiran u dvije kategorije za ovogodišnji Porin, u subotu, 16. ožujka gostuje u riječkom River Pubu, a velika koncertna promocija albuma »Domaj« najavljena je 22. ožujka u zagrebačkom klubu KSET.

Prošla je godina za Ogenj bila svojevrsna prekretnica, objavljen im je prvi album u izdanju Dancing Beara, tu su dvije nominacije za Porin, a treba spomenuti i dvije nominacije za prvu Rock&Off nagradu, i to za Veliki prasak godine i Izvođača godine po glasovima publike. Put koprivničke petorke Ogenj u sastavu: Tomislav Mihac Kovačic (vokal, gitara, tamburica), Denis Kuzel (bubnjevi), Luka Iverac (viola), Filip Kušnjer (gitara), te Borna Ilić (bas gitara) put je bez prestanka jer oni su stalno na cesti koja ih vodi na brojne klupske i festivalske nastupe diljem regije.

Album »Domaj« vrvi divljim, emotivnim i energičnim pjesamama otpjevanim na podravsko-međimurskom dijalektu čiji je autor glazbe i teksta frontmen Tomislav Mihac Kovačic, dok aranžmane potpisuje Ogenj. Za novi singl s novog albuma odabrana je pjesma »Domaj« po kojoj je i naslovljen album.

– Spot je sniman na lokacijama našega gradića Koprivnice. Ideja je prikazati i spojiti urbano i moderno s vrlo popularnom pričom odlaska mladih iz svojih gradova. Ogenj je odlučio »Domaj« posvetiti svome domu, mjestu u kojem se osjećaju baš kak »doma«, dragoj svojoj Koprivnici. Mala, ali urbana sredina iz koje niču zdravi i kvalitetni projekti. Parkour session »odradio« je dragi nam prijatelj Aleksandar Rapaić, dok je bend kadrove svirke snimao u kultnom Domu mladih koji je nekad bio mjesto za velike rock i punk koncerte. Sve je nabijeno emocijama i svaka scena ima svoju priču – tržnica, Bašća, korzo, paviljon, park, bicikli, bazeni, Dom mladih… Pjesma je posveta svima koji su u ovim vremenima »trbuhom za kruhom«. Al’ dragi ljudi, toplinu doma ne može zamijeniti nista – sigdi je lepo, al domaj je naj/raj! – poručuje bend.

Sutrašnje gostovanje u Rijeci prilila je za razmijeniti nekoliko pitanja s frontmenom Tomislavom Mihacem Kovačicem.

Trud se isplati

Kraj prošle i početak ove godine bili su i više nego uspješni za vas. Debi album »Domaj« pobrao je odlične kritike. Jeste li vi zadovoljni prvijencem?

– Zadovoljni smo bili već u početku i u procesu snimanja. Uvijek smo imali ugodnu atmosferu i radili smo s ljudima koji kuže našu glazbu. Pjesme nisu nastajale u studiju, već su bile mnogo puta prosvirane na našim koncertima. S te strane bili smo manje u stresu i znali smo što očekivati. I sam sirovi mix nam je zvučao odlično i snažno. Vjerujemo da je producent Ante Prgin-Surka uspješno prenio našu energiju i na taj elektronski zapis. To više što nas je i publike, a i kritika prihvatila objeručke, i to s oduševljenjem. Kao što znate, prve singlove smo izvadili s EP-a »Još je rano«, pa je tako »Lepa Mara« bila prva koja nas je gurnula naprijed. »Hote, hote« smo pak ponovo snimali u malo drugačijem aranžmanu.

Uslijedila je nominacija za Rock&Off nagradu, te dvije za Porina.

– Iznenađeni smo da smo se našli u te dvije nagrade i finalnim nominacijama. Sve više vidimo da se naš trud isplati. I da, kako to volim reći, mašinerija odrađuje svoj posao, i publika, a ovaj put posebice glazbena struka to prepoznaje. Vjerojatno vide u nama neki potencijal, ne samo sirovu energiju, već bend koji može i hoće i nešto više. U specifičnosti izražaja, graditi originalnost i promovirati i naš kraj, odnosno regiju, ali i općenito Hrvatsku.

Ma, biti nominiran je najveća stvar koja nam se dogodila općenito u našem malom glazbenom svijetu. Svi izvođači, producenti, dizajneri koji su poslali svoje prijave nadali su se Porinu. Svi se mi nadamo uvijek nečem većem i boljem. Za Ogenj je ovo put ka vrhu, pripremili smo police, još ima mjesta na zidu za plakete. Ako dobijemo – fantastično, ako i ne dobijemo, bili smo u vrhu glazbene produkcije, i još uvijek jesmo. Sama finalna ceremonija dodjele Porina nosi nam mnoštvo publiciteta i promocije, koju smo zaslužili.

U nominaciji Novi izvođač godine već nam je dobro poznati Kesington Lima s kojim smo dijelili isto nominacije Veliki prasak za nagradu Rock&Off, s fantastičnim albumom May čistokrvnog prljavog rokenrola. Za Lanu Janjanin iskreno prvi put smo čuli, jer nam se često putevi raziđu. Međutim, Lana je izuzetna jazzistica koja nastupa po cijeloj regiji s velikanima jazz scene.

Nominacija za Etno album godine još je jedan izazov. Na prvu zvučalo nam je malo off, jer mi smo ipak punokrvni rokenrol bend koji često koketira s punkom. Međutim, za Porinov etno album morate – bilo u kreativnom ili produkcijskom smislu, osuvremeniti hrvatsku tradicijsku glazbu, odnosno glazba mora biti izvedena i skladana u duhu tradicijske glazbe suvremenim načinom izražavanja. Dakle, mi smo na čisto s tim, a po nominaciji sigurno i glasačko tijelo. Naša tamburica i viola, pa i harmonika, nose tradiciju, da ne govorimo o njegovanju specifičnog dijalekta. Lado Elektro i Singrlice nije potrebno previše predstavljati. Koliko su već afirmirani autori i izvođači još uvijek kreativni, vidjet ćemo 29. ožujka u Rijeci na dodjeli Porina.

Razuzdan i nepredvidiv

Ipak, od svih kritika, nominacija i nagrada, najvažnija je reakcija publike. Kako Ogenj izgleda na koncertu?

– Ogenj je često na svojim koncertima razuzdan i nepredvidiv – što ovisi i o mjestu, prostoru svirke, veličini pozornice, opremi, ljudima na koncertu, organizatorima. No, bez previše filozofije, volimo pustiti da nas glazba ponese, da se icijedimo, napravimo dobar trening, oznojimo, naskačemo, pustimo koju suzu. Mi smo onak’ u krvi još uvijek punkeri, i volimo puno puno svirati, komunicirati na šaljiv, ponekad ironičan način sa svojom publikom koje ima sve više.

A osim te koncertne energije, i tekstovi i glazba su ti koji nose. Vjerujem da je ljudima puna kapa politike, crne kronike, banaka, Bandića i Keruma, ustaša i partizana, a mi im donosimo jednu vedrinu, jednu svježinu. Dok smo u pogonu, nikad ne skidamo osmijeh s lica, ni dobro craft pivo iz ruke… Nema recepta, od svega pomalo, a onda začiniti, kak’ juhu Vegetom, tak’ i atmosferu jednim koprivničkim Ognjom.

Ogenj

Ogenj je kao bend osnovan još 2015. godine. Kako su izgledali počeci?

– Krenuli smo možda kao i svaki drugi bend. U podrumskim prostorijama, bez puno opreme, s nejasnim idejama, s fiksnim idejama čak. Zamišljali smo možda neki gipsy punk band, neku čak i šansonjersku spiku, ali kad smo nakon nekoliko mjeseci ubacili bubnjara, osjetili smo da neki poluakustični Ogenj ne bude funkcionirao baš i pomalo smo gradili pjesmu za pjesmom, dodali smo violinu i nakon pola godine Ogenj je zazvučao onak da nam se dopalo. Danas smo petorka, klasični rokenrol instrumenti pojačani violom, tamburicom i harmonikom. Nas je pet, a sviramo 11 instrumenata.

Logična tamburica

Album vrvi divljim, emotivnim i energičnim pjesmama otpjevanim na podravsko-međimurskom dijalektu. Neobičan izbor. Odakle potreba da vi svoju glazbenu priču pričate upravo na kajkavskom?

– Možda i zbog toga je album takav jer koristimo jezik s kojim se najbolje služimo i snalazimo. Ima naših bendova koji guraju engleski, ima naših bendova koji na standardnom zvuče »šepavo«, a mi smo izabrali dijalekt da zvuči nerazumljivo, a autentično. I to nije bio izbor, od početaka svojeg stvaranja pišem na dijalektu upravo zbog gore navedenih razloga – tehnički ga najbolje znam, a uz to zvuči divlje, emotivno, energično. Izrazito je melodičan i ritmičan, bez krutih složenica, jednostavan i bez nekih pravila, bar ja mislim da mogu pisati i imati veću umjetničku slobodu. Svirajući u punk/HC bendu isto smo koristili kajkavski, a za ovu Ogenj etno priču jednostavno je bilo prirodno nastaviti.

Uz klasične rock instrumente, »podebljani« ste i tamburicom, i violinom. Zanimljiv, a opet logičan izbor?

– Osim dijalekta, taj dodatak etno ili folk nam daju ti narodni instrumenti koje vješto sakrijemo da ne bodu uši ili pak nas podsjećaju na krive melodije. Uz promjenu članova dodali smo i harmoniku, nove stvari nastaju, neke su spremne za svirku već, neke čuvamo za drugi album. Ne trebamo živjeti na staroj slavi, tako da gradimo novi album, puni smo novih ideja i jedva čekamo opet sve prezentirati dragoj nam publici. Da se vratim na pitanje, Dalmatinci koriste mandolinu, Ameri bendžo, ja sam inzistirao na tamburici – ona je narodni instrument iz našega kraja, ili se barem dugo, dugo godina koristi u folklornoj glazbi – pa je to bio logičan izbor. Zapravo, potreban nam je bio instrument koji malo podiže zvukovlje, para uši svojim visokim tonovima. Nažalost svih tamburaša, naša tamburica ima drugačiji tretman, ona se sve manje svira, a sve se više dere i plače uz nas.

Ogenj

U glazbi grupe Ogenj osjećaju se razni utjecaji, ponajviše folk punk i celtic folk punk. Tko je na vas ostavio najsnažniji dojam?

– U svijet punka ušao sam kroz Dropkick Murphyse, i zasigurno oni imaju tu zaslugu da sam zavolio melodični punk u počecima. Kao autoru teksta i većine glazbe ima tu puno utjecaja i RHCP-a, Nirvane, Aerosmitha, U2, Flogging Mollyja, ali i dosta široj publici nepoznatih autora i bendova (Judah and the Lion, Needtobreathe…).

U Rijeku stižete 16. ožujka. Što poručujete publici?

– Napunite River Pub, napunite čaše, uzmite rezervne gaće jer vas čeka puno plesa, znoja i zbornog pjevanja nerazumljivih artikulacija! Živeli!

Komentari

komentara