Riječka grupa Officer Down nedavno je proslavila deset godina rada. Trojica njezinih članova – Vanja Kauzlarić, Jasmin Okanović i Radoslav Tičić, ovog ljeta obilježavaju još jedan mali jubilej – pet godina otkako su započeli s uličnim svirkama zahvaljujući kojima su obišli gotovo cijelu obalu, od Umaga do Hvara. Ovog proljeća trio je prvi put zasvirao i na riječkom Korzu, »preko puta« Hodača, nadjenuli su si i ime – PachaMama Street Connection, a onda je sredinom prošlog mjeseca njihove zapažene nastupe zaustavio komunalni redar.

– Gdje god smo svirali, nikad nismo tražili dozvolu. To nam je problem jer sve dogovaramo u zadnji čas budući da radimo pa nam je teško unaprijed predvidjeti kada i gdje ćemo svirati. Većinom ulični performeri u gradovima sviraju bez dozvole. Mi smo do sada samo u nekoliko gradova imali loša iskustva s komunalnim redarima. U Rijeci su reakcije ljudi bile najbolje tako da nas je dolazak komunalnog redara koji nam je prekinuo svirku iznenadio i razočarao. Rijeka je rokerski grad, prijestolnica kulture i ima sve više turista, a ulični zabavljači su atrakcije koje treba njegovati i poticati, a ne tjerati. Mi nismo davali otpor, samo smo htjeli objašnjenje zašto ne smijemo svirati. Rekao je da je problem u tome što smo mi elektroakustični. Pa 95 posto svirača na Korzu su električni ili elektroakustični, po tome nitko ne bi smio svirati. Nakon toga više nismo svirali u Rijeci. Poslao sam mejl Komunalnom redarstvu, gradonačelniku, pročelniku Odjela za kulturu, Turističkoj zajednici, ali nitko nam još nije odgovorio, rekao je Vanja Kauzlarić, bubnjar PachaMama Street Connectiona.

Pozitivna Rijeka

Iako je neugodna situacija s komunalnim redarom zasjenila njihove odlične svirke na Korzu, dečki za kratku riječku epizodu koja će se, nadaju se, nastaviti, imaju samo riječi pohvale.

– U 10-ak puta koliko smo svirali ostvarili smo barem 10 kontakata od stranaca. Javili su nam se Talijani, Nijemci koji su tražili kontakt za svirku, pridružili su nam se i turisti Indijci koji su svirali s nama… U Rijeci nas je puno ljudi pitalo kontakt za svirku i to nas je baš iznenadilo. U turističkim mjestima se ispred nas znalo skupiti i 100, 200 ljudi. U Rijeci ljudi prolaze, bace koji novčić i odu dalje, ali nas jako dobro prihvaćaju. Novčiće nam bacaju svi, od djece do nonica koje idu na placu. Valjda ih pogodimo ih pravim izborom pjesama… Rijeka nas je iznenadila u pozitivnom smislu… Osim ovog dijela s komunalnim redarom. U Rijeci smo svirali oko 11 ili popodne od 16 sati… Taj zvuk koji proizvodimo ne bi trebao raditi probleme, nitko nije davao negativne komentare, rekao je Vanja, dok je Jasmin dodao:

– Jedna djevojka slušala nas je pola sata i dvaput je došla baciti novce, rekla je da smo joj popravili dan. Ljudi iz hostela koji je nasuprot mjesta gdje sviramo također su nam bacali novce, čak i kroz prozor, u vrećici, a mi smo mislili da nas gađaju nečim.

Domaći teren

Iako iza sebe imaju četiri uspješne sezone sviranja na ulicama i trgovima diljem obale, stati pred domaću publiku nije im bilo lako.

– Bilo je treme jer nam je stalo da pred svojom publikom budemo dobri, najbolji, rekao je Jasmin dok je Vanja dodao:

– Ovo je domaći teren, ljudi nas znaju, trema je igrala ulogu. Ali to je klasika, kad sviramo s Officerima, ja isto imam najveću tremu u Rijeci. Ne mogu to objasniti. U Rijeci smo htjeli početi svirati i prije, prošle godine za božićne blagdane, ali smo čekali da sve sazrije. Sad ćemo nastaviti svirati u drugim mjestima, a Rijeka… Čekat ćemo što će se dogoditi… Kad dođemo do informacije kako doći do dozvole, vidjet ćemo što i kako dalje..

No, zaboravimo na tren negativna iskustva s riječkog Korza i prisjetimo se kako je sve počelo prije pet godina.

– Te godine kada smo počeli svirati sva smo trojica ostali bez posla pa smo odlučili probati s ljetnom varijantom, uličnim svirkama… Pripremali smo se mjesec dana, imali smo 20 minuta programa, obrada domaćih i stranih pjesama, prisjetio se Radoslav, dok je Vanja dodao:

– I onda smo tih 20 minuta vrtili nekoliko puta za redom (smijeh). Sad imamo sat i pol repertoara i radimo na novim stvarima. Neke stvari smo izbacili, one na koje ljudi ne reagiraju. Pazimo na to da nudimo za svakoga ponešto. Ne znam imamo li uopće neku pjesmu koju cijelu sviramo. Znamo ih kratiti ili svirati samo refrene, ili spajati 3, 4 u isti đir, da bude dinamično jer ljudima na cesti nije kao na klasičnom koncertu, najčešće neće stajati i čekati sljedeću stvar.

Prava maneštra

Na repertoaru im je, kažu, prava maneštra – sve od Ive Robića, preko hrvatskog rocka, do Elvisa Presleyja, Johnnyja Casha, francunske šansone, romske i židovske glazbe. Ukratko – glazba koja se sviđa i njima samima, a na koju će se »zakačiti« i slušatelji. Veselim repertoarom ova je trojka uveseljavala nebrojene domaće i strane slušatelje diljem Jadrana. Najčešće su, dodaju, svirali u Opatiji, Rapcu i Selcu.

– Opatiji skidamo kapu što se tiče uličnih svirača. Ima ih puno i nema nikakvih problema s njihovim nastupima. Opatija dokazuje da je najjači turistički grad u regiji, tamo su ulični svirači dobrodošli, to bi trebali svi gradovi shvatiti. Super je i u Rapcu, tamo smo često svirali i nitko nam nije zabranio, a često smo i u Selcu na glavnoj plaži, rekao je Vanja.

Radoslav ističe kako su, gdje god da su svirali, uvijek su dobro prolazili. Dobre svirke i puno lijepih uspomena ono je što svi pamte. Slušateljima su jako zanimljivi.

– Možda zato što imamo trubu, što je dosta neubičajeno za ulicu. Ljudi vole taj instrument, a nas dvojica nismo ni bitni. Mene tu i tamo pitaju kakva mi je to gitara, a Jasminu daju novce u ruke, otkrio je Radoslav.

U početku su puno više putovali, svirali su diljem Istre, na Hvaru…

– Dosta često svirali smo na Krku, u svim mjestima, puno smo svirali u Crikvenici,u Rabu, na Rapskoj fijeri. Loša iskustva imali smo na malo mjesta, u Malinskoj, Crikvenici, Zadru…, otkrio je Vanja.

– U Baški sam od Roma dobio sto kuna na trubu kad smo svirali »Đurđevdan«, a u Zadru smo za istu pjesmu skoro glavu izgubili. Tamo me jedna žena sa štanda lupila po trubi. Rekla nam je nek’ ne sviramo srpske pjesme u Zadru, da nam to nije Srbija, nadovezao se Jasmin dodavši kako im osim novaca ljudi ubacuju i papiriće s porukama, pa su tako u jednoj dobili i poziv da sviraju na momačkoj.

Izdašne napojnice

Dečki za sada sviraju samo ljeti, no imaju planove početi i sa svirkama tijekom božićnih blagdana. Imaju pozive i za organizirane nastupe, no budući da je njihov repertoar prilagođen nastupima na ulici, za klupske svirke trebali bi prilagoditi »ponudu«. Ipak, osim na cesti i u kafićima, imali su i drugih svirki primjerice, nekoliko su puta svirali u Art-kinu Croatia, a svojim su glazbenim konceptom odlično iznenađenje i na raznim feštama, vjenčanjima…

Kad je zarada u pitanju, dečki se slažu kako su najdarežljiviji domaći ljudi. No, izdašne »napojnice« dobili su i od stranih turista.

– Jednom smo u Opatiji svirali Radoslav i ja i došao nam je jedan Rus i pitao dal’ znamo nešto rusko. Ubacio nam je sto eura i prije nego što smo odsvirali Kazačok, a maknuo se i prije nego što smo završili. Jednom smo isto u Opatiji svirali nasuprot jednog restorana i onda nam je prišao konobar, mislili smo da će nas napasti jer mu tjeramo goste, a on nam je donio 10 eura od gosta koji je htio čuti neku pjesmu. Dobili smo poslije i pizzu i pivo, otkrio je Jasmin.

A otkud ime PachaMama Street Connection?

– Pachamama je Majka Zemlja, u latino zemljama kad nazdravljaju, proliju malo za Majku Zemlju. Ja sam predložio tu riječ, a Street Connection je bio drugi prijedlog, rekao je Vanja.

– Bila su dva prijedloga pa smo ih spojili u jedno, zaključio je Radoslav.

Komentari

komentara