Ove će nedjelje na ljubljanskim Križankama čuvena američka rock pjevačica Patti Smith predstaviti svoj četiri desetljeća stari, već dugo vremena i kultni album punk rocka, ploču »Horses«.

Koliko ta ploča vrijedi i samoj autorici vidi se iz prošle godine donijete odluke da ovogodišnju turneju veže ne uz njene novije radove (posljednji album pod nazivom »Banga« objavila je 2012. godine), već upravo uz svoj debitantski album kojim je 1975. godine pokrenula ne samo njujoršku punk rock scenu, već u iznimno velikoj mjeri utjecala i na glazbena kretanja posvuda u rock svijetu. Iako su »Horses« bili njen debitantski album, ona je u tom trenutku već imala 29 godina te bogato životno, glazbeno i iskustvo vezano uz različite vrste umjetnosti, a upravo »Horses« bili su svojevrsna sublimacija njenog dotadašnjeg umjetničkog rada, kreativnosti, energije i životnih iskustava.

Odbacuje religiju

Rođena je kao Patricia Lee Smith, 30. prosinca 1946. godine u Chicagu u radničkoj obitelji irskog podrijetla. Djetinjstvo provodi u gradiću Germantown u Philadelphiji, a mladost u Deptford Township u New Yerseyu. Odrasla je u strogo religijskom okruženju (majka je bila vrlo aktivna Jehovina svjedokinja), ali je već u tinejdžerskoj dobi odbacila religiju, a po završetku srednje škole počinje raditi u tvornici i studirati da bi 1967. godine rodila djevojčicu koju, svjesna da joj nije u stanju pružiti uvjete za odgoj, daje na usvajanje!

Iste te godine napušta i studiranje te seli u New York čvrsto riješena da njen život bude vezan uz umjetnost. U tome je ne ometa ni krajnje siromaštvo u kojem živi i koje je sjajno opisala u knjizi »Just Kids« (Samo djeca) koja detaljno prikazuje njenu vezu s fotografom Robertom Mapplethorpeom, dane provedene u Hotelu Chelsea, suradnju i vezu s dramskim piscem Samom Shepardom, brojne nastupe na njuorškim književnim večerama i druženjima, kao i njene prve kontakte s rock glazbom do kojih je došlo tako što je svoju poeziju počela čitati praćena zvukovima električne gitare Lennie Kayea. Tih dana dobija i ponudu da bude pjevačica grupe Blue Öyster Cult za koju je napisala nekoliko pjesama, a kad se njenim lirskim rock recitalima uz gitaristu Kayea pridružuju orguljaš Richard Sohl sve skupa počinje ličiti na rock koncerte pa joj je sve jasnije kako će umjetnost kojom će se baviti biti rock glazba. Upravo stoga ona osniva Patti Smith Group koju uz Kayea i Sohla čine još i gitarist Ivan Kral te bubnjar Jay Dee Daugherty.

Punk poezija

Godine 1974. objavljuju singl »Hey Joe/Piss Factory« koju mnogi rock kritičari smatraju prvim punk singlom uopće, a pohvale kritike i tada još majušnog punk plemena dovoljne su joj da nastavi rad i 1975. godinu posveti stvaranju svog prvog albuma, ploče »Horses«, neobično uspješnog spoja poezije i punk glazbe. Naime, Smith je sljedeći čistu logiku odlučila napraviti ono što najbolje zna pa je spojila višegodišnje iskustvo već priznate pjesnikinje sa silnom energijom koja se tih godina osjećala u glazbenom svijetu New Yorka gdje su uz Patti Smith Group svakog tjedna u CBGB klubu svirali The Ramones i Blondie. Za producenta je odabrala čuvenog velškog glazbenika Johna Calea cijenjenog po eksperimentalnom pristupu glazbi i radu u rock grupi Velvet Undereground.

Tijekom 1975. godine Cale je u niz navrata s Patti Smith i njenom grupom u čuvenim njujorškim Electric Ladyland studijima snimao album za koji je naslovnicu napravio Maplethorpe, a album se u prodaji pojavio 13. prosinca 1975. godine. Većeg komercijalnog uspjeha nije bilo. U SAD-u je to bilo 47. mjesta Billboardove ljestvice, a u Engleskoj tek 157! No, punk odiseja tek je počinjala i u godinama što su dolazile »Horses« su sve više dobivale na značenju, a danas ih svaka ozbiljna analiza cjelokupne povijesti rock glazbe svrstava u sto najznačajnijih rock albuma.

Isus je umro za nečije grijehe, ali ne moje

Nepunih 45 minuta glazbe počinje fantastičnom obradom Van Morrisonove »Glorie« koja sličnost s originalom ima samo u onom čuvenom spelovanju tog ženskog imena koje Smithova i dečki izvode pravom punkerskom žestinom, a sve ostalo je posebno pa je Patti Smith verzija ove pjesme definitivno zasebno umjetničko djelo. Vidi se već to iz prvih sekundi kada uz tamne agresivne tonove piana Patti Smith izgovara jedan od najčuvenijih stihova rock glazbe – »Jesus died for somebody’s sins but not mine« (Isus je umro za nečije grijehe, ali ne moje).

Krajnje buntovan stav (stih je preuzet iz njene poeme »Oath«) idealno je odgovarao rebelijanskoj filozofiji punka kojem ništa, pa ni Isus, nije bilo sveto, a kad nakon tog sporijeg uvoda krene žestoki punk u kojem Smith pjeva o djevojci (!) koja joj se sviđa (a zove se Gloria što se pak moglo shvatiti i kao ismijavanje Morrisonovih stihova!) postaje jasno koji je kulturološki šok mogla izazvati prva pjesma ploče »Horses«. Naravno, to je samo početak jer i druga pjesma ponavlja taj recept provokativnosti. Riječ je o pjesmi »Redondo Beach« koja svojim ugodnim roick reagge zvukom možre zavarati one slušatelje koji ne slušaju stihove. A oni koji to rade lako shvate kako Smith pjeva o tragičnoj ljubavi između dvije žene i praktično slavi lezbijske veze o čemu te 1975. godine ipak nije bilo tako jednostavno govoriti kao danas, a dodatnu dozu provokativnosti stihovima koje je Smith objavila kao poemu još 1972. godine daje činjenica da govore o samoubojstvu.

Nakon punk i reagge zvukova slijedi jazzom inspirirana devet minuta duga »Birdland« u kojoj točno vidimo što to znači kad spaja poeziju i rock, odnosno svjedočimo jednom njenom klasičnom rock recitalu kakve je izvodila prethodne četiri godine na njujorškim scenama. Pjesma je utemeljena na memoarskoj prozi »Knjiga snova« u kojoj je Peter Raich iznio sjećanja na svog oca, čuvenog psihologa Wilhelma Reicha, a nasljeđuje je, za kraj A strane, energična punk žestica »Free Money« u kojoj autorica opisuje sjećanja na siromašno djetinjstvo u kojem je novaca bilo samo onda kad bi se o njima sanjalo, a to je obično bilo prije spavanja.

Posveta obitelji

Posvetom obitelji, ali puno ljepšom i nježnijom (bar u stihovima) počinje i B strana na kojoj je prva pjesma odlična, pjevna, melodiozna i poletna »Kimberley« posvećena mlađoj Pattinoj sestri koju je jako voljela, a dio glazbene kritike opravdano smatra da se dio stihova i emocija odnosi i na prvu kći Patti Smith, djevojčicu koju je 1967. godine dala na usvajanje. Sličice vezane uz neke vlastite ljubavi i sklonosti na B strani nude se i u »Break It Up« te završnoj »Elegie« poasvećene u najvećoj mjreri njenim pjesničkim idolima Rimbauldu, Baudelaireau i Burroughsu, a najkompleksnija i najduža pjesma B strane je glazbeno i tekstualno vrlo zahtjevna »Land« sastavljena od tri dijela – »Horses«, »Land of a Thousand Dances« i »La Mer(de)«. U izvedbi im pomažu Tom Verlaine iz grupe Television te Allen Lanier i Blue Öyster Cult, a kroz poemu o mladiću imenom Johnny Smithova nudi sliku života mladuih ljudi tog doba (droga, seks, alkohol) i žudnju za bijegom u svemir, želu za time da prestaneš biti čovjek pri čemu kroz stihove kombinira rock ikonografiju, stihove i likove iz rock pjesama, sa poezijom njoj dragog Arthura Rimbauda.

Neosporna vrijednost

Godine 2009. album »Horses« proglašen je umjetničkim djelom kulturnog, povijesnog i estetskog značenja te pohranjen u čuvenu američku Kongresnu knjižnicu (Library of Congress) gdje se čuvaju najznačajnija djela američke umjetnosti. To sasvim dovoljno govori o vrijednosti ove ploče, a najživopisnije je snagu ove ploče objasnio Michael Stipe, pjevač legendarne grupe R.E.M. koji je ploču kupio kao srednjoškolac.

– Rasturila je sve moje dijelove te ih potom posložila na potpuno drugačiji način, rekao je Stipe. Rijetke su ploče koje tako djeluju pa će u nedjelju na Križankama biti itekako zanimljivo jer ćemo uživo svjedočiti jednom od najbitnijih dijelova povijesti rock glazbe.

Komentari

komentara