Zagrebačka grupa Pips, Chips & Videoclips u petak će nastupiti u Pogonu kulture. Miljenici riječke publike svojim se fanovima tradicionalno ukazuju krajem godine kako bi im isporučili dozu bezvremenskih hitova kao što su »Gume na kotačima«, »Ljubav«, »Malena«, »Poštar lakog sna«, »Plači«, »Na putu prema dolje«, »Rosita Pedringo«, »Narko« i drugi.

O ovogodišnjem koncertu u Pogonu, novoj pjesmi i drugim aktualnostima vezanima uz bend više nam je otkrio frontmen Pipsa Dubravko Ivaniš.
U petak nastupate u riječkom Pogonu kulture gdje ste zadnji put nastupili prije nešto manje od godine dana. Što pripremate?
– Nakon 25 godina multipliciranog odgovaranja na ovo pitanje, oprostite, bilo bi idealno da mogu provaliti »svirat ćemo 25 novih pjesama« ili »jammat ćemo dva i pol sata«. To bi stvarno bilo nešto! Dobro, nitko ne bi došao na gig, ali koga briga (smijeh)… Ne znam, evo, doći ćemo totalno nepripremljeni. Dođite, bit će super (smijeh)…

Riječki specifikum

Ovo će jedan u nizu vaših tradicionalnih (pred)zimskih koncerata u Rijeci. Kakva vas to trajna veza veže s riječkim fanovima?
– U više od 25 godina u Rijeci smo prošli valjda sva mjesta gdje se može svirati. Mnoga od tih mjesta vremenom su ugašena, propala, otvorila su se neka druga koja će propasti nešto kasnije (smijeh). Pogon, prije Stereo, priznajem, lijepo se nosi s godinama. Taj se odnos već zaista može nazvati poviješću druškanja, poneki su uz nas i odrasli. Ono što je riječki specifikum i sigurno mi se neće izbrisati iz memorije je činjenica da nam je publika u Rijeci gotovo do kraja devedesetih sjedila na podu gdjegod bismo svirali. Od početka do kraja giga. Imaš osjećaj da si najdosadniji u kozmosu, sretan ako te na koncu pozovu na bis. Znaš, da se to desilo jednom, dvaput, mislio bih da je slučajno. Zadnjih godina su ustali, ne znam što se dešava, je li sve okej (smijeh).
Foto Marko Gracin

Foto Marko Gracin

Na koncertu ćemo moći čuti i vašu novu pjesmu »Kung fu lekcije« koju ste opisali kao plesnu gorko-slatku funky glupačicu. Možete li nam otkriti nešto više o tome kad je i kako nastala?
– Slučajno se sjećam. Prije nešto više od godinu dana, svi smo bili na probi. Za vrijeme pušpauze puštao sam na razglas neke svoje bezvezne piseve i histerizirao da ništa ne valja. Neočekivano, na jednom pisiću Božanić (producent/gitarist) je rekao: Stani, ovo je super, samo treba staviti groovy bass i ubrzati je! Nakon toga su se, sloj po sloj, stvari počele rasčešljavati.
Kako su je dočekali vaši fanovi?
– Songovi pipsa su s dugotrajnim otpuštanjem. Vjerujte, volio bih raditi smash hitove na prvu, bar jedan, ali očito ne znam ili sam zaboravio. Znaš onu »maybe we don’t do hits«. Tom logikom i na response songa treba pričekati i godinu, dvije.

Band je živo biće

Već neko vrijeme funkcionirate u polugodišnjem tempu objavljivanja pjesama. Znači li to da ćete nam sljedeću pjesmu predstaviti negdje sljedećeg proljeća?
– Možda. Valjda je to jasno, tempo smo sami odredili.
Mi smo po kriterijima te kvaziindustrije »stari« band. Lako nas je potrpati u folder »nostalgije« i ostaviti da životarimo od sviranja »Malene« i »Poštara«. E, to zaista ne dolazi u obzir!
Band je živo biće, postoji i mlad je dok upire, baš svakodnevno, dok nastoji dizati letvicu, mijenjati se, biti drugačiji. Ne znam, trudim se biti objektivan, ali mi nismo prije imali pjesmu nalik na »Kung fu lekcije«, pogotovo stilski, muzički gledano.
Rekli ste da albume (više) ne planirate. Zbog čega?
– Notorno je da gotovo nitko ne sluša albume zbog muzičkih massplatformi koje već dva desetljeća promoviraju singl, i društvenih mreža koje degradacijom mentalnih kapaciteta promiču kretenizam. Proizvod su konzumenti s poremećajem ograničenja pažnje na 30 sekundi. Albumi traju 50 minuta i često nisu probavljivi od prve, teško se možemo dogovoriti (smijeh). Koncept nije stvar dobre fore, nego kontinuirane posvećenosti. Beatlesi, Bowie, Floydi su radili albume. Događa se, kako tog zahtjeva za cjelovitosti više nemamo, da imamo puno veću slobodu plivajući iz songa u song. Ako mislite da je ovako nezahtjevno, samo ću reći da je sloboda jako zajebana stvar. Zeznuto je kad možeš što hoćeš jer možda ono što hoćeš ne možeš. A Pipsi sigurno nikada, niti u jednoj formi neće biti instant.
Sasa Huzjak
Sljedećeg mjeseca nastupit ćete na Pozitivnom koncertu u Zagrebu u sklopu kojeg će nastupiti i poznati britanski bend Editors. Kako stojite s Editorsima?
– Stvarno ne pratim.
Ljetos je ponovo objavljena autorizirana biografija grupe Pips Chips & Videoclips »Dugi vikend u zemlji čudesa« autora Ante Perkovića koja je prvotno objavljena 1997. godine. Znamo da nikad niste htjeli raditi nadopunjeno izdanje, no budući da je od tada prošlo već više od 20 godina, jeste li razmišljali o nastavku?
– Nastavak će biti dokumentarac. Radimo ga više od tri godine i ne valja ništa (smijeh). Radit ćemo ga još 15 godina. Što više vremena prođe, to je šansa da bude dobar manja. Ali ja volim kad su mi šanse male, onda sam najbolji.

Ulaznice

Ulaznice po cijeni od 70 kn moguće je kupiti u The Beertiji na Trsatu i u Dallas music shopu, na prodajnim mjestima Entrija i web-stranici www.entrio.hr. Na dan koncerta za ulaz će trebati izdvojiti 90 kn. Početak koncerta zakazan je za 22 sata.

Komentari

komentara