Rock s osmijehom na licu ono je što su Davor Gobac i društvo pod nazivom Psihomodo pop desetljećima nudili svojoj brojnoj i vjernoj publici, a od toga nisu odustali ni na svom sjajnom rođendanskom koncertu kojim su pred punom Šalatom obilježili 35 godina rada i tri desetljeća od kultnog debitantskog albuma »Godina zmaja«.

Tako smo, svega dva dana nakon nostalgijom ispunjenog obljetničkog (40 godina) koncerta Prljavog kazališta na stadionu Zagreba u Kranjčevićevoj, iznova imali priliku susresti se s prošlošću i uživati u više od dva i pol sata žestoke svirke prepune vječnih Psihomodo pop hitova.

Naravno, uživanja ne bi bilo da Gobac i »psihići« nisu bili vrlo raspoloženi i uigrani, a publika željna dobre rock zabave. Budući da su oba ova uvjeta bila ispunjena svjedočili smo odličnom koncertu koji u dva sata i 36 minuta trajanja nije imao niti jedan slabi trenutak i tek dvije (malo) sporije pjesmu (naravno, »Leteći odred« te »Raj«), a sve ostalo bilo je brzo, ritmično, pjevno, plesno, razigrano i rockerski.

Show je počeo na manjoj pozornici smještenoj blizu tribina pa su svi smješteni malo dalje od glavne pozornice imali čast uživati u vatrometnom početku kojeg su Psihomodo pop otvorili pjesmom »Ja sam« s trideset godina starog albuma »Godina zmaja« poručivši svima »Volim te još, više nego i prije« da bi potom uz puno poznatiju »Ona vrišti da voli me« postalo na samom početku jasno kako će koncert biti dobar jer su grupa i publika »na istom valu«.

Kroz čuvenu »Bomba« cijeli je stadion pjevao »Ja nikad nisam, ja nikad nisam bio normalan« odajući počast Gopčevoj otkvačenosti i originalnosti, a taj prvi udar žestoke rock nostalgije kraju je priveden himničnom i za ovu priliku iznimno simboličnom »Kad sam imao šesnaest«. Potom je Gobac »lijepo zamolio« sve da im »uz zvukove glazbe Alfi Kabilja« dozvole da se premjeste na glavnu pozornicu.

A kad su tamo stigli »psihići« su natavili u istom ritmu. »Nema nje« i «Telegram Sam« vratili su nas u »Godinu zmaja« i prisjetili koliko su grupe Ramones i T. Rex utjecali na poetiku i glazbeni izraz Gopca i ekipe.

»Volim crtane filmove« podsjetili su mnoge na nezaboravne dječje TV emisije u kojima je sudjelovala ova grupa, »Bože čuvaj Psihomodo pop« bio je hommage Sex Pistolsima i odličan uvod za legendarnu »Fridu« koja je izazvala mali delirij, a ništa drugačije nije bilo ni u čuvenoj »Rano jutro«, kao i u »Polako, polako« koja je, naravno, bila daleko od naziva.

Sjajnu atmosferu koja je pratila dotadašnji dio koncerta Gobac je prokomentirao na svoj način priznavši publici kako ga »podilaziju srsi«!

»Sve je propalo«, »Starfucker« i »Ponekad« to su ozračje i dalje držali na visokom ritmu da bi izvedbom teme »Raj« s albuma »Je, je, je« koncert doživio jedan od emocionalnih vrhunaca, ponajprije stoga jer su je dečki iz grupe posvetili svom nedavno preminulom bubnjaru Tigranu Kaleboti.

Uslijedilo je potom kroz žestoku »Bobi« prisjećanje na album »Debakl« i utjecaj Lou Reeda na Gopca da bi potom »Ja volim samo sebe« dodatno užarila atmosferu koja je nakon »Bejbe, u mom srcu ti si« doživjela jedan od vrhunaca koncerta izuzetno dobrom izvedbom čuvene »Ona odlazi« koja je bila znatno oštrija i poletnija od originala znanog nam s albuma »Sexy Magazin«.

Psihomodo Pop proslavila je 35 godina postojanja te 30 godina od objave albuma prvijenca Godina zmaja. Photo: Borna Filic/PIXSELL

Grup Psihomodo Pop proslavila je 35 godina postojanja te 30 godina od objave albuma prvijenca Godina zmaja.
Photo: Borna Filic/PIXSELL

Uslijedio je novi niz žestica (»Ona ludo pati«, »Mila« i »Donna«) koje su bile pravi uvod za izuzetno čvrst i ritmičan završni dio službenog dijela koncerta u kojem su se uz odlično sudjelovanje publike redale »Osjećam se haj, mozak bye, bye«, »Natrag u garažu«, »Pinokio«, »Nebo«, »Mala Ramona«, »Sexy Magazin« i najnoviji singl »Ako želiš biti moja draga«.

Naravno, tu nije bio kraj jer su na bis raspoloženi »psihići« uz sjajnu pratnju pratećih vokala zvanih Napalm djevice i iznimne brass sekcije koja je obogatila niz pjesama odsvirali još i »Totalno sam lud«, »Ja profućko’ sam« »Leteći odred« te za sam kraj »Iste stvari«, pjesmu napisanu još davne 1985. godine i posvećene preminulom zagrebačkom rockeru Nenadu Piletiću.

Taj odabir pjesme za kraj, ali i njena briljatna izvedba uz soul gudače iz brass sekcije, bila je završna potvrda dobro osmišljenog i sjajno realiziranog i odsviranog koncerta koji nedvojbeno ulazi ne samo u ponajbolje trenutke karijere grupe, već i među najbolje koncerte domaćih rock snaga. Bravo ekipa! Sretno vam i narednih… koliko god si želite godina!

Komentari

komentara