Na ovim parlamentarnim izborima, stranka Pametno čije ime sugerira i njihov program, pobijedila je samo na jednom izbornom mjestu, u irskom Dublinu, i to sa 100% osvojenih glasova.

Treba napomenuti da iza ovog kurioziteta koji se dogodio u novoj obećanoj zemlji za Hrvate stoji činjenica da je glasovala samo jedna osoba, no upravo to što je u pitanju jedan glas i kome je otišao, simbolički govori mnogo o sasvim drugačijem stanju svijesti nove hrvatske dijaspore u odnosu na onu staru, gastarbajtersku.

U Facebook komentarima – objavljenim u našim medijima poslije izbora – nekih od onih koji su posao morali potražiti u Irskoj navode kako Hrvati u Irskoj smatraju da nemaju apsolutno nikakvo moralno pravo tisućama kilometara udaljeni odlučivati kako će živjeti naši ljudi u Hrvatskoj, tko će ih i kako voditi. I tu se već može iščitati ponešto o strukturi svježih hrvatskih iseljenika, iako je još vjerojatnije da je u Dublinu izašlo manje Hrvata na izbore nego u Jakarti jer jednostavno ne žele sudjelovati u legitimizaciji nečega što ih je zapravo otjeralo od kuće: klijentelizma, korupcije, lopovluka, dijeljenju poslova po babi i stričevima i, dakako, stranačkoj knjižici. A onaj jedan koji je izašao glasao je protiv političkog establišmenta koji je kumovao tome da desci tisuća mladih ljudi mora graditi svoj život negdje tamo daleko.

Da je riječ o sasvim novom profilu i strukturi dijaspore svjedoči i aktualni fenomen gostovanja rock bendova s područja bivše Jugoslavije po europskim metropolama i šire. Objektivno, na prste jedne ruke se mogu nabrojiti oni s ovdašnjom adresom koji mogu u bijelom svijetu prodati koju kartu autohtonoj domaćoj publici. I to ako nemate sve prste, jer nam poslije Laibacha, Bregovića, 2Cellos i Dubioze Kolektiva ponestaje imena. Ipak, po udaljenim geografskim širinama i dužinama razmilili se tvrdi i manje tvrdi rokeri, oduvijek osuđeni da sviraju unutar svojih granica i eventualno u susjedstvu s kojim dijelimo sličnost jezika. Za razliku od narodnjaka i svakojakih glazbenih opskurnjaka koji su desetljećima punili i pune gastarbajterske društvene domove, katoličke misije i velike krčme od Beča na jugu do Hamburga na sjeveru i podsjećaju radnike na privremenom ili vječnom radu na – kako bi to opjevao Johnny Štulić – sunce starog kraja. Sad svjedočimo jednom čudnom obrnutom procesu, odnosno kulturološkom fenomenu. Dok nam od asfalta i fasada nebodera najurbanijih dijelova hrvatskih gradova odzvanjaju (i) zvukovi narodnjaka, do prije četvrt stoljeća rezerviranih za domove JNA i seoske zabave, za neku drugu dijasporu svira u dalekom svijetu neka druga, urbanija glazba na slavenskim jezicima.

Tako je u Dublinu nastupilo Hladno pivo, u klubu The Academy na čijoj su pozornici stajale veličine od pokojnih David Bowieja i Princea preko Killersa do recentnih zvijezda Macklemorea i Calvina Harrisa. Ruku na srce, Hladno pivo se nikad ne bi našlo među tim imenima da nije muke odljeva mozgova po sili hrvatske stvarnosti. Da priča bude zaokružena u ironiji, The Academy kapacitetom i unutarnjim oblikom neodoljivo podsjeća na legendarni zagrebački Kulušić, zatvoren već godinama, pa stvar izgleda kao neka vrsta paralelne stvarnosti, teško zamislive prije par godina: usred Dublina ori se iz publike, baš kao prije 20 godina iz Kulušića »…dobro veče, dobro došli svi, u naš trodimenzionalni horor film…«.

Hladno pivo je samo najnoviji primjer, često saznajemo da se slični scenariji odigravaju širom svijeta, svugdje gdje je uslijed rata ili kasnije gospodarske krize, utočište našla čeljad s brdovitog Balkana. Kad smo već kod Irske, gdje se skrasilo ponajviše mladih Slavonaca, za njihovu glazbenu vezu s domovinom više nije zanimljiv, recimo, Miroslav Škoro. Tamo je u dva najveća grada, Dublinu i Corku, tri uspješna koncerta prošle godine održao osječki punk bend Gužva u 16-ercu. Sve prolazi. Nema sumnje, dijaspore drugačijih svjetonazora izazvale su novu glazbenu prekograničnu potražnju, a nostalgija, čini se, jednako pogađa i oni koji se opuštaju u »čaše lomim, ruke mi krvave« atmosferi, i oni koji željno iščekuju novi Caveov album.

S druge strane, motivacija bendova za inozemne izlete je nešto šarenija. Velikim bendovima na domaćem terenu kao što je slučaj spomenutog Hladnog piva sigurno nije prvi i najveći motiv novac i svirka u Corku pred 300 ljudi, izazov im je prije osjetiti atmosferu zapadnjačkih pozornica na kojima su prije njih stajale svjetske rock legende, dok drugi hvataju ono što (više) ne mogu dohvatiti kod kuće. Dobar je primjer ostataka Leba i soli bez Stefanovskog koji dobro kotira u iseljeničkim zajednicama u Sjevernoj Americi, a bilo bi gotovo neuljudno da se pojave u tako krnjem sastavu na domaćem terenu. Spaja se ugodno s korisnim i čini se to na najrazličitije načine na do jučer nezamislivim mjestima. Ovo proljeće, u jednoj neobičnoj kombinaciji, zaboravljeni Plavi Orkestar i S.A.R.S., trenutno jedan od najpopularnijih bendova s ovih prostora, održali su zajedničku turneju po Australiji, uključujući nastup u dvorani Metro u središtu Sydneya gdje su nastupale svjetske rock veličine tipa Foo Fighters, Coldplay, Jeff Buckley i Muse. Srpski rock veterani Van Gogh pune dvoranu od 2000 ljudi u Dubaiju, isto čini pred istim brojem ljudi, ali u tamošnjem Hiltonu, Zdravko Čolić. Čitava plejada bosansko-hrvatskih urbanih izvođača, od Zabranjenog pušenja do Ede Maajke, ali i narodnjaka, redovito nastupa pred stotinama i tisućama ljudi u St. Louisu, Missouri… Svako zašto ima i svoje zato.

U St. Louisu ima oko 70.000 ljudi koji su tijekom i poslije zadnjeg rata došli u SAD iz Bosne i kvart zvan Little Bosnia bio bi u BiH peti grad po veličini, u Dubaiju radi 35 tisuća ljudi s ovih prostora, na stotine tisuća ih ima po zapadnoj i sjevernoj Europi. Irska kao novi eldorado ugostila je oko 30 tisuća Hrvata privremeno, a možda i za stalno. Nove generacije naših imigranata donijele su sa sobom i dio svojih običaja, ovaj put i svoj rock’n’roll. I svi izgledaju zadovoljni: džepovi rokera koji su (napokon) dobili priliku svirati u inozemstvu su puniji, srca iseljenika također.

Problem je jedino što nam je zemlja sve praznija.

Komentari

komentara