Rođendanska turneja Placeba povodom 20 obljetnice izlaska njihovog istoimenog debitantskog albuma dovela je Briana Molka i bend još jednom u Zagreb. Slušajući njihov nastup u četvrtak u Zagrebu među prvim asocijacijama sigurno ne bi bile godine i protok vremena od prvog albuma jer bend i pjesme zvuče svježe, publika ili nije stara kako biste pomislili da bi mogla biti ili se jendostavno s vlastitim godinama godine slabije primjećuju i tuđe. Nebitno.

 


Kao i na cijeloj turneji, i zagrebački nastup pred ispunjenom dvoranom KC Dražen Petrović otvorio je video kolaž uz »Every You, Every Me« uz prigodni video koji podsjeća da ipak jest prošlo 20 godina od debija i 15 godina od prvog njihovog, sada već, petog zagrebačkog koncerta. A kako to s obljetnicama i rođendanima biva, bilo je – slavljenički, i to na onaj dobar, ugodan način kako biste i poželjeli. Publika se prisjetila hitova koji bude uspomene, ali i kao svaka dobra glazba, a još usto i dobro odsvirana, i – osjećaje.
»Special Needs«, »Twenty Years«, »Space Monkey«, »Protect Me From What I Want« i tako dalje sve do više od dva sata Placeba u jednom od svojih boljih izdanja. U jednom trenutku, nakon izvedbe »Twenty Years«, bend i publika su zamijenili uloge – pozornica je zastala, zašutjela i za promjenu, na par minuta, uživala u erupciji oduševljenja iz gledališta. Lijepo, zaista.
I baš kao na dobroj klasičnoj rođendanskoj proslavi, tako i nakon ovog Placebovog koncerta komentiranje se brzo pretvara u prisjećanje upečatljivih momenata – kako je na predstavljanju benda najveće ovacije pokupio gitarist »from your motherland – mister Nick Gavrilovic«, ili kako je na jednom od nekoliko emocionalnih vrhunaca na »Without You I’m Nothing« video zid podsjetio na legendarnog Davida Bowieja, a i na njihovu zajedničku genijalnu izvedbu pjesme, ili glazbena erupcija kada je Molko najavio promjenu iz melankolične faze koncerta u višu brzinu podsjećajući sa »Slave To the Wage«, »Special K«, »The Bitter End« kako nabrijani i energični mogu biti, ili valjda neizbježno, nakon ugodne prošlosti, podsjećanje na sivu sadašnjost i mračniju budućnost. Možda još samo spomenuti kako je Molko uporno ponavljao koliko je »f***ing beautiful« zagrebačka publika. Klasično podilaženje publici, pomislili bi oni koji nisu bili na koncertu, ali materijal za razmišljanje – u detaljno skripitiranom scenariju turneje, ovo je jedina stvar koja se nije ponavljala na prethodnim koncertima.

Komentari

komentara