Album »Postcards From Paradise« živuće rock legende Ringa Starra, bivšeg bubnjara grupe “The Beatles”, odiše u znatnoj mjeri zvukovima i ozračjem kakvog su “Beatlesi” nudili u prvom dijelu šezdesetih. S druge pak strane Wilson je na svom albumu »No Pier Pressure« više slijedio neka suvremena glazbena kretanja i vlastite stavove o glazbi što je kao krajnji rezultat donijelo album koji ima (pre)malo dodirnih točaka s veselim surf rock zvukovljem Beach Boysa.

Najbolji put za odrastanje

No, ono što veže oba autora, a što je i razumljivo, je nostalgija za dobom mladosti. Dvije godine stariji Starr (rođen je 1940. godine, pravo mu je ime Richard Starkey Jr.) i stihovima i glazbom otplovio je daleko od ove naše 2015. godine pri čemu najdužem vremenskom skoku svjedočimo u uvodnoj pjesmi albuma, odličnoj »Rory and the Hurricanes« u kojoj se kroz veseli zvuk pitkog pop rocka drugog dijela pedesetih i ranih šezdesetih prisjeća grupe u kojoj je svirao prije “Beatlesa” i kroz priču o njihovim snovima, koncertima i ljubavi prema glazbi vjerno prenosi dah i duh tog pionirskog doba rocka.

Naravno, govoriti o prošlosti, a ne sjetiti se “Beatlesa” za Starra bi bilo svetogrđe, pa stoga naslovnu pjesmu albuma, u kojoj mu gitarom sjajno pomaže Todd Rudgren, veže uz liverpulske bube slažući stihove od uglavnom jako poznatih “Beatles” hitova, pa čujemo djeliće iz »Twist and Shout«, »Yesterday«, “All My Loving«, »Love Me Do«… Sa sudbinom i raspadom “Beatlesa” moguće je povezati i zanimljivu »You Bring the Party Down«, a »lovci« na traženje takvih značenja vjetojatno će pronaći još poneku pjesmu na ovom albumu vezanu uz “Beatles” prošlost. No, dojam je da u većini ostalih pjesama Starr slaže jednostavne ljubavne pjesme kao što su vrlo dobre »Confirmation«, »Not Looking Back« i »Touch and Go«, dok dio ostavlja i za neke opće ideje poput odlične završne »Let Love Lead« ili solidne »Brigdes« s porukom kako je najbolji put za odrastanje – spaljivanje mostova!

Sjajni gosti

Ukupno je Starr ponudio jedanaest potpuno novih pjesama utemeljenih ponajprije na pop i rock izrazu s tek povremenim natruhama reggae ili country zvuka te kod “Beatlesa” omiljenog korištenja gudača. Unatoč uočljivoj nostalgiji za izgubljenom mladošću i “Beatles” danima, Starr je uglavnom okrenut srednjem tempu i bržem zvuku, što u kombinaciji s melodioznošću niza pjesama (»Touch and Go«, »Confirmation«, »Let Love Lead«, »Rory and the Huricanes«) donosi vrlo slušljiv album za što su nedvojbeno zaslužni i producent Dave Stewart (ex “Eurythmics”), ali i niz sjajnih gostiju među kojima se ističu bivši gitarist “Eaglesa” Joe Walsh, orguljaš “Heartbreakersa” Benmont Tench te gitarističke legende kao što su Peter Frampton i Todd Rundgren.

Sve u svemu osamnaesti studijski album 75-godišnjeg prečesto podcjenjivanog bubnjara “Beatlesa” rad je s kojim se Richard Starkey Jr. itekako može ponositi.

Komentari

komentara