Nedavni slavljenički koncerti Prljavog kazališta za 40 godina od osnutka te Psihomodo popa za 35 godina od osnutka potvrdili su kako hrvatski rock ima zanimljivu i bogatu povijest. Potvrđuje to i pogled na obljetnice vezane uz objavljivanje pojedinih albuma domaće rock scene pri čemu se pomalo izdvaja 1983. godina kada su, u doba vrlo kvalitetne rock scene tadašnje države, na hrvatskoj rock sceni objavljena čak četiri jako dobra albuma.

1. FILM »Sva čuda svijeta«

I danas, punih 35 godina kasnije, album »Sva čuda svijeta« zagrebačke grupe Film zvuči svježe, poletno i originalno. Po mnogočemu je taj album bio prijelomni trenutak u karijeri sastava koji je bio jedan od najistaknutijih predvodnika novog vala, pravca koji je glazbenom i idejnom svježinom te stilskom raznovrsnošću rock glazbu na prostorima bivše države učinio iznimno zanimljivom i umjetnički vrijednom. Jura i Film »eksplodirali« su na samom početku osamdesetih briljantnom singl pločom »Kad si mlad« kojoj je na B strani bila pjesma »Zajedno«, a obje su ubrzo postale i himne te mlade generacije. Nepunu godinu kasnije Film objavljuje i izuzetan debitantski album pod nazivom »Još jučer samo na filmu a sada i u vašoj glavi« i stječu, kao i album, kult status koji potvrđuju mini live albumom »Live U Kulušiću«. Taj odličan početak ugrožen je 1982. godine pojavom njihovog drugog albuma, ploče »Zona sumraka« koja ne slijedi jednostavnost i energičnost debi albuma pa se mnogi pitaju nisu li Film i Jura Stublić bili tek sjajni debitanti koji nikad više neće biti u stanju ponoviti nezaboravan početak.
FILM »Sva čuda svijeta«
U takvim nimalo lakim uvjetima Stublić i društvo kreću u rad na trećem albumu koji, jasno je, mora biti dobar ili je priča o Filmu – gotova. Da bi se riješili pritisaka, ali i napravili posao što kvalitetnije, Stublić i prateća mu ekipa za snimanje odabiru kod tadašnjih novovalnih glazbenika bivše države omiljeni studio »Torsby« Tihomira Varge u Švedskoj. Konačan rezultat je devet izuzetnih pjesama koje su iznova potvrdile poetsku originalnost Jure Stublića, ali i njegovu tvrdoglavost u okviru koje nema kompromisa i podilaženja publici. Nagovijestio je to upravo album »Sva čuda svijeta« koji je definitivno djelovao drugačije u odnosu na novovalne mahom agresijom i energijom nabijene okvire glazbenog izražavanja, a i tekstovima je bio jedan zasebni odvojak.

2. AZRA »Kad fazani lete«

Drugi iznimno bitan album te ’83 svakako je četvrti album grupe Azra, ploča »Kad fazani lete« koja je u karijeri ovog kultnog zagrebačkog sastava često nazivana posljednjim velikim i značajnim albumom grupe. Azra je na valu novog vala izniman uspjeh ostvarila već 1979. godine singlom »Balkane moj« da bi 1980. godine objavili izuzetno dobar debitantski album koji je pod nazivom »Azra« privukao brojnu i vjernu publiku. Nakon tog odličnog novovalnog gitarističkog albuma Štulić i prateći mu sastav, a to su basit Mišo Hrnjak i bubnjar Boris Leiner, stvaraju još dva studijska albuma koja jačaju kult grupe. To su ploče »Sunčana strana ulice« (1981.) i »Filigranski pločnici«, dvostruke LP ploče na kojima Johnny odstupa od čisto gitarističkog zvuka kojim nije bio previše oduševljen i okreće se raznovrsnim glazbenim izrazima koje upotpunjuje društveno-kritičkim i pomalo anarhističkim tekstovima zbog kojih ga znatan dio publike smatra najbuntovnijim i najiskrenijim predstavnikom rock glazbe u tadašnjoj državi.
AZRA »Kad fazani lete«
Slava grupe raste čemu svakako pridonose i brojni odlični koncerti koji potvrđuju kako je Azra izniman live rock sastav, a sve to potvrđeno je 1982. godine odličnim trostrukim live albumom »Ravno do dna«. Tako su u nepune četiri godine Johnny i Azra postali iznimno popularni i cijenjeni pa izgleda da ih ništa ne može zaustaviti u daljnjem razvoju. Nažalost, nije tako. Naime, te 1983. godine na tada obvezno odsluženje vojnog roka moraju basist Hrnjak i bubnjar Leiner. Štulić odlučuje sam snimiti album i tako nastaje ploča »Kad fazani lete« koja je donijela bitno drugačiji zvuk, ponajprije stoga jer je sve instrumente, osim bubnjeva za koje je sjeo za tu priliku angažirani Srećko Antonioli, odsvirao sam Johnny. Album je snimljen u studiju »Cream« u Frankfurtu i donio je čvrsti rock zvuk koji se temeljio na hard rock stilu, imao dodira s novovalnom i punk žestinom i čvrstim blues rock solažama. Na brojne upite zašto se okrenuo hard i blues rocku, Štulić je jednom prilikom odgovorio kaka je »Kad fazani lete« ploča za velike koncerte i velike pozornice.
Mnogima je taj pristup bio odličan, ali je bilo puno i onih kojima se ta promjena nije dopala, posebno stoga jer je Štulić u svom poetskom izrazu – koji je uvijek bio naglašeno metaforički i ne odveć komunikativan – otišao još korak dalje pa su stihovi gotovo svih pjesama bili najčešće tek nabacani pojmovi koje je tek ponekad u cjelinu vezao samo naslov. No, unatoč tim različitostima album je bio vrlo uspješan, proširio je slavu sastava i ostavio iza sebe niz i danas rado slušanih pjesama – »Štićenik«, »Anđeli«, »Kao i jučer«, »Niska bisera«, »Nemir i strast« ili »Plavi golub« i danas djeluju moćno. Nažalost, »Kad fazani lete« bio je i posljednji iznimno uspješan album ovog sastava.

3. PARNI VALJAK »Glavnom ulicom«

Razloga za zadovoljstvo te 1983. godine imali su i dečki iz grupe Parni valjak koji objavljuju sedmi studijski album, ploču »Glavnom ulicom«. U trenutku objavljivanja albuma Husein Hasanefendić, Aki Rahimovski i ostatak grupe već su grupa s vrlo zanimljivom poviješću. Krenuli su kao svirački kompetentan boogie rock bend koji je albumima »Dođite na Show« (1976.) i »Glavom kroz zid« (1977.) potvrdio status koncertne atrakcije, ali i stekao s tekstualne strane status pomalo sirovog i nezrelog rock sastava. Promjenu donose odlične »Gradske priče« kojima su 1979. godine vrlo zapaženo uplovili u novi val te se pokušali probiti van s albumom na engleskom jeziku »Steam Roller – City Kids«. Godinu dana potom odlične »Vruće igre« ih predstavljaju kao odličnu kombinaciju novog vala i popa, a još je bolji »Vrijeme je na našoj strani« iz 1981. godine koji s retro štihom šezdesetih i sedamdesetih oduševljava mnoge i pozicionira Parni valjak kao grupu koja uspješno brodi između popa i rocka.
PARNI VALJAK »Glavnom ulicom«
Sve to grupa potvrđuje i dvije godine kasnije novim albumom, pažnje vrijednom pločom »Glavnom ulicom« koja je snimana tijekom ožujka i travnja te godine u tada omiljenom J.M. studiju u Zagrebu. Umijeće u oživljavanju rock prošlosti šezdesetih »valjci« pokazuju nizom sjajnih pjesama: »Glavnom ulicom«, »Ma ‘ajde (gledaj stvari mojim očima)«, »Trebaš mi« kojima dodaju i suvremenije pjesme poput novovalne »Ne zovi«, na čvršći rock izraz oslonjene »Kao prije«, country dodirima oplemenjene »Zapleši sa mnom ovu noć« ili pak prekrasne završne akustične balade »A ja bih s vragom sklopio savez« u kojoj se prvi put kao pjevač u baladi o starosti predstavlja Husein Hasanefendić. Nedvojbeno, album »Glavnom ulicom« grupu Parni valjak učinio je još značajnijom i omiljenijom. Taj njihov spoj između popa i rocka taman je trebao tadašnjoj hrvatskoj i YU rock sceni.

4. PRLJAVO KAZALIŠTE »Korak od sna«

I dok su prethodna tri albuma u karijeri njihovih grupa donijeli napredak i ocijenjeni pozitivno, album »Korak od sna« grupe Prljavo kazalište to nije uspio. U trenutku objavljivanja »prljavci« su već velika i poznata grupa. Probili su se izvrsnim debitantskim albumom »Prljavo kazalište« (1979.) koji se i danas smatra najboljom domaćom punk pločom. Potom su godinu dana kasnije objavili ska rasplesani »Crno-bijeli svijet« koji je uvećao njihovu slavu, ali i donio probleme zbog odlaska karizmatičnog pjevača Davorina Bogovića. No, taj problem Houra rješava tako da na trećem albumu, a to je bio odlični »Heroj ulice« objavljen 1981. godine, sam preuzima ulogu pjevača i uspijeva stvoriti odličnu springstinovsku ploču. Kad se po uspjehu tog albuma počelo pričati kako se Bogović vraća, mnogi su pomislili kako to znači novi uzlet sastava. I zaista, na početku je tako izgledalo.
PRLJAVO KAZALIŠTE »Korak od sna«
Prva pjesma albuma – »Sve je lako kad si mlad« – naslućivala je kako »prljavci« iznova imaju sve mogućnosti da osvoje publiku tadašnje države. Nažalost, nastavak nije bio u tom stilu. Što se dogodilo i zašto je grupa iz do tog trenutka neprijepornog okretanja rock izrazu odjednom odviše skrenula u vode popa nikad se nije baš razjasnilo. Očigledno, Houra je više bio pod utjecajem svjetskih pop hitova pa je takva bila i glazba, a puno govori i podatak da je i na ovoj ploči kao klavijaturist gostovao – Rajko Dujmić. U svakom slučlaju s ovog albuma uz »Sve je lako kad si mlad«, odličan rockerski naboj imala je i »Loš dan«, solidne su bile »Korak od sna« i »Vjetar u leđa«, ali su zato »Milioner« s prejakim okretanjem popu te diskoidni »Buntovnik bez razloga« bili čisti promašaj. »Korak od sna« nije nastavio niz jako kvalitetnih albuma kakva su bila prva tri albuma ovog sastava. Vjerojatno je zbog tog podbačaja došlo do bitnih promjena, odnosno Bogović će definitivno zauvijek napustiti grupu, a njegovo će mjesto preuzeti Mladen Bodalec, mladić koji je, uz Zdenku Kovačiček, na ovoj ploči imao ulogu back vokala.

Komentari

komentara