Nastavljamo pregled najboljih povratničkih albuma u prvih šest mjeseci ove godine.

Charles Bradley u ovom je društvu posebna priča. Rođen u desetljeću Otisa Reddinga, Bobbyja Womacka, Isaaca Heyesa, Curtisa Mayfielda i Ala Greena, na kraju 40-ih godina, Bradley nikad nije dobio pravu priliku kao glazbenik. Bolje rečeno, nije dobio ni priliku kao čovjek.

Oca nije upoznao, majka ga je malog prepustila na odgoj baki, s 14 se našao na ulici, spasio ga je nakratko državni program Job Corps gdje je izučio za kuhara. U to doba njegovih kolege primijetio je da sliči Jamesu Brownu, pokazalo se i da može pjevati no bend mu nije poživio dugo jer su članovi draftirani u Vijetnam. On se vucarao s Istoka na Zapad desetljećima, radeći usput slabo plaćene kuharske poslove. U međuvremenu se razbolio i proveo dosta vremena po bolnicama, dok ga sredinom 90-ih majka i brat nisu pozvali da se vrati kući u New York da ga bolje upoznaju i brinu o njemu. Nedugo zatim, u uličnom obračunu ubiju mu brata…

Vratio se glazbi u malim bruklinškim klubovima kao oponašatelj Jamesa Browna. I onda mu se posrećilo; na jednom od tih nastupa vidio ga je osnivač diskografske kuće Daptone Records, uvelike zaslužnoj za reafirmaciju klasičnog funka i soula koji je na svjetskoj razini eksplodirao u suradnji njihovog kućnog benda Dap-Kings i planetarno popularne Amy Winehouse. U Bradleyevom životu je valjda sve moralo ići težim putem pa je tako bilo i s njegovim prvim albumom: iako je u Datopneu od početka 21. stoljeća, na njega je čekao do 2011. Otad se javlja redovito, a treći album, ovogodišnji »Changes« (naslovna pjesma je balada metalaca Black Sabbath koja sad zvuči kao soul klasik), mu je najbolje djelo, dočekano otvorenim oduševljenjem pratitelja soul glazbe i kritičara. Ako klasični soul dijelimo na vrući, oštri zvuk Staxa i satenski soul Motowna, Changes je svakako bliže ovom prvom, organska, emotivna glazba kao da ju je snimio kućni bend Staxa Booker T. & the M.G.’s u sredinom 60-ih godina. Charles Bradley je nevjerojatan pjevač na tragu Jamesa Browna i Al Greena, jedna od najbolje čuvanih tajni američke glazbe koja na pragu sedamdesetih godina doživljava zasluženu afirmaciju.

Sutra nastavak – Bob Dylan: »Fallen Angels« Mali izvođački trijumf

Komentari

komentara