Nastavljamo pregled najboljih povratničkih albuma u prvih šest mjeseci ove godine.


Krug glazbenih legendi koje su uskrsnule 2016. zatvaramo s najstarijom. Loretta Lynn je snažan argument da se inspirativna glazba može stvarati i s 84 na leđima. Ona je počela snimati glazbu još u doba kad John F. Kennedy nije znao da će postati stanovnik Bijele kuće i otad izdala nevjerojatnih 72 studijskih i kompilacijskih albuma. Kad je stiglo vrijeme za mirovinu i njena originalna publika nestajala novim generacijama ljubitelja otkrio ju je Jack White iz White Stripesa kolaboracijom na albumu »Van Lear Rose« 2004. godine koji nije osvojio samo novu country publiku (jer ipak je country u pitanju) već i publiku i kritiku dominantno naklonjenoj alternativnoj glazbi.

Izgledao je to kao krasni labuđi pjev, no ovih dana saznajemo da ova diva iz Kentuckyja nije mirovala. snimila je otad preko sto novih i starih pjesama od kojih je nastalo ovogodišnje djelo »Full Circle«. I čini se kao da je intencija bila da se napravi pun krug: album je duboko retrospektivan i na neki način oproštajan, otvara ga »Whispering Sea«, prva pjesma koju je potpisala tamo negdje 1960. i kasnije se ne izbjegava se suočavanje sa smrtnošću kroz pjesme »Who’s Gonna Miss Me« i »Everybody Wants To Go To Heaven (but nobody wants to die)«, »Lay Me Down« u dirljivom duetu s Williem Nelsonom. No, Loretta Lynn je čudo od pjevačice, prkosi zakonima biologije, njen glas i energija koju odašilje je teško povezati s nekim tko je prebacio 80-u. Njen country i melodije s gorja Apalachian su topli, toliko izvanvremenski, nestvarno inspirirano izvedeni da su razoružali i Pitchfork, internet publikaciju koja inače prezire sve neavangardno i u pravilu bljuje na svaki mainstream.

Komentari

komentara