Nastavljamo pregled najboljih povratničkih albuma u prvih šest mjeseci ove godine.

U kategoriju sjajnih vokalista, ali i nešto manje sposobnih da je se proglasi unikatnom spada Bonnie Raitt koja je također krenula putevima Boba Dylana.

Poslije hvaljenog i komercijalno uspješnog »Slipstream« (2012.), ispunjenog uglavnom obradama manje poznatih pjesama iz bliže i dalje rock povijesti, crvenokosa gospođa u godinama vraća se dobitnom kombinacijom svojih i tuđih pjesma.

Već uvodna »Unintended Consequence of Love«, fini i lagani roots rock usporediv s Dire Straitsima iz najboljih dana sugeriraju da Raitt ima još što reći u autorskom smislu, a prevođenje na bazični rock tuđih pjesama izvedeno je zanatski perfektno, ali s puno emocija po principu što manje potrošena pjesma, to bolje. Tako se »I Need You Tonight« INXS-a pokazao krivim izborom, pjesmom koja tu jednostavno ne pripada, više je nego solidan boogie »Shakin’ Shakin’ Shakes« Los Lobosa, dok je »I Knew« Pata McLaughlina MOR rock u najboljem mogućem izdanju.

Sutra nastavak – Loretta Lynn: »Full Circle« Duboko retrospektivan i na neki način oproštajan

Komentari

komentara