Riječka klupska premijera benda Algiers kao glazbeni odgovor na mračna vremena u kojima se nalazimo zasigurno je prava koncertna poslastica – stoji u najavi ekipe iz Distune Promotiona koja u Rijeku 27. siječnja dovodi Algiers.

Dan ranije bend nastupa u Zagrebu. Iako novi na globalnoj sceni, kvartet iz Atlante plijeni pažnju gdje god da se pojavi, a na ovoj turneji predstavljaju drugi album, »The Underside of Power«, koji je iskočio kao jedan od najzamjećenijh albuma prošle godine, s pohvalama koje stižu s obje strane Atlantika. Algiers su Franklin James Fisher na vokalu, Ryan Mahan na bas gitari, Lee Tesche na gitari i bubnjar Matt Tong.

Prvi put nastupate u Hrvatskoj, imate dva koncerta, u Zagrebu i Rijeci. Što očekujete od tih nastupa?

– Oduševljeni smo što nastupamo u Hrvatskoj, posebno nam je drago što ne sviramo samo u glavnom gradu, Zagrebu, već i u Rijeci. Jako nas zanima moderna povijest vaše zemlje. Ryan je prošle godine rentao auto i posjetio Jasenovac, a noć je proveo u selu roda, Čigoču.

Istraživanje margina

Prošle godine objavili ste novi album, »The Underside Of Power« na kojem ste okupili vrhunsku ekipu – producirao ga je Adrian Utley (Portishead) i Ali Chant, mixao Randall Dunn (Sunn O))), a post-produkciju radio Ben Greenberg (The Men, Hubble, Uniform). Kako ste okupili tim?

– Sve se zapravo dogodilo vrlo brzo i podosta slučajno. Na jednom od posljednjih nastupa u sklopu naše turneje 2015. i 2016., u Zürichu pozvao nas je naš menadžer Al iz Mute Recordsa i rekao da su Adrian i Ali zainteresirani raditi s nama – bili su slobodni vrlo brzo, čak brže nego što smo očekivali. S obzirom da se radi o iznimno zaposlenim muzičarima, naše je vrijeme s Adrianom i Alijem bilo limitirano, pa smo potražili Bena preko zajedničkih prijatelja iz benda Bambara kako bi nam pomogao završiti ploču. Randall je pak oduvijek bio na našoj listi želja, i pogodilo se da je u to vrijeme bio slobodan za mix albuma.

Što vas kao bend glazbeno povezuje?

– Kao što možete čuti u našoj glazbi, imamo puno zajedničkih interesa. Dijelimo ljubav prema soulu, post-punku, punk rocku, noiseu, jazzu, afro-beatu, grimeu i hip hopu. Pa ipak, najvažnije je što imamo veliko međusobno povjerenje i razumjevanje što nam omogućava da istražujemo margine spomenutih žanrova.

Rezultat je jedan od najzamjećenijh albuma 2017. Pohvale pršte s obje strane Atlantika?

– Algiers nam daje mogućnost da istražujemo različite ideje, a istovremeno možemo »razgovarati« o čovječanstvu u ova distopijska vremena. Možda su ljudi prepoznali iskustvo svojevrsne zajednice unutar ekonomske i fašističke propasti.

Pojam mjesta

Koja vam je pjesma posebno draga?

– Svi mi imamo svoje favorite, i oni se dosta često mijenjaju. Recimo, trenutno mi je favorit »Walk Like a Panther«. Ima elemenata toliko tema i pjesama koje volim, ali to nikad ne bih uspio izraziti bez Leea, Matta i Franklina. Na svirkama volim izvoditi »The Cycle/The Spiral: Time to Go Down Slowly« jer mi dozvoljava da »razbijem« bas.

Zanimljivo je da bend »živi« na relaciji London – Atlanta – New York. Koliko vas ta »multinacionalnost« određuje?

– Pojam mjesta nam je jako važan – ne samo zato što su ljudi svakog dana raseljeni zbog rata, kolonijalizma i ekstraktivnog kapitalizma, već stoga što živimo u doba virtualnog svijeta, od financijskih tržišta do društvenog života, što nas, vjerujem, još više otuđuje jedne od drugih i od »pripadanja« na globalnoj razini. Naša najveća želja jest izazivati fašiste, autokrate i moćne kapitaliste koji većinu vremena provode osmišljavajući načine kako da nas podijele. To činimo tako što naglašavamo našu »istovjetnost«, odnosno tako što smo dio ostalih 99 posto. To je naša punk rock verzija pokreta nesvrstanih, u koji je Hrvatska, kao dio Jugoslavije, bila direktno uključena. Mi »spajamo« točke između Atlante, Detroita, Berlina, Londona, Algiersa, Zagreba, Johannesburga, Jaffne, Mexico Cityja i svih između.

Kritike kažu da ste glazbeni odgovor na mračna vremena u kojima živimo. Jasno progovarate o izazovima rastuće britanske ksenofobije i problemima Trumpove Amerike. Mislite li da glazba može utjecati na promjene?

– Glazba može imati različite uloge u društvenim pokretima. Može biti izvor i izlaz za katarzu, zajedništvo, ljutnju i frustraciju. Isto tako, može propitkivati i izazivati mainstream diskurse.

Jeste li u konačnici pesimisti ili optimisti?

– Oboje. Bez i jednog i drugog ne možeš izazvati zastrašujući status quo. Duboko sumnjamo u moć i financije, što se može nazvati pesimizmom, ali optimizam, ili preciznije, nada potrebna nam je kako bismo nastavili borbu protiv naizgled poraznih izgleda. Da smo samo samo pesimisti, služili bismo onima koji nas žele podijeliti.

Novo i iskreno

Gdje crpite inspiraciju? Što vas je nadahnulo u glazbenim počecima, a što danas?

– Iskreno – od svugdje: povijest, politika, glazba, umjetnost, film, teatar, sport… Teško je pratiti naš razvoj jer je pun raznih sklopova i početaka, skretanja i širenja.

Što je najizazovniji segment stvaranja glazbe? Jeste li više »doma« u studiju ili na pozornici?

– Sve ima svoje izazove. A često smo sami sebi najveći izazov, hrvajući se s vlastitim limitima i kontinuirano pokušavajući nadići vlastite sposobnosti. Želimo stvoriti nešto istinski novo i iskreno, a to nije uvijek jednostavna zadaća.

 

Komentari

komentara