New sound. Old school. Iliti – novi zvuk, stara škola. To je najkraći mogući opis benda Barbari kojeg čine Barbara Munjas – songwriter, singer, guitar, lead vocal, Alen Bernobić– songwriter, bass, vocals, Eric Vojak – drums, vocals, te Mladen Maržić Margi – guitar. A o tome što spremaju na Hartera festivalu, nekoliko pitanja razmijenili smo s Barbarom Munjas, »frontmamom« Barbara.

Kako su se okupili Barbari?
– Barbari su se okupili početkom 2013. godine u želji da napokon počnemo stvarati vlastitu glazbu. Dugo smo godina bili »u službi drugima« i nismo imali dovoljno prostora za kreativno izražavanje. Morali smo učiniti nešto za sebe što možemo podijeliti s drugima i što će se ljudima eventualno svidjeti.

Biti slobodan

Što bi bila glazbena ideja benda, odnosno oko čega su se okupili Barbari u glazbenom smislu?
– Ideja benda je biti slobodan. Želimo stvarati glazbu onako kako je osjećamo bez da nam itko govori što i kako bi trebali raditi. To je naše utočište gdje možemo biti ono što jesmo. Svatko od nas u životu je pretežito slušao rock, no bilo je tu i drugih žanrova… Kad pomiješaš sve te pojedinačne utjecaje dobiješ glazbu koju stvaramo.
Barbara, mnogi vas pamte iz Gustafa, i to sve do albuma »Kanibalkanska« nakon čega ste se okrenuli solo karijeri. Što vas je povuklo u solo vode?
– Želja za promjenom i okretanje k nekim drugim smjernicama u glazbenom pogledu. U meni se počela rađati želja za stvaranjem nekakve drukčije glazbe od one koju smo radili svojevremeno u Gustafima. Nakupilo se masu ideja, a nisam ih imala kamo usmjeriti, no eto, oformili smo Barbare i imamo gdje kanalizirati kreativnu energiju. No, htjela bih naglasiti kako ovo nisu solo vode, ovo je bend u punom smislu riječi. Ja jesam frontmama, ali nisam jedina kreativna forca u bendu.
 Dusko Marusic/PIXSELL
Koliko su Gustafi utjecali na vas, kako je bilo biti dijelom te kultne glazbene institucije?
– Pa sigurno je to da su bili od značajne važnosti u cijelom mom glazbenom kretanju i razvoju. Ljubav prema glazbi je u tom periodu narasla i napokon sam počela glazbu doživljavati ozbiljnije, kao nešto u čemu uživam istinski i u čemu se dalje trebam razvijati. Pozornica mi je postala mjesto gdje mogu biti ono što jesam. Bilo je lijepih i manje lijepih trenutaka, tako obično biva u životu…

Inspiracija je posvuda

Oni boljeg pamćenja Barbara sjećaju se vašeg nastupa na Dori. Kako danas gledate na to, biste li ponovili to iskustvo?
– Sve se događa s razlogom. Možda ne bih bila ovdje gdje jesam da te 2007. godine nisam bila na Dori… jer Dora je otvorila put k mom odlasku u Gustafe, pa dalje Barbarima… Da mi se sada ponudi neki sličan angažman ne bih ni sekunde razmišljala o prihvaćanju. Ne mogu se zamisliti u tom svijetu… No realno, ni tada se nisam osjećala djelom toga. Nakon što uđeš u energiju sviranja s bendom, svi ti nastupi na matricama postaju nešto čemu se ne želiš vratiti, ni u ludilu. Volim sinergiju ljudi, rad s ekipom iz benda me inspirira i motivira!
Iza Barbara su dva albuma, objavljena u razmaku od samo godinu dana. Inspiracije ne nedostaje? Što vas inspirira?
– Ima trenutaka kada zapneš, jednostavno se nađeš u manje kreativnom periodu iz jednih ili drugih razloga, no tako se puno događaja odvija na ovom svijetu da inspiracije u biti uvijek ima ako znaš gledati, slušati i osjećati. Osim rada s bendom, kojeg sam već navela kao svojevrsnu inspiraciju, inspiracije ima zaista po svuda. Od glazbe, filmova, poezije, stvarnih životnih problema, bajki, ljubavi, međuljudskih odnosa ma do svega! Inspiraciju možeš pronaći svugdje ako to želiš, u čestici prašine, upaljaču, problemima u svijetu..
Koliko ste se kao bend promijenili od osnutka 2013.?
– Promjenilo se dosta toga, dosta ljudi. Svatko u jednom trenutku života dođe na raskršće gdje mora odabrati prioritete. Od 2013. smo Barbare kao prioritet odabrali Alen Bernobić i ja, ostali su se odlučili za drukčije životne puteve. Poštujemo njihov odabir i jako smo im zahvalni što smo mogli određen životni period stvarati s njima. Sada u bendu imamo još dvojicu luđaka poput nas koji vjeruju u rock’n’roll i koji žele svirati koliko god se svirati može, a to su Eric Vojak na bubnju i Mladen Maržić Margi na gitari.
Sad djelujete kao četvorka? Je li to promijenilo dinamiku benda?
– Uglavnom djelujemo kao četvorka. Stvar je ta da imamo još jednog člana iz prijašnje postave koji svira s nama kada stigne… Ljetos je odsvirao dosta svirki s nama, no zimi zbog studentskih obaveza ne stiže doći na svaku. Riječ je o gitaristi Luki Beriću koji je s nama od 2013. godine. Mislim da je sam dolazak novih ljudi u Barbare promjenilo zvuk. Sada to zvuči nekako žešće nego prije, i sirovije. Svaki novi čovjek unese svoju osobnu energiju u cjelokupnu sliku i zvuk benda.

Vjetar u leđa

Krajem 2015. osvojili ste nagradu za najbolju izvedbu na Karlovačko Rockoff festivalu. Pomažu li u promociji ovakve nagrade?
– Naravno da pomažu. Kada si relativno mlad bend željan svirki i rada svaka dobra riječ i nagrada ti daju vjetar u leđa. Puno je ljudi čulo za nas zbog Rockoff festivala, bile su tu razne promocije i koncerti… Ali ipak je najveća nagrada kada ti nakon koncerta dolaze sretni, ispunjeni i zadovoljni ljudi čestitati na odličnoj svirci.
Je li vam draži rad u studiju ili pozornica?
Svatko od nas ima svoj odgovor, no općenito to je vrlo teško pitanje. I studio i pozornica imaju svoju posebnu draž.
Kakva je glazba utjecala na vas osobno, ali i na cijeli bend? Postoje li neki uzori? Netko čiji vas rad inspirira?
– Ima tu brdo toga kod svakog od nas… Kvalitetna glazba je uvijek inspirativna!

Jedva čekamo Harteru

Barbara, vi ste motor benda, frontmama. Kako je biti frontwomen rock benda u Hrvatskoj? Je li vas dečki »slušaju«? Kako izgleda kreativni proces benda?
– Nisam diktator i ne namećem se svojim stavovima, barem mislim da nisam takva, no o tome bi dečki znali bolje, hehe! Radimo svi zajedno i slušamo se međusobno. Alen i ja smo ti koji dolaze s idejama, tj. pjesmama u nastajanju. Nekad donese on, nekad ja, nekad zajedno napravimo kostur. Kreativni proces izgleda drukčije od pjesme do pjesme. Nema nekog pravila. Ponekad pjesma ima samo gitarski riff ili ritam gitaru i vokal i onda radimo na tome, a nekad pjesma bude poprilično idejno usmjerena i zna se tko bi što otprilike trebao svirati… Svega bude kod nas, hehe.
Što spremate za Harteru i riječku publiku?
– Predstaviti se prvi puta u novoj postavi i veliko nam je zadovoljstvo da će to biti upravo na Harteri! Na Harteri će biti svih petero, tako da ćemo rokati s tri gitare. Ovisno o vremenu koje ćemo imati na raspolaganju za svirku, predstavit ćemo uglavnom presjek svih singlova i pokojih ostalih pjesama, a ubacit ćemo i posljednji singl »Idi ča«. Jedva čekamo!

Komentari

komentara