Boris Štok, skladatelj, tekstopisac i pjevač, započinje novu fazu svog rada singlom »Ove misli« u kojem kao vokal gostuje Yaya iz Jinxa.

Singl »Ove misli« je vani i kažete da je prvi korak prema samostalnom albumu planiranom za 2017. godinu?

– Tako je! U pripremi već imam nekoliko gotovih novih pjesama. Plan je do ljeta izbaciti tri, četiri nova singla, pa album, te što prije krenuti svirati. Osim autorskih pjesama na hrvatskom, napravio sam i nekoliko obrada pjesama velikih bendova s ovih prostora iz vremena 80-tih koji su svojim zvukom utjecali na mene, nazovimo to mojim homageom bendovima poput EKV-a, Idola I Denis&Denis. Vjerujem da će se ljudi ugodno iznenaditi.

Vani je lyric video?

– Moja djevojka Vanja Tataj, inače i sama likovna umjetnica, napravila je vizualni koncept cijelog projekta i lyric video, a upravo snimamo i spot s Yayom na dvije lokacije: u Zagrebu i Rijeci. Estetika i vizuali cijele priče su mi jako bitni. Tu je i web stranica i Facebook na kojima se može poslušati i vidjeti sve što se radi i snima.

 

Dakle, zaplivat ćete u solo vodima? Zanimljiv zaokret? Dosta vam je bendovskog rada ili se iza odluke krije potreba za još jačim autorskim iskorakom?

– Trebala mi je promjena i samostalnost. Želio sam više raditi, više snimati i stilski eksperimentirati. Kolektiv ima svojih prednosti, ali isto tako može iscrpiti. Morao sam napraviti odmak od onoga što sam do sada radio, najviše u kreativnom smislu. Imam jako puno pozitivne energije i želim to što prije pretvoriti u novu glazbu. Puno radim i snimam, pa sam siguran da će i publika prepoznati tu kreativnost te da će im se pjesme svidjeti, iako sam svjestan da svaka promjena traži vrijeme.

 

Odmak od »comfort« zone

 

»Ove misli« potpisujete i glazbeno, i tekstualno, i produkcijski. To ide u tom smjeru jačeg autorskog pečata?

– Pjesme su melodičnije, pitkije, a stilski i zvukom malo raznolikije. Veći naglasak dajem vokalu i boji. Najveći užitak zapravo je to istraživanje i odmak od »comfort« zone. Osim ovog materijala na hrvatskom, napravio sam također i cijeli jedan album na engleskom jeziku koji sam završio u Berlinu i Londonu. Taj materijal sam nazvao www.thesoundofpulse.com i namijenjen je indie stranom tržištu, ali izaći će i u Hrvatskoj, vjerojatno krajem iduće godine. Planova i ideja je puno, ali ponavljam… Okolnosti su takve da će trebati vremena da informacije dođu do publike.

Kod aranžmana vam je pomogao Sandi Bratonja, snimali ste kod Mateja Zeca… Sve ljudi s kojima ste i prije surađivali?

– Osim spomenutih, tu je još i Darko iz grupe Morso. Svatko od tih ljudi nosi neku svoju osobnost i način rada, ali meni olakšava kreativni proces jer se s tim ljudima osjećam ugodno, pa je i rad jednostavniji. Ali u konačnici htio sam proširiti krug suradnika, pa sam odlazio miksati u London, Berlin, Zagreb… Sve je to dalo poseban »touch« zvuku, a meni veliki užitak i inspiraciju.

Tu je i miks Kevina Paula iz Mute/Miloco studija u Londonu? Stari znanac Quasarra?

– Kevin je super tehničar, jako dobro se razumijemo i rad s njim bilo je posebno iskustvo, a s vremenom smo postali i prijatelji. Vrijeme provedeno u studijima po Berlinu i Londonu radeći svoje pjesme s čovjekom koji netom poslije snima Nicka Cavea, ogroman je poticaj samopouzdanju, a znanje i iskustvo koje sam stekao je neprocjenjivo.

Promjena je bila nužna

 

Znači, iduće godine izlazi solo album. Što je s Quasarrom i Manofonom?

– Dečkima želim sve najbolje, ali nemam kalkulacija i ne razmišljam više o bendu. Manofon je trenutno u pauzi, a ja sam se trenutno usredotočio isključivo na samostalni rad.

Što kažu kolege iz benda na tu odluku?

– Kako tko, ha ha… Gle, Quasarr me brandirao i formirao kao pjevača i glazbenika, tu nema govora. Ali vrijeme je za neke nove izazove. Tip sam koji se stalno propitkuje i traži kreativnost, stoga meni osobno je promjena bila nužna.

Nakon godina bendovskog suživota, jel vam sad neobično kad radite na samostalnom materijalu? Je li lakše ili teže?

– Neobično je utoliko što sada moraš misliti na apsolutno svaki detalj, što uzima puno vremena. Ali isto tako, radiš za sebe, nema kompromisa pa takav kreativni proces ima i puno prednosti. Najveća promjena je postaviti bend ispočetka, s obzirom da sam godinama funkcionirao u »plug&play« okolnostima, bendu za koji su svi znali što očekivati. Ali ovako postoji ta draž prema nečem novom, ona koja te vuče naprijed. Sve je to izazov, međutim znam dobro što i kako želim, a ovi novi dečki dobro sviraju pa nema brige da će super zvučati!

Razmišljate li o koncertima? Nije li ipak lakše podijeliti »odgovornost« koncerta s kolega iz benda, imat njihovu podršku?

– Naravno, kao što sam spomenuo, plan je što prije krenuti na teren i svirati, koncerti su ono za što svaki glazbenik živi. Ali prvo treba nekoliko singlova zaživjeti na radiostanicama, ljudi moraju čuti nove pjesme. Odgovornost je uvijek lakše podijeliti, ali novi ljudi nose i svježinu, jednu novu energiju. Već sam počeo s probama i mislim da će prvi koncerti doći na proljeće.

U naponu kreativne snage

 

Kažete, Yayino gostovanje u singlu leglo je spontano, brzo i obostrano ugodno. No zapravo ova je pjesma velik pomak od onog po čemu publika poznaje i vas i Yayu?

– Htio sam da nam glasovi zvuče kao jedno tkivo, a opet senzualno s puno ekspresije i jako sam zadovoljan kako je sve ispalo, da pjesma nije tipičan duet. Yaya je pjevačica s karakterističnom bojom vokala i velikom karizmom koju nosi, stoga imponira njena želja da gostuje na pjesmi. Oboje imamo tu sličnu »tamniju« boju i estetiku vokala, pa sam bio siguran da će se lijepo uklopiti u priču.

Yaya i Boris u studiju

 

Surađivali ste s brojnim zanimljivim domaćim muzičarima kao što su Josipa Lisac, Mrle & Ivanka, Henry Radanović, grupa Rivers, Marko Tolja, Zoran Predin i grupa Nola. No oni su i vrlo različiti u izrazu?

– Svaka od spomenutih suradnji bila je u drugom kontekstu: za neke sam pisao tekstove, nekima dio glazbe i tekst, nekima otpjevao… Neki su meni svirali i pjevali na albumima. Glazba nema granica i super je kad si prepoznat od kolega glazbenika koji imaju takve reference i kada imaš njihov respekt.

Jesu te glazbene transformacije izazov?

– Naravno, osjećam da sam trenutno u naponu kreativne snage. Znam što i kako želim, pa vjerujem da će se ta pozitivna energija pretvoriti u glazbu. Čovjek si treba stalno postavljati nove izazove, težiti drugačijem i boljem… Zato i ova promjena!

Emocija ili energija

 

Kako izgleda vaša kućna kolekcija albuma?

– Slušam stvarno sve i svašta, puno soul izvođača. Ali kod svih autora tražim neku sličnost u izrazu, ono što me intrigira, emociju ili energiju. Vikendom sa zvučnka sviraju mekši tonovi, npr. Marvin Gay, Ella Fitzgerald ili Bill Withers, a u autu Florence, Depeche mode, Tame Impala, Kings of Leon, Alabama Shakes….

Na čijoj ste glazbi odrasli, a s kojom trenutačno živite?

– Kao klinac slušao sam ono što mi je brat nosio: The Cure, U2, The Cult, Gunse ili pak stari AC/DC. Izvođači poput Bjork, Moloko, Doorsi, Depeche, Cave, Massive… Oni su mi izgradili ukus, a pjevački me najviše oblikovao David Bowie. Mislim da u današnjoj glazbi nedostaje pjevača poput Iggyja Popa, Bowiea, P.J.Harvey. Danas TV i mediji u nedostatku karizme, forsiraju copycate i šou gdje plesači i voditelji imitiraju pjevače, pjevači imitiraju plesače… Nigdje autora. Ako mene pitate, sve naopako!

11-1

Je li vam draži rad u studiju i cijela ta »kreativna kuhinja« ili pak stage?

– U početku najviše uživam u onom kreativnom, kad pjesma nastaje i kad se oblikuje. Poslije kad pjesma zaživi s publikom i kad na koncertima daješ i dobiješ onaj feedback energije, sve se nekako zaokruži i realiziraš se. To je ogroman zanos i satisfakcija. Stoga, super su oba momenta… ali sviranju prethodi onaj kreativni naravno.

Što vas inspirira, što je ono što želite podijeliti sa slušateljima? Čini se da uvijek progovarate o nekoj vašoj viziji svijeta, ali i onome s čime se borite u sebi.

– Inspiriraju me ljudi, promjena, svijest o stvarima koje nas okružuju, ali i nova glazba. Tekstualno nisam nikada htio pametovati, pa se držim onog emotivnog, onog što mi je blisko. Čovjek se stalno mijenja ali pjesme traju, zato mi je najbitnije da kroz njih odražavam svoju osobnost. Nije to jednostavno i nije za svakoga, staviti »jaja na panj« kako bi u narodu rekli, da svi mogu javno komentirati ono što radiš. Traži puno samopouzdanja i vjere da je ono što radiš dobro.

Album me i dalje intrigira

 

CD kao format polako odlazi u povijest. Razmišljate li o vinilu ili digitalnom izdanju?

– Mislim da je svaki tiskani oblik, bilo vinil ili cd polako zastario. Barem ako ćemo gledati s aspekta profita i prodaje. Prelazi se na digitalno, streaming alate, youtube, download i sl. , što je i u redu jer ljudima treba glazba biti dostupna u svakom trenutku i u svakom obliku… wav ili mp3. Ali album kao forma me i dalje intrigira, za mene je on zaokružena cjelina, zapis svakog trenutka kreativnosti koji zauvijek ostaje. Vjerojatno će biti oboje, cd i vinil izdanje!

 

Komentari

komentara