Po mnogima najbolji hrvatski pop bend, Jinx, izdao je nedavno novi spot za pjesmu »Jesmo li dobro«, a pred njima je i novi album koji se očekuje već na jesen.

U turbulentnih dvadeset godina opstanka na sceni Jinxima je posao olakšavala jedna činjenica – ni u dužim periodima mirovanja publika ih nije zaboravila. Štoviše interes je u Hrvatskoj, ali i široj regiji sve ovo vrijeme bio konstanta koja se ne mijenja. Kako je od prošlog albuma »Dixieland« prošlog dugih šest godina, stoga se čini logično iskoristiti ovu prigodu da u razgovoru s kreativnom »motorom« Jinxa Gordanom Muratovićem, poznatijim po nadimku Coco Mosquito, zadovoljimo djelić znatiželje i otkrijemo što možemo očekivati od dugo iščekivanog devetog albuma.

Ironija i humornost

Što donosi novi album, hoće li to biti oni stari Jinxi ili možemo očekivati nešto novo?

– Svaki put se trudimo nešto pomaknuti, naglasak je uvijek negdje drugdje, bilo da se radi o stilsko-žanrovskom određenju, bilo o čisto glazbeničkom promišljanju melodije, harmonije, ritma. S druge strane nije jednostavno pobjeći ni od vlastitog rukopisa, kako autorskog tako i izvedbenog. Koliko te promjene izvana izgledaju velike ili male, ne znamo.

Hoće li album biti homogen ili ima s jedne strane jačih stvari, a s druge »filera«?

– Trudimo se da svaku pjesmu napravimo najbolje moguće. Nikada nismo na albume trpali »filere«, ako smo nešto smatrali prelošim i neuspjelim uglavnom bismo to izbacili s albuma… A sad to da su na kraju neke pjesme bolje od drugih, to je valjda i statistički logično. Od 10-12 pjesama jedna mora biti najbolja, a jedna najgora.

»Jesmo li dobro« nije baš neki tipični melodiozni ljetni pjesmuljak, tekst je neka vrsta antropološko-nihilističkog humora. Je li ta stvar prikladni predstavnik atmosfere na albumu, ili odskače?

– Slažem se, ironija i humornost jeste crta koja se provlači čitavim albumom. Teme su dakako različite, no čak i one »ljubavne« pjesme bit će u tom tonu. To vjerojatno i jest najveća novost što se tiče Jinxa. Autoironija je oduvijek bila prisutna u tragovima, ali sada je eto malo izašla u prvi plan, valjda to tako dođe s godinama… Uostalom zezati se na vlastiti račun daje ti neko moralno pravo da se zezaš i na tuđi račun, a bez toga stvarno ne bismo mogli.

Prvi je uvijek prvi

Je li to vjeran odraz onoga kako se osjećate, osjećate li se nihilistički?

– Ne bih to nazvao nihilizmom, prije nezadovoljstvom, pravcem u kojem se svijet ili civilizacija kreću s jedne, te generacijskim pitanjima i dilemama s druge strane. Danas biti optimist čini mi se gotovo pa maloumno. Gledati pak stvari s humorne strane nužno je za psihičko zdravlje.

Novi album je uvijek prilika da se podvuče crta pod dosad napravljeno, u ovom slučaju preko dva desetljeća karijere. Jesu li vam svi albumi jednako dragi ili se neki izdvajaju?

– Sve su to naša djeca. (smijeh) Ma šalim se, ali prvi je uvijek prvi, a mi smo zapravo imali dva prva, jedan na engleskom i jedan na hrvatskom i tako izbjegli prokletstvo drugog albuma. A naravno najdraži nam je i ovaj na kojem sad radimo. Je li ovo zvučalo dovoljno estradno? (smijeh)

A koji vam je najmanje drag i zašto?

– Meni osobno najmanje drag album je »Avantura počinje«, bez obzira na sve hitove i lijepe pjesme na tom albumu kao bend bili smo u krizi koja je na kraju i rezultirala raspadom i na žalost sve to ja u tim pjesmama još uvijek čujem.

Kako se osjećate nakon toliko godina provedenih na sceni? Imate li još žara za to čime se bavite ili ste ambivalentni? Osjećate li se energično ili »ofucano«?

– Mlada piletina svakako nismo, no bez obzira na to čini mi se da smo na koncertima iz godine u godinu sve bolji, kao voditelj orkestra puno sam zadovoljniji.

Uniseks tekstovi

A kako međusobno funkcionirate, slažete li se dobro, družite li se privatno, ili se možda teško podnosite i razmišljate o »razvodu«?

– I jedno i drugo. (smijeh)

Već više od dva desetljeća razočaravate medije odsustvom skandala i tračeva, do kad će to tako?

– Pa već smo bili pokušali nešto ponuditi i po tom planu, ali nije bilo prepoznato. (smijeh)

Pred novi album bi vam sigurno dobro došlo malo dodatnog publiciteta, dajte nam neki trač?

– O kome ? (smijeh)

Vaši su tekstovi poznati i po tome što su uvijek u prvom i drugom licu i rijetki među njima imaju određen spol, što u jeziku kao što je hrvatski nije lako niti postići. Zašto vam je to bitno, želite li na taj način nešto poručiti?

– Da, meni kao autoru tekstova – a muško sam, navodno – se čini neiskreno pisati u ženskom licu, zbog toga tekstovi, uz par iznimaka, i jesu uniseks, a ne ženski. Nema druge poruke.

Zamišljate li da se nekome obraćate svojim tekstovima, ako da, kome?

– Ne, jedino mogu pretpostaviti da dopiru do nama sličnih.

Je li i novi album napisan u istom stilu?

– Mislim da na albumu ima ukupno jedna ženska pjesma, to je otprilike taj postotak kao i do sada.

Kako tražite inspiraciju za pjesme? Dolaze li pjesme same ili se krvavo borite sa svakom?

– Inspiracija ili motivacija za pjesme je život. Mislim da samo treba gledati oko sebe, najbolje metafore su stvarne slike, samo ih treba uočiti, to je sve. I da, pjesme dolaze same, ali onda tek počinje krvava borba.

Što konzumirate od glazbe, knjiga, filmova, poroka? Što vam pokreće motor?

– Sve. (smijeh) Glazbu istina aktivno ne konzumiram sad dok radimo album, dekoncentrira me. To ide na faze, faza konzumiranja, faza proizvodnje. Isto je i s knjigama. Uglavnom puno više kopam po neapsolviranoj prošlosti nego što se trudim pratiti što se novo događa, čak i filmove gledam sa zaostatkom dvije do tri godine. Sve po devizi: »ajde da prvo vidimo što će preživjeti par godina«. Ma šalim se, nemam nikakav plan i program u tom smislu. No ‘ajde evo ipak par imena u zadnjih par godina: Tame Impala, Devendra Banhart, a što se književnosti tiče Bolano. Od filmova mi trenutačno ništa ne pada na pamet.

Kad smo kod glazbe, jeste li upoznati s aktualnom scenom i ima li koji mlađi bend, kod nas ili vani koji vam imponira?

– Ajmo s domaćim: Valentino Bošković, Pridjevi.

Gdje se moglo i gdje će se još moći slušati Jinxe ovo ljeto?

– Pa bilo je toga već dosta, sve više na kontinentu, razni festivali su u modi zadnjih godina: Hrvatska, Slovenija, BiH, Srbija… Što se tiče Hrvatske, u osmom mjesecu svirat ćemo još u Supetru na Braču na Voisa festivalu i u Varaždinu na Špancirfestu.

A možemo li očekivati još koji spot?

– Spotova će svakako biti još, ali polako, ovaj je tek petnaestak dana star.

 

Komentari

komentara