Davor Tolja 31. svibnja, točno na svoj 61. rođendan, koncertno slavi u HKD-u 40 godina umjetničkog rada. I danas aktivan u rock grupi Whiteheads na koncertu će uz brojne goste izvesti presjek svoje bogate karijere iz koje se najviše ističu nezaboravne pjesme poput »Program tvog kompjutora«, »Ja sam lažljiva«, »Soba 23«, »Voli me još ovu noć« i mnoge druge iz vremena njegovog djelovanja u grupi Denis & Denis. Na koncertu će mu biti uručena priznanja Hrvatske glazbene unije i Hrvatskog društva skladatelja. Gradsko vijeće grada Rijeke u četvrtak je odlučilo da Davor Tolja dobiva i godišnju nagradu Grada Rijeke za 40 godina umjetničkog rada i promicanje ugleda Grada Rijeke koja će mu biti uručena na svečanoj skupštini u »Zajcu« 15. lipnja. Više razloga za ovaj intervju mislimo da i ne treba.
Svi vas znaju ponajprije po grupi Denis & Denis koju ste formirali 1982. godine s Marinom Perazić. Međutim, to nije bio vaš prvi band. Kad i kako ste počeli s javnim glazbenim djelovanjem?
– Moj glazbeni početak je bila grupa Vrijeme i zemlja za koju mnogi, pogotovo mlađi, ni ne znaju da je nekad postojala. To je u ono doba bilo između nekakvog simfo rocka kojem sam ja osobno težio i nekakve akustike koju je preferirao Nenad Bach. Ja sam volio Genesis i Emersom, Lake & Palmer, a on recimo Jamesa Taylora.
Dakle, umjetničko neslaganje i klica raspada benda postojali su već u samom početku djelovanja benda?
– Tako je. Ali svima je to bio prvi projekt pa nismo odmah posustali, već smo se trudili i i uspjeli snimiti prvi i jedini LP koji je izišao 1979. godine. Zvao se »Vrijeme i zemlja 1«. Drugog nije bilo (smijeh). Dakle naš prvi, jedini i zadnji album. Prestali smo s radom zbog stalnih umjetničkih »sukoba«. Ja sam imao svoju viziju glazbe, Nenad svoju i lijepo smo se i u miru prijateljski razišli. U grupi su bili i basist Marinko Radetić koji sad svira u Njemačkoj, te bubnjar Joško Serdarević koji je nakon grupe Vijeme i zemlja svirao i u grupi Xenia, a sad sa mnom svira u grupi Whiteheads.

Privukao me novi val

Vidljivo je da je u toj grupi već bio začetak elektro pop/rocka kojem ste kasnije stalno težili…
– Da. Ja sam kao klavijaturist bio sklon klavijaturama i sintesajzerima, dok je Nenad volio akustičnu gitaru, balade. Ja sam htio da to bude nešto složenije. Taj prostor sam tek kasnije za sebe izborio u grupi Denis & Denis.
Vi niste, kao mnogi drugi riječki glazbenici iz tog vremena, došli u studio »s ulice«. Vi ste išli uz redovnu i u glazbenu školu…
– U glazbenu školu išao sam još od drugog razreda osnovne škole. Smjer, naravno, klavir. Nisam bio baš dobar đak. Ja sam više volio svirati rock ‘n’ roll nego Beethovena i Bacha. Vježbe klasike su me nervirale, htio sam nešto svoje. To je bio jedini problem. Inače ja volim i cijenim klasiku.
Zašto u grupi Denis & Denis niste krenuli s elektro rockom već s pop rockom?
– Zato jer je i mene privukao novi val. Stvari u glazbi su postale puno jednostavnije. Svirali su se jednostavni rifovi na gitarama i tako to. Kad si mlad, onda te sve to nekako povuče i ja sam odlučio da ću taj zvuk novog vala pokušati pretočiti u elektro zvuk. Meni su oduvijek u glazbi bili najvažniji melodija i elektronski aranžman. Eto, otkud elektro pop. Svi su moji kolege glazbenici otišli u vojsku, ja sam ostao sam i kupio sintesajzer…
Kako ste uopće došli u doticaj sa sintesajzerima i kompjutorima. U to vrijeme prosječan puk nije ni znao za njih ili je tek načuo da tako nešto vani postoji…
– Moj prvi kompjutor je bio Commodore 64. Nabavio sam ga u Trstu. Ovdje moram napomenuti da na prvom albumu »Čuvaj se« nema uopće kompjutora. Oni uopće nisu korišteni, već neki primitivni sekvenseri. Sve je to bilo tako primitivno da mi ljudi danas kad pričam o tome ne vjeruju. Ja sam se prije snimanja prvog albuma uspio dočepati sintesajzera, jednog malog Rolanda. Tek na drugom albumu Andrej Baša je dobio kompjutor Atari i onda smo njega koristili i eksperimentirali što se sve može s njim.
Očito domaćih uzora niste imali. A stranih?
– Yazoo, Eurythmics, Visage…
Dok mnogi kopiraju svoje uzore, vaše kompozicije iz Denis & Denis odišu originalnošću. I melodijski i ritmički i aranžerski. Zvuk Denis & Denis bio je nešto »neviđeno« u Jugoslaviji. Zvučna »šaka u oko«.
– Istina. Bilo je tada u Jugi još nekih elektro grupa, ali su bile više alternativnog izričaja. Recimo, u Ljubljani grupa Videosex.

Posuđivanje sintesajzera

Pjesme Denis & Denis su ostale svježe i danas. Zvuče kao da su tek jučer nastale. Kažu ljudi da očito imate formulu za evergreen melodije.
– Ma kakvi. Nitko nema formulu ni za hit, a kamoli za evergreen. U doba kad su nastajale te pjesme, nisam znao što će biti s njima i hoće li uopće postati popularne, pogotovo toliko puno i toliko dugo.
Prvi javni nastup?
– Prvi nam je nastup bio u Dvorani mladosti 1982. godine ispred grupe Boa. Imali smo tek nekoliko snimljenih pjesama.
Čuo sam da niste tada ni imali svoj sintesajzer, već ste ga posuđivali…
– Da. Od »šporkih« gažera koji su bili puni para (smijeh). S tim demo snimkama smo kao dvije nadobudne budale otišli do Jugotona i pokazali snimke Siniši Škarici. Siniša je preslušao i rekao – dobro. Onda se iz Jugotona nisu javljali nekih šest mjeseci, mi smo već mislili da je sve to propalo, ali se onda ipak javio Siniša i rekao da idemo raditi. Krenuli smo u studio kod Andreja Baše i snimili profesionalno te pjesme. Album je izišao i u pet dana se prodala cjelokupna prva naklada od pet tisuća primjeraka. Ukupno se album prodao u sto tisuća primjeraka. Jugoton je bio šokiran. Vrlo brzo dobili smo Zlatnu ploču.
Uspjeh preko noći…
– Pa nije baš tako. Nama je ipak trebalo dvije godine da dođemo do albuma. Nismo to baš odradili preko noći, niti smo eksplodirali iz ničega. Puno smo prije albuma radili, trudili se, snimali, ponovo snimali, pokušavali.
Bilo je i gostiju na prvom i drugom albumu?
– Na prvom albumu gosti su bili Massimo Savić na gitari, te Zoran Prodanović Prlja i Edi Kraljić kao back vokali, a na drugom Elvis Stanić.
Je li vas to opterećivalo u smislu hoćete li nakon tolikog uspjeha moći na sljedećem albumu Denis & Denis uspjeti zadržati već dosegnutu razinu kvalitete?
– Da. Znao sam da ljudi očekuju da opet čuju nešto novo, nešto još bolje i to me je prilično opterećivalo. No, otišao sam u vojsku i iduće godine smo snimili mini album sa šest pjesama. Pjesme sam pisao u vojsci i kad sam dolazio u Rijeku. Jest bio mini album, ali s njega su bili najveći hitovi koji su obilježili Denis & Denis, poput »Ja sam lažljiva«, »Soba 23« i »Voli me još ovu noć«. Prodao se i više nego prvi album!. Dobili smo hvalospjeve kritike, brojne nagrade, a i publika nas je jako voljela. Album »Čuvaj se« je 1984. godine proglašen najboljim po mišljenju kritike i publike, Marina je bila najbolja pjevačica, ja sam bio među tri najbolja klavijaturista. Sve je vuklo jedno drugo.

Samo entuzijazam

Jesu li sve pjesme pisane prema Marininom glasu ili ih je mogao otpjevati »bilo tko«?
– Sve su pjesme bile pisane baš za njen glas. Znao sam što ona može i kako izvesti i odlično smo funkcionirali. Sve je to odlično zvučalo. Bili smo dva velika individualca, ali smo se super slagali jer se ona nije miješala u komponiranje, kao ni ja kako će ona to otpjevati.
Kada sad čujete te vaše stare pjesme, poput »Program tvog kompjutora«, nastale pred četrdesetak godina, koje se i dalje vrte na radioprogramima, što vam prolazi kroz glavu?
– Pomislim »kako li sam samo to uspio napraviti!«. Po meni su pjesme iz perioda Denis & Denis nešto najbolje što sam napravio u životu, a prvi album mi je bio najbolje od svega. Na njemu sam htio pokazati sve što znam, sve što mogu i na njemu nije bilo nikakvih kalkulacija već samo entuzijazam i uživanje u glazbi.
Vi ste komponirali, Marina Perazić je pjevala, no tko je pisao tekstove?
– Dosta njih. Alka Vuica, Nika Car, Mladen Popović, Alida Šarar. Ja sam bio mozak benda, kompozitor, ali ne i frontmen. To me nikada nije zanimalo.
Uloga Edija Kraljića, koji je danas usput rečeno režiser na Kanalu Ri, u Denis & Denis?
– Edi i ja smo bili i ostali dobri prijatelji. I prije Denis & Denis smo zajedno nešto svirali. On je kraće vrijeme svirao i u grupi Vrijeme i zemlja kao dodatni gitarist. Kad sam ja odlazio u vojsku, rekao sam mu: daj nastavite ti i Marina, zamijeni me da stvar s Denis & Denis ne zamre. Publika je to dobro primila. Ionako je publici bila najvažnija Marina, a ne ja ili on. Ionako je Marina i vizualno i glasom i stasom bila Denis & Denis. Koga briga za nas dvoje pored nje? (smijeh). Kad sam se vratio iz vojske, nastavili smo kao trio, a kad je Marina otišla iz grupe, nastavili smo raditi samo on i ja kao Denis & Denis.
Zbog čega je došlo do prekida suradnje s Marinom?
– Bilo je nekih nesuglasica među nama. Mene je od nje u svakom smislu najviše udaljila vojska, taj period koji sam proveo daleko od Rijeke. Dakle, postojale su nesuglasice jer su se neki ljudi sa strane htjeli počeli miješati u ono što sam ja htio raditi. Meni je to išlo na živce i onda je stvar pukla. Nažalost, pukla jer moram priznati da mi je žao što je do toga došlo. Ona je nastavila sa solo karijerom, a Edi i ja smo nastavili s Denis & Denis, ali u rock varijanti.
Imali ste i solo album »Stari mačak«…
– Da. 1990. Album je bio solidan, imao i dosta spotova, ali nažalost zbog rata nije imao uspjeh koji sam očekivao.

Pisanje za druge

Festivalska faza. Što vam je to trebalo? Taj period posve odudara od vašeg dotadašnjeg rada…
– Slažem se. To se i ja danas pitam. Bilo je to ovako: počeli su me ljudi pitati da im pišem pjesme. Pita ovaj, pita onaj, ne možeš odbiti zbog prijateljstva, pa se stvar malo razvodnila. A iskreno priznajem, trebalo je nekako i preživjeti devedesete kada je sva glazbena scena bila prilično zamrla. Htio sam pokazati da sam još uvijek živ, da me ljudi ne zaborave. Ne stidim se tog perioda, bilo je tu i dobrih pjesama. Došao sam čak i do Eurosonga u Irskoj s E.N.I.-cama s pjesmom »Probudi me«.
Je li vam žao što s nekim niste ostvarili suradnju?
– Da. Želio sam pisati za Josipu Lisac, ali se to nažalost nije ostvarilo.
Današnji Eurosong?
– To više ne sliči ni na što. Eurosong je posto običan cirkus koji se seli iz zemlje u zemlju.
Suradnja s Ruby Montanari Knez i restart grupe Denis & Denis?
– Ruby je jedna jako interesantna osoba, ima dobar glas, ja sam se potrudio vratiti korijenima i mislim da na albumu »Restart« ima dobrih pjesama. No Ruby je tu bila zakinuta u samom startu jer su je svi od početka uspoređivali s Marinom.
Marina, Edi i vi ste se okupili ponovo na svirci za doček nove godine 2013. na riječkom Korzu…
– Okupili smo se da bismo proslavili 30 godina od prvog koncerta Denis & Denis. Drago mi je što je na Kanalu Ri ponovo prikazan snimak tog koncerta. Bilo nam je super. Koncertno smo obišli i najveće gradove bivše države i svuda smo bili dobro primljeni. Bilo je dosta i mlade publike, zbog čega smo bili još više zadovoljni.
Što sad radite?
– Sviram u grupi Whiteheads. Ideja je potekla od pjevača Damira Komljenovića. Nije pjevao trideset godina i sad je poželio opet pjevati i nastupati. Ideja je oduševila i Joška Serdarevića i Damirovog sina Ivana. Basist je Toni Sumić, a ja sviram naravno klavijature. Poletna smo »mlada« ekipa s prosjekom godina od jedva pedeset (smijeh). Postojimo već dvije godine i imamo dosta nastupa. Sviramo rock’n’ roll, imamo i nekoliko autorskih pjesama. Tko želi čuti kako zvučimo, neka dođe na Korzo na dan svetog Vida navečer.

Besplatan obljetnički koncert

Kad je i gdje koncert povodom 40 godina vašeg umjetničkog rada?
– Koncert će se održati 31. svibnja u HKD-u, baš na moj 61. rođendan. Na koncertu su mi gosti »svi« ljudi s kojima sam u tih 40 godina surađivao. Između ostalih Marina, Edi, E.N.I.-ce, Damir Kedžo, Marko Tolja, Whiteheads i gosti iznenađenja koji su vrlo interesantno obradili pjesmu »Ja sam lažljiva«. Nažalost, zbog obaveza neće moći doći Nenad Bach. Šteta jer s njim bi priča bila potpuna. Na koncertu ću dobiti priznanje Hrvatske glazbene unije i priznanje Hrvatskog društva skladatelja koje će mi uručiti Zrinko Tutić, a upravo sam saznao da sam dobitnik i godišnje nagrade Grada Rijeke za 40 godina umjetničkog rada i promicanje ugleda Grada Rijeke. Godišnja nagrada Grada Rijeke dodjeljuje se na svečanoj skupštini u Zajcu 15. lipnja. Ne znam ni sam koja mi je od tih nagrada najdraža, ali mi je jako drago da moj rad cijene i struka i moj grad.
Ulaznice?
– Koncert je besplatan. Tko želi doći, neka se prošeće do HKD-a. Nekako i nekamo ćemo ga već smjestiti.
Jeste li ikad u životu radili nešto izvan glazbe?
– Nisam. Ja sam cijeli život živio samo za glazbu i od glazbe.
Na što ste posebno ponosni u ovih 40 godina?
– Što sam još uvijek (glazbeno) živ!

Nisam volio nastupe uz matricu

Unatoč velikom uspjehu i popularnosti, hvalospjevima kritike i obožavanja publike, Denis & Denis su relativno malo javno nastupali. Zašto?
– Relativno smo malo nastupali jer smo nastupali uglavnom po klubovima na matricu i to mi je postalo pomalo iritantno. Dok sam bio u vojsci, Marina je nastupala s Edijem Kraljićem također na matricu. Kad sam se vratio iz vojske, nastupali smo kao trio, ali opet uz matricu. Mene su takva nastupanja sve manje zanimala.

Susret s Marinom

Kako ste se vi i Marina Perazić upoznali?
– Marina je tada pjevala u zboru Jeka Primorja. Upoznao nas je Nenad Bach. Njih dvoje su se upoznali na Građevinskom fakultetu gdje su studirali. Trebali smo već surađivati u Vrijeme i zemlja, ali to je propalo. Napravili smo demo snimke, kemijali nešto s kasetama i sintesajzerom (smijeh)

Tri najdraže pjesme

Tri vaše najdraže pjesme? Znam da ćete se teško odlučiti…
– Moja najdraža pjesma je »Voli me još ovu noć«. Slijede »Program tvog kompjutora« te ne baš jako poznata pjesma »Dio refrena«. Žao mi je što pjesma »Dio refrena« nije nikad bila hit jer smatram da je jako dobra.

Komentari

komentara