Dražen Baljak odnosno Boo Dale svestrani je riječki glazbenik koji muziku živi u svim njenim aspektima.

Dva desetljeća član je riječke glazbene institucije Let 3, a već godinama je poznavateljima elektroničke scene znan kao vrhunski DJ. Iza sebe ima veliko iskustvo, pa i u organizaciji riječkog Hartera festivala, član je Predsjedništva Hrvatske glazbene unije, a od nedavno i jedan od trojice članova Povjerenstva za rock glazbu i klupske programe pri Ministarstvu kulture.

Nedavno ste postali član Povjerenstva za rock glazbu i klupske programe pri Ministarstvu kulture. Koja su vaša zaduženja?

– Da. Primarne se zadaće odnose na prijave i raspodjelu sredstava Ministarstva kulture namijenjenih za taj sektor. Potreba je uvijek puno, a sredstava uvijek premalo. Naša je uloga savjetodavna, uz preduvjet da se Povjerenstvo sastoji od ljudi koji su izravno vezani uz struku te poznaju i prate stvarno stanje na terenu.

Dobar tim

Jeste li si postavili neki cilj? Imate li neku misiju poboljšati status rock i klupske glazbe u Hrvata? I koliko uopće s ove pozicije možete utjecati?

– Koliko zapravo možemo utjecati i koliko ćemo stvarno napraviti – ne znam. Stvar se tek pokrenula s ovim novim timom. Naravno da želje i nadanja postoje, a ne nedostaje ni volje ni energije da se stvari dovedu u red. Mene osobno najviše zanima mogućnost pokretanja kulturnog života mladih kroz stvaranje mreže klubova koji bi funkcionirali tijekom cijele godine u cijeloj Hrvatskoj. Pogotovo me zanima spašavanje urbane kulture u pasivnijim krajevima. To je nešto što vidim kao dugoročni cilj.

Jeste li razgovarali s ministricom Obuljen?

– Nedavno smo imali konstituirajuću sjednicu Povjerenstva. Upoznali smo se s trenutnim stanjem, rokovima, kriterijima, dobrim i lošim stranama, a kroz sve nas je vodila upravo ministrica.

Povjerenstvo uz vas čine i Nikša Bratoš te Zoran Stajčić. Koliko se poznajete, razumijete i jeste li dosad surađivali? Bratoš dolazi više iz pop rock segmenta, dok je Stajčić novinar koji se bavio tim sektorom.

– Nikša je Predsjednik HGU-a, a ja član Predsjedništva HGU-a. Već neko vrijeme jako dobro surađujemo. Novinarski opus Zorana Stajčića pratim, a od nedavna se evo i poznajemo. Mislim da je tim dobar jer pokrivamo gotovo sve potrebne aspekte.

Koliko se Povjerenstvo za rock glazbu i klupske programe preklapa s Kulturnim vijećem za glazbu i glazbeno-scenske umjetnosti?

– Vjerujem da preklapanja ima. No trenutno je veći problem zbunjenost predlagatelja koji često ne znaju gdje adresirati svoje programe jer je Povjerenstvo za rock glazbu i klupske programe zapravo vezano uz Kulturno vijeće za inovativne umjetničke i kulturne prakse, a ne uz Kulturno vijeće za glazbu i glazbeno-scenske umjetnosti što je poprilično nelogično.

Stanje na terenu

Jedini ste Riječanin u Vijećima i Povjerenstvima. Može li ova dosad savjetodavna funkcija utjecati na održavanje programa u Rijeci?

– Pa dobro je da sam temeljito upoznat sa svime što se u Rijeci radi ili ne radi. Iako sam lokalpatriot, nemam namjeru prema Rijeci biti protektivan. Samo pravedan.

Iza vas je veliko iskustvo u rock glazbi, član ste riječke rock institucije Let 3. Koliko vam to može pomoći u radu Povjerenstva?

– To je veliko iskustvo i veliki plus. Let 3 je stalno na putu i iz prve ruke vidi i zna stanje na terenu.

No niste samo rock glazbenik, jako dobro kao DJ Boo Dale poznajete i klupsku scenu. Koliki može biti vaš doprinos i na tom segmentu?

– Tu tek imamo posla. Rock je nekim čudom priznat kao kulturna činjenica. Čak je postao viši rodni pojam za čitav supkulturni spektar. Kod elektroničke glazbe koja je sinonim za klupsku scenu, bojim se, to još uvijek nije tako.

Na mjesto člana Povjerenstva za rock glazbu i klupske programe dolazite i kao jedan od organizatora Hartera festivala, ali i niza zanimljivih klupskih događanja. Zapravo poznajete taj dio kulture s tri pozicije?

– Pa valjda su me i predložili zato što poznajem materiju. U Harteri sam već godinama samo vanjski suradnik, a ne organizator kao nekada, a i klupske programe radim sve manje. Ali to ne znači da ne pratim što se događa.

Vaše glazbeno-organizatorsko iskustvo je veliko, i dojam je da je pravi čovjek došao na pravu poziciju, odnosno da možete barem dijelom utjecati na ona polja u kojima ste se već dokazali?

– Drago mi je ako je opći dojam takav. Nadam da ću to povjerenje moći i opravdati.

Glazba je obilježila vaš život i zapravo je ovo imenovanje svojevrsna potvrda struke?

– Zahvalan sam na tome. Trudim se iskoristiti organizacijsko-operativno-logističko iskustvo koje sam naučio po putu. Dajem svoj obol u nastojanjima da nam svima na sceni bude bolje, ali ja sam i dalje prvenstveno glazbenik.

Slomljeni zubi

Kako biste ocijenili trenutačnu glazbenu scenu u Rijeci, sa sva tri aspekta – rokera, DJ-a i organizatora?

– Nisam od onih koji plaču kako ništa ne valja i kako je prije bilo bolje. Uvijek ima mjesta za napredak, ali je realno situacija ok. Pogotovo u kvalitativnom smislu, a to je ono što mene zanima. Sretniji sam kad u gradu ima pet dobrih bendova i deset dobrih DJ-a nego kad imamo pedeset osrednjih pokušaja.

Što se tiče organizatorske strane, tu smo u većem problemu. Stvari su financijski teško održive jer odumire kultura plaćanja ulaznica, a krpanje budžeta sponzorskim sredstvima često rezultira padom kvalitete.

Što Rijeci nedostaje da učini korak dalje? Da dobije festivale poput onih u Zagrebu, Istri, Splitu, Primoštenu? Svi ponavljaju da smo na idealanoj geografskoj poziciji, no nekako smo ipak introvertirani?

– Ovo je tema za zaseban intervju. Stranim festivalima smo očito u startu manje zanimljivi jer ne nudimo plaže i partijanje u badićima pa oni idu u Istru i Dalmaciju. Iako je bilo stranaca koji su pokušali ovdje pa su slomili zube – Delta Sounds i EMAC.

A naše pokušaje, kojih je itekako bilo, ne podržavamo dovoljno. Imali smo Priredbu koja je imala veliki potencijal i Harteru koja je u jednom trenutku bila među najboljim malim europskim festivalima. Ti su festivali nažalost bili priznatiji i prodavali više karata izvan Rijeke nego doma. Zbog čega su na kraju i pali.

Danas npr. imamo SDF koji je besplatan pa se muka muči da publika dođe u iole pristojno vrijeme. Svi stalno plačemo kako nas zaobilaze, a toliko smo puta već propustili prepoznati kvalitetne programe koji su nam se događali pod nosom.

Što titula Europske kulturne prijestolnice u tom smislu može donijeti Rijeci?

– Može donijeti jako puno ako se ne budemo ponašali kao do sada.

Što želite domaćoj rock i klupskoj glazbi?

– Da dugo žive i prosperiraju.

Komentari

komentara