Karlo Vesel (vokal), Luka Polić (gitara), Andrian Nimac (bas) i Damjan Milošević (bubanj) – četvorica su 17-godišnjaka koji čine grupu EXA koju je riječka publika premijerno upoznala prošlog mjeseca na 37. Ri Rocku.

Pred mladim Riječanima svijetla je budućnost, a da su na pravom putu potvrđuje i nagrada magazina Rif Novog lista o čijem je dobitniku odlučivala publika na ovogodišnjem festivalu.

Luda atmosfera

Čime ste najviše zaokupljeni nakon sudjelovanja na Ri Rocku? Pripremate li se za nove nastupe?

– Na Ri Rocku smo osvojili besplatno snimanje jedne pjesme pa ćemo se time pozabaviti, a osim toga radimo i na novim pjesmama. To je najbolja priprema za nove nastupe jer publika sigurno ne želi opet slušati istih nekoliko pjesama.

Kako vam je bilo nastupati u Palachu? Jeste li na Ri Rocku prvi put stali na tu pozornicu?

POLIĆ: Svakako je to bilo novo iskustvo za sve nas jer nam je to bio prvi nastup kao grupa Exa. Ostali smo i više no ugodno iznenađeni reakcijom publike jer takvo što nismo očekivali. Poslije Ri Rocka nastupali smo još jednom u Palachu i taj put atmosfera je bila još luđa! Inače, prije Ri Rocka Damjan i ja nastupili smo jednom u Palachu u sklopu Ri Rock glazbenih radionica, to je bio završni koncert.

Koliko često imate probe? Možete li nam opisati jednu tipičnu probu?

– Probe su nam redovito dva puta tjedno, ali tu i tamo ubacimo i neku između. Tipična proba izgleda tako da prvo odsviramo dvije-tri pjesme za zagrijavanje, a onda krećemo na stvaranje nove pjesme. Nakon sat vremena guljenja po istome u nastojanju da bude što bolje, napravimo jednu nužnu pauzu, a onda nastavljamo dalje. Pred kraj probe smo svi već umorni pa odsviramo još koju »staru« pjesmu i to je to. Nerijetko još ostanemo ispred prostorije i »chillamo«.

Možete li nam otkriti nešto više o sebi, u koji razred i koju školu idete, otkad se bavite glazbom?

– Svi smo gimnazijalci, Damjan i Nimac idu u Prvu riječku hrvatsku gimnaziju, a Vesel i Polić u Gimnaziju Andrije Mohorovičića. Svi smo treći razred osim Nimca, on je maturant.

DAMJAN: Ja sam počeo svirati gitaru već sa 7-8 godina, još uvijek je sviram, ali samo »za po doma«, tek prije godinu dana počeo sam svirati bubanj na Ri Rockovim radionicama i shvatio da mi to puno bolje leži nego gitara.

POLIĆ: Ja sam počeo svirati gitaru s oko 12 godina i to je kratko trajalo. Slijedila je velika pauza, tek nakon 15. godine počeo sam opet svirati i nisam prestao do sada.

Kako su vaši bližnji, obitelji i prijatelji, reagirali na vaš uspjeh na Ri Rocku i nagradu publike i Rifa?

– Naši bližnji su bili dio te publike na Ri Rocku. Kako su mogli reagirati? Čestitali su nam na uspjehu, bili su veoma uzbuđeni zbog toga.

Damjan i Luka pohađali su glazbene radionice za mlade Music Box Udruge Ri Rock. Recite nam, zašto ste se prijavili na njih?

DAMJAN: Prijavio sam se jer nisam znao svirati bubanj, a htio sam naučiti. Bilo je besplatno pa nije bilo dileme. Ljudi iz Ri Rocka su jako puno napravili za nas kroz te radionice, to je baš genijalan projekt.

POLIĆ: Kada sam vidio plakat, rekao sam – zašto ne? Bilo je besplatno i nadao sam se da ću upoznati nekoga s kim bih eventualno mogao osnovati bend, što se i dogodilo.

Što ste sve tamo naučili?

DAMJAN: Naučili smo svirati, to je najbitnije, ali osim toga smo naučili i kako sudjelovati u bendu i na koje probleme možemo naletjeti s bendom i kako ih riješiti. Bilo je nekoliko radionica koje su bile posvećene baš tome.

Prvi bend

Je li Exa prvi bend u kojem svirate ili su neki od vas možda već bili članovi i nekih drugih bendova?

– Svima nam je Exa prvi bend.

Kakvu glazbu slušate i koliko je glazba koju sami svirate slična ili različita od toga?

– Glazba koju slušamo stvarno je raznolika. Svatko od nas zapravo ima svoj glazbeni ukus. Ima svega: od jazza i funka, klasičnog, stoner i hard rocka, pa sve do hardcore punka, crossover thrasha, thrash metala, nu-metala, pa čak i death metala. Baš se zbog ove raznolikosti žanrova ne možemo sa sigurnošću odrediti.

Kažete da se ne želite žanrovski ograničavati. U kojem bi smjeru mogla ići vaša glazba u budućnosti?

– Kao što smo već spomenuli, zbog raznolikih žanrova koje slušamo u bendu, teško nam se opredijeliti i mislim da smo još premlad bend da bismo se odlučili. Još uvijek eksperimentiramo i tražimo se, ali težimo ovom HC dijelu punka i metala.

O kakvim temama progovarate u svojim pjesmama?

– O smrti, samouništenju, o nama kao bendu, o ćelavom metalcu…

Koliko pratite riječku rock scenu? Imate li omiljene riječke izvođače?

– Ne možemo reći da je baš pratimo, ali svi volimo poslušati neki domaći bend. Damjana je oduševio bend OPO – napravili su odličnu atmosferu i zvučali masivno u maloj prostoriji.

POLIĆ: Jedan od mojih najdražih bendova su Pasi (definitivno najdraži hrvatski bend). To mi je bio prvi punk koncert na koji sam išao i oni su me upoznali s punkom.

Savjeti iskusnih

Na Ri Rocku ste vjerojatno razgovarali sa starijim kolegama. Jesu li vam dali neke zanimljive, korisne savjete?

– Razgovarali smo s njima, ali ništa ozbiljno, jedino smo od bubnjara Sillyconsa dobili nekoliko savjeta za snimanje u studiju.

Kakve su vam generalno želje za budućnost, kad je bend u pitanju?

– Koncentriramo se na blisku budućnost, sada želimo raditi još novih pjesama i što više svirati uživo. Planiramo se udružiti što se tiče gaža s našim prijateljima iz benda P.A.N.K. jer i jedni i drugi zasad imamo malo pjesama pa ćemo probati zajedno naći neke gaže. Vidjet ćemo kako će to ispasti.

Grupa Exa ima zanimljivo ime. Možete li nam otkriti tko je bendu dao ime i krije li se neko posebno značenje iza njega?

– Ime su predložili Vesel i Polić. Imali smo dosta drugih opcija koje možda bolje da ne spominjemo. Jedan od razloga što smo bend nazvali Exa je taj da zapravo ne znači ništa, iako je u početku bila kratica E.C.S.A. što bi značilo Eternal Circle of Screaming Agony. Međutim, nismo htjeli da bude kratica i da ima značenje, zato smo stopili c i s u x. Mislimo da je ime zanimljivo i tjera ljude da nas pitaju što znači, a samim time ostane u pamćenju malo dulje.

Komentari

komentara