Stampedo je veseli, kabaretski nastrojen bend sa šest dugosvirajućih albuma. Krasi ga neobičan spoj ritmova. I upravo će tu zanimljivu kombinaciju stilova i osebujan stil predstaviti u srijedu, 31. kolovoza, na koncertu u sklopu Riječke zvečke vol. 2 u parku na križanju Kvaternikove i Ulice Martina Kontuša na Donjoj Vežici.

Osim što je to i posljednji koncert u sklopu zanimljivog vežičkog glazbenog ljetnog programa, riječ je i o velikom partyju s potpisom mjesečnog priloga za urbanu kulturu Novog lista Rif i riječkog festivala Hartera, što će ove godine biti održan sredinom rujna u bivšoj tvorničkoj hali Torpedo. Prilika je to za kraći razgovor s frontmenicom Ivankom Mazurkijević.

Opet pioniri

Lani ste trebali nastupati na Hartera festivalu, ove godine ste pak zaduženi za zagrijavanje u sklopu Riječke zvečke. Što ste ovog puta priredili riječkoj publici?

– E da smo barem svirali, sjećate se »prelokacije« Hartere na Gat? E, Stampedo nije uspio transfer. Tako da smo opet »pioniri«. Pridružio nam se novi genijalni gitarist pa se redefiniramo kroz desetljeća. Javna tajna jest da je Stampedo najbolji pomaknuti muzički cabaret! Prema tome, putujemo i idemo dalje.

Kako izgleda kreativni proces grupe Stampedo s obzirom na različite gradove u kojima živite?

– Pa, Zagreb nas okuplja, nije ova zemlja velika i mi smo voljni i želimo da ta priča nikad ne umre. Zato i ne slavimo rođendane, uspjehe i neuspjehe.

Kako vam je živjeti u Rijeci? Što vam se sviđa, a što biste promijenili?

– U Rijeci sam pola, pola sam Zagreb i Velika Gorica. Rijeka mi se, naravno, sviđa zbog ljudi. Mrle, glazbenici oko njega su takvi posebni ljudi da nije teško stalno nešto snimati, stvarati. Grad je, nažalost, u teškom stanju. Sve se raspada, sustav je blokiran, spor. Gledam kako »industrijska baština« propada umjesto da naprave Camden od Hartere i oazu za OPG-ove i razne umjetničke pravce. Čim netko diše u zgradi, i zgrada diše. Odselite se iz novog nebodera i u najkraćem roku vidjet ćete… Poput raka…

Stampedo, posebice vi Ivanka, društveno ste vrlo angažirani. Mislite li da glazba, odnosno umjetnost općenito, može promijeniti svijet, ili barem utjecati na pojedince?

– Pa, to je barem jasno. Bez umjetnosti život je čisto ništa! Kad pustite pjesmu koja vam znači, što se događa u srcu i glavi? A kad stojite u redu za produžetak putovnice? Što se događa u glavi? Jel’ to uspomena koju nosite… Znaš ti koji su trenuci bili kad sam vidjela svoju novu putovnicu… Ili kad sam vidjela izložbu u Tate Modern? Tom novom putovnicom. Kad su pjesma, predstava, film, knjiga, skulptura napravljeni vrhunski, onda se događaju takvi maestralni preskoci unutar mikrokozmosa ljudske vrste.

Što pripremate? Radi li Stampedo na novom albumu? Ili nekom novom zanimljivom projektu?

– Naravno, mi kuckamo novi album, već smo nekoliko stvari snimili no vraćam se na početak. Sjećam se Javora, Šumskih, Mancea … I mislim krenuti putevima novog apsurda jer ova realnost i njena kontra su prepredvidljivo dosadne.

Ispunjene želje

Vaš život je u potpunost prožet umjetnošću, glazbom, filmom, kazalištem… Što vas inspirira?

– Nova slika, novi tekst, nova muzika. Imam veliku sreću da sam upoznala Mrleta i da smo se autorski tako dobro spojili. U kazalištu sam sretna jer sam srela Paola Magellija koji me »prodao« u Italiji kao da hodam po… struji. Veliki umjetnici, a ja… Gledam, upijam… Željela bih još malo više raditi vani. Ljudi tamo nisu bolji od naših, no definitivno su pozitivniji i manje blokirani raznim umjetnim kavezima.

I obiteljski život vam je prožet umjetnošću, s partnerom Mrletom osnovali ste duo Mr.Lee&IvaneSky. Kako izgleda kad Ivanka i Mrle zajedno stvaraju?

– On počne, ja završim pjesmu i – obratno. Ovih nekoliko godina je najplodnije i to uz Artura Annecchina i Stanka Kovačića mogu zahvaliti najviše Mrletu. On je stvarno »stvaratelj« i ima potrebu da uvijek ide na sljedeću razinu. Poslije promocije zadnjeg CD-a »Colours« smo oboje završili u Hitnoj. Sve ok, hvala na pitanju. Ne radi se o »Grdović nivou«, nego baš o »pregorijevanju«.

Koji vas umjetnici nadahnjuju? I s kim biste rado podijelili pozornicu? Tko bi činio vašu super grupu?

– Puno ih je ove godine umrlo. Stalno su mi u glavi bili David Bowie i Prince. Sviđa mi se previše glazbenika da bih sad stigla nabrojiti. Mrle mi je bio želja pa se to ispunilo, Matija Dedić nam je svirao na zadnjem albumu, na autorski mojoj i Mrletovoj skladbi. To je bilo stvarno super. Super grupa već postoji. Stampedo, Let 3, Mr.Lee&IvaneSky. Izaberite vi. Hahaha.

 

Komentari

komentara