Sve smo bliže ljetnoj glazbenoj open air poslastici – kultni Calexico premijerno nastupa u Rijeci u ponedjeljak, 13. kolovoza na Ex Port Delti. Američki alt country/indie rock bend koji čine Joey Burns, John Convertino, Martin Wenk, Jacob Valenzuela, Sergio Mendoza, Jairo Zavala Ruiz i Scott Colberg ovom će prilikom promovirati deveti po redu studijski album »The Thread That Keeps Us« objavljen ove godine pod diskografskom kućom City Slang.

U procesu stvaranja albuma, pjevač i gitarist Joey Burns i bubnjar John Convertino pronašli su posebnu kuću u neobičnom okruženju na obali sjeverne Kalifornije koju su prenamijenili u studio naziva Panoramic House. Sagrađena je od ostataka drva i ruševina iz brodogradilišta, zbog čega je bend živopisno proziva The Phantom Ship.

Premijerni nastup u gradu na Rječini prilika je za razmjenu nekoliko pitanja s pjevačem i gitaristom Joeyjem Burnsom.

Volimo svirati u Hrvatskoj

Iako vam je ovo prvi koncert u Rijeci, itekako ste poznati u Hrvatskoj. Kakva su vaša iskustva s hrvatskom publikom i što očekuje od riječkog koncerta?

– Volimo svirati u Hrvatskoj. Turneju iz 2016. godine završili smo u zagrebačkoj Tvornici kulture i bio je to jedan od naših najboljih koncerta ikad. Publika u Hrvatskoj je divna i uvijek smo se susretali s najboljim domaćinima i klubovima. Zato se veselimo povratku ali i premijeri u Rijeci.

Na turneji predstavljate »The Thread That Keeps Us«. Recite nam nešto više o tom albumu?

– Naš novi album uglavnom je napisan i snimljen u sjevernoj Kaliforniji, u kućnom studiju s pogledom na Pacifik i šumu. To je pomalo mistično mjesto i odličan bijeg iz San Francisca. U stvaranju glazbe, inspirirao nas je i taj poseban studio, ali i sve staze koje vode prema oceanu. Album se bavi pojmom doma, te najrazličitijim interpretacijama što taj dom predstavlja, kako pojedinicima, tako i zajednicama ali i cijelom planetu. Zaista smo ponosni na ovaj album, na cijeli proces nastajanja i konačni rezultat. Na turneji koja prati album imali smo neke od najboljih koncerata, a imamo i sve više publike.

Koja je »vibra« novog albuma?

– Baš kao i na prijašnjim albumima, i tu je prisutna različitost muzičkih stilova i instrumentacija. Međutim, na »The Thread That Keeps Us« imamo više gitarskih distorzija i krasnih kaotičnih trenutaka koji se dogodili između. Na određeni način, album zvuči više kao nastup uživo s golemom količinom energije. Meni je jedna od najdražih pjesma »Flores y Tamales« u ritmu cumbije, a koju na španjolskom pjeva naš gitarist iz Madrida. Imamo i nekoliko instrumentala koji pridonose tom jedinstvenom osjećaju i atmosferi. Jako se veselim izvesti te nove pjesme u Rijeci.

Vrijeme ekstrema

»The Thread that Keeps Us« je na mnoge načine vaš odgovor na trenutnu političku klimu?

– Umjetnost je refleksija života, a mi živimo u vrijeme ekstrema. Ova rečenica je uostalom dio teksta pjesme »End of the World With You«. Ljubav, svijetlost i vrijeme u doba ekstrema teme su koje se ovih dana tiču svih nas. Želim pisati priče i tako pokazati kako drugi žive socijalne, političke i emotivne teme. Sve te priče su poetski utkane u tkivo stihova i glazbe i zajedno s aranžmanima i nastupima pokušavaju portretirati naš život u tom trenutku.

Desetljećima se bavite pitanjem granica, no ta je tema danas aktualnija nego Što mislite o nedavnom razvoju događaja po tom pitanju u SAD-u s djecom izbjeglica koja su odvojena od svojih obitelji?

– Odvajanje djece od roditelja je užasno. I to – točka! Prisutno je jako puno frustrirajućih politika i stavova aktualne američke vlade, republikanaca i Trumpove administracije. No i dalje gajim nadu da će biti bolje. Uz pomoć obrazovanja, umjetnosti i kulture, zajedno možemo međusobno jedni druge naučiti više o svijetu i vratiti se humanosti i civilnom dijalogu. Danas je prisutno previše straha i ljutnje koji zaokupljaju pažnju i fokus javnosti.

Dobar osjećaj

Je li teško »prevesti« albume u live nastupe? Tijekom godina mijenjali ste glazbene izraze, svirali ste s marijačijima, simfonijskim orkestrima, a ponekad samo kao duo. Je li trenutačna postava benda ona u kojoj se osjećate najugodnije?

– Nije teško prevesti albume u nastupe uživo. Imamo fantastičan sedmeročlani bend i tim od šest ljudi koja nas prati u Europi što čini našu glazbu iz albuma u album, od turneje do turneje još posebnijom. Upravo sad koncerti zvuče odlično i super je osjećaj. Volim sve suradnje, ali aktualna postava mi je najdraža.

Prati vas reputacija zanimljivih suradnji. Što vas najviše veseli u suradnji s drugim glazbenicima?

– Volim učiti i dobivati nove ideje radeći s drugim glazbenicima. Nema ništa bolje od suradnje na posve novom projektu, bez tereta očekivanja i uz totalnu slobodu da postane štogod poželimo. Volim pružiti podršku drugim muzičarima ili raditi s redateljima na soundtrackovima, oduvijek uživam stvarajući aranžmane. Dobar je osjećaj pomoći drugima da dosegnu svoje kreativne ciljeve. Vjerojatno se vraćamo tom osjećaju pripadanja zajednici i podržavanju drugih u našoj glazbenoj obitelji.

Vaša je glazba puno složenija od uobičajene indie-rock etikete koju su vam dali. Kako biste se vi opisali?

– Baš kao što ne volim granice koje onemogućavaju susrete i suživot ljudi u miru, tako ne volim se ni glazbeno ograničavati ili definirati. Radije nastavljam stvarati, pa kasnije skužiti što sam to stvorio. Veselim se nastavku rada s Calexicom, baš kao i drugim suradnjama isprobavajući nove stvari ideje.

U više od 20 godina karijere zaslužili ste naklonost kritike ali i sve veći broj vjernih obožavatelja diljem svijeta- Osjećate li se ispunjenim?

– Iznimno sam zahvalan na uspjehu i iskustvima koje smo podijelili s našom publikom i kolegama glazbenicima. Isto tako uvijek gledam naprijed i sanjam velike stvari, ideje i projekte kako u glazbi tako i vezano za pomoć mojoj zajednici u Tucsonu.

Život je kratak

Je li izazov biti na turneji za bend veličine Calexica?

– Uvijek ima izazova i žrtvovanja, ali na kraju krajeva pozitivno utječemo na svijet. Ovo bismo radili neovisno o razini i veličini kako benda, tako i publike. Cijeli život želim svirati i glazbom povezivati ljude. I to ću činiti u godinama koje dolaze…

Nedavno se nastupili u Ljubljani gdje vam je predgrupa bio riječki My Buddy Moose. Oni će vam se pridružiti i na riječkom koncertu. Jeste li ih poslušali i kakav je osjećaj putovati svijetom i upoznavati glazbenike koje inspirira vaša glazba?

– My Buddy Moose su super bend. Dopao mi se dio njihova koncerta gdje su se odvažili otići u neistražen teritorij i improvizirali. To je bilo sjajno. Dok putujemo volim upoznavati druge muzičare. Imam gomilu albuma i CD-a za poslušati tijekom dva tjedna odmora. Ne mogu dočekati sve poslušati i podijeliti ih s obitelji.

Što biste savjetovali mladim muzičarima? I koji je najvažniji savjet koji ste vi dobili na početku karijere?

– Vjerujte svojim instinktima i naučite kako funkcionira cijeli glazbeni biznis. Radite samo s ljudima kojima se divite i koje poštujete. Koliko god možete, sve radite sami i zadržite kreativnu kontrolu i prava na vaše pjesme i snimke. Ne bojte se grešaka. Riskirajte. Zabavljajte se. Život je kratak.

Predgrupa riječki My Buddy Moose

My Buddy Moose, miljenici domaće i regionalne underground scene, izabrani su od strane menadžmenta Calexica za predgrupu na riječkom open air koncertu tog kultnog američkog benda. Riječki indie-americana zaljubljenici, okupljeni 2004. godine, već dugi niz godina slove za jedan od najboljih »«malih« bendova u regiji, njihovi albumi jednoglasno su hvaljeni od strane glazbene kritike, a uvjerljivi i iskreni live nastupi pomogli su im da stvore vjernu bazu fanova diljem Hrvatske, ali i okolnih zemalja.

Koncert organizira Distune Promotion, podržan je od strane Sveučilišta u Rijeci, Odjela za kulturu Grada Rijeke te je dio programskog pravca Slatko i slano projekta Europska prijestolnica kulture.

Komentari

komentara