Nakon više od 15 godina izbivanja s koncertnih pozornica, legendarni Kojoti krajem ovog mjeseca vraćaju se na scenu. Publiku na zagrebačkom festivalu Brijačnici podsjetit će na pjesme s albuma »Kojoti«, »Halucinacija« i »Sex Disko Kung Fu« i odvesti je u svemir čvrstog, masnim rifovima nabijenog rock ‘n’ rolla na koji se skakalo 1990-ih godina i koji ih je vinuo u sam vrh tadašnje rock scene.

Grupa Kojoti osnovana je 1992., a s radom je prestala 2000. godine. O nastupu na Brijačnici, prošlosti, sadašnjosti i budućnosti benda, razgovarali smo s njegovim osnivačem Davorom Vidukom.

Prijateljstvo

Kojoti se nakon 16 godina vraćaju na scenu! Kada i zašto?

– Točno. U subotu 28. siječnja bit ćemo headlineri drugog dana festivala Brijačnica. A odgovor na pitanje »Zašto?« je ipak malo kompeksniji. I do sada je bilo puno poziva raznih festivala i promotera za reunion Kojota, ali jednostavno nije bio pravi trenutak. Sada su se poklopili pregovori s Dancing Bearom oko kompilacije za koju smo trebali napraviti jednu novu pjesmu tako da smo ionako bili u kontaktu s pozivom Dražena Gorete, organizatora Brijačnice koji je u pregovorima oko ponovnog okupljanja benda bio jako tolerantan i korektan. Nakon okvirnog dogovora, rekao sam mu da moramo imati jednu probu da bih mu definitivno potvrdio jer nisam mogao znati imamo li nakon 16 godina još uvijek onaj »mojo« tj. međusobnu kemiju. Potvrdio sam mu nakon prve odsvirane pjesme jer sam se ježio od gušta cijelo vrijeme. Naravno u cijeloj priči jako je bitno prijateljstvo među nama i jako zanimljiva i nevjerojatna prošlost koju smo zajedno proživjeli i jaka želja svih četverorice da ponovo sviramo te pjesme.

Što pripremate za nastup na festivalu Brijačnica?

– Sat vremena sulude rock and roll vožnje. Postavili smo si cilj da moramo zvučati barem duplo bolje, čvršće i uigranije nego u najboljim danima i već smo sada došli do tog nivoa jer nam je stvarno jako stalo i puno radimo. Set-listu već sada znamo napamet. Svirat ćemo naravno sve najbolje pjesme, ali bit će i iznenađenja. I s tehničke strane smo osigurali svoje ljude za sound, light, tako da sam već sada siguran da će to biti koncert za pamćenje. Prema informacijama organizatora, karte za drugi dan idu izrazito dobro tako da vjerujem da će Boćarski dom 28. siječnja biti rasprodan i to nas naravno jako veseli.

Spominju se i neki gosti… Možete li nam natuknuti tko će vam se pridružiti na tom nastupu?

– Naravno da ne mogu (smijeh). Mogu samo potvrditi da će nam se neki renomirani muzičari pridružiti na nekim pjesmama, ali tko su oni, za sada ne bih htio otkrivati.

Legitimna postava

Tko danas uz vas čini povratničku četvorku Kojota?

– To ni u jednom trenutku nije bilo upitno. Alen Marin, Vanja Marin, Bobo Grujičić i ja smo Kojoti. To je legitimna postava koja najbolje predstavlja bend danas. S tim da moram spomenuti Marija Anušića koji je snimio bubanj na prva dva albuma i bio sa mnom gotovo od početka, isto kao i Juricu Nižića i Roberta Bušića-Buša koji su bili jako bitni u demo fazi benda. Sve njih volim i svi su puno pridonijeli razvoju benda.

Vratimo se malo na pripreme za povratnički nastup… Kad ste počeli s probama? Kako vam je bilo ponovo se okupiti i početi sa svirkama prvi put nakon 15 godina?

– Odmah nakon definitivne potvrde koncerta počeli smo s ozbiljnim radom i već sad smo na nivou da npr. sutra možemo odsvirati vrhunski koncert, a do Brijačnice imamo sigurno još barem 10-ak proba. Meni je osjećaj na prvoj probi bio fantastičan, kao i Alenu, Vanji i Bobi jer ta kemija između određenih ljudi, kada muziciraju zajedno, jedan je od boljih osjećaja na svijetu. Svakom novom probom postaje sve bolje jer smo danas ipak puno bolji muzičari i nismo više mladi mulci kao nekada pa smo se i na taj način postavili prema pjesmama. Sviramo ih puno bolje, s puno više groovea i seksa, puno plesnije i pametnije, a da nismo izgubili ništa od žestine i energije što onda nismo znali ni mogli. Meni kao gitaristu je pogotovo gušt jer 16 godina nisam svirao ovakav iskonski, divlji i žestoki R’n’R, a u toj vrsti muzike se ipak najbolje snalazim, to mi je jednostavno u prstima i u takvom sviranju gitare sam inicijalno i napravio određenu reputaciju.

Kakve su reakcije publike, fanova na najavu vašeg koncerta?

– Izrazito pozitivne. Tijekom svih ovih godina dobivao sam bezbroj upita »Kada će se Kojoti ponovo okupiti?«. I evo sad kada je vijest konačno objavljena, dobivamo jako puno pozitivne vibracije od ljudi i jako smo zahvalni na tome, pogotovo na tome što prodaja karata za naš dan na Brijačnici ide tako dobro. Naravno da će nam biti gušt svirati za sve ljude u dvorani, ali izrazito nas veseli činjenica da će doći puno mlade ekipe koja voli Kojote ali ih zbog godina nisu nikad pogledali uživo.

Iznenađenje

Hoće li nastup na Brijačnici biti ekskluzivna »povratnička« svirka Kojota, ili su vam u planu i drugi koncerti i općenito »ostanak« na sceni?

– Što se tiče Kojota, nekakav generalni plan je da prvo vrhunski odsviramo Brijačnicu pa koga od promotora zanimamo, pretpostavljam da će biti tamo. Ne želimo se do koncerta opterećivati ničime osim samim koncertom jer je to »big deal« za nas. Jednostavno, sve je otvoreno. Nakon Brijačnice ćemo razmišljati o tome.

Možemo li možda očekivati i neke nove pjesme od Kojota?

– Neka i to ostane iznenađenje.

Iza Kojota su tri albuma na kojima se nalaze poznate pjesme kao što su »Sto milja daleko od nje«, »Halucinacija«, »Razuzdan i lud«, »Hodala je pola metra iznad zemlje«, »Trese, lupa, udara«, »Izbugljen u svemiru«. Koja je pjesma vama najdraža i zbog čega?

– Obično su najdraže pjesme one koje nisu najveći hitovi pa je tako i u mom slučaju. Imam dvije. Prva je »Izgubljen u svemiru« jer se sjećam kao da je bilo jučer kako je nastala. To je jedna od onih pjesama koje ti same dođu i te su obično najbolje. Bio sam na otoku Hvaru i u roku od pet minuta napisao sam i muziku i tekst. Iako muzika nije banalna 3-akordna, nego je poprilično kompleksna i slojevita, svejedno sam je složio u nekoliko minuta. Druga je »Mama«, također s albuma »Halucinacija«. Nju volim zato što je tekst bolno istinit, pogotovo u trenutku stvaranja, jednostavno sam se potpuno ogolio i napisao ispovijest osobi koja mi je u tom i u mnogim drugim trenucima bila jedini oslonac u životu.

I u K3P-u se uvijek nešto kuha

Kad je Kawasaki 3P u pitanju? Što se kuha u K3P-kuhinji?

– Kawasaki 3P je moj matični bend u kojem sam već šesnaest godina. I u K3P-u se uvijek nešto kuha. Za sada je najvažniji naš najveći solistički koncert u karijeri koji će biti održan 25. ožujka u Domu sportova u Zagrebu. Polako se pripremamo da napravimo najveći spektakl do sada. Naravno da se radi na puno drugih frontova ali o tome nekom drugom prilikom. Pozdrav svima i nadam se da se vidimo 28. siječnja u Boćarskom domu na prvom koncertu Kojota nakon 16 godina.

Greaseballse sam zaokružio

I vaša (druga, ili treća) grupa, Greaseballs, ove je godine bila aktivna – nakon 26. godina objavili ste prvi album. Kakvi su vam planovi za 2017. godinu?

– Greaseballsi su moj prvi bend koji zbog niza nesretnih slučajeva nije imao objavljen album. Na tome sam puno radio prošle godine i uz pomoć moje stalne diskografske kuće Dancing Bear riješio i tu nepravdu i jako sam zadovoljan zbog toga. Sve je obavljeno na vrhunskom nivou i tu priču sam zajedno s bendom zaokružio. U 2017. ćemo samo ponekad zasvirati, druge planove nemamo.

Pravi trenutak za reći – dosta

Kojoti su prestali s radom 2000. godine. Zbog čega?

– Mislim da smo prestali s radom u pravom momentu. Projurili smo zajedno kroz većinu 20-ih godina u 6. brzini i stvarno smo preživjeli sve što jedan R’n’R bend može doživjeti. Pritom smo bili izrazito hedonistički raspoloženi budući da nam se sve to izdogađalo suludom brzinom, ponekad se nismo znali snaći u svemu tome, odnosno svatko se snalazio kako je znao i umio. Da smo nastavili svirati, tko zna što bi bilo. Zato mislim da je rastanak u tom trenutku bio najpametnije rješenje.

Komentari

komentara