Najveći slovenski bend svih vremena, Laibach, vraća se nakon dugih devet godina u Rijeku – u Pogonu kulture sutra, u subotu, 11. svibnja predstavit će aktualni koncertni program »The Sound Of Music«.


Kontroverzna glazbeno-scenska atrakcija osnovana 1980. u Trbovlju kao multimedijalna konceptualna jedinica stvorena da istraži odnos između umjetnosti i ideologije, pred riječkom je publikom zadnji put nastupila u Stereo Klubu, u prosincu 2010. godine. Klub na Sušaku posjetili su u sklopu turneje »Revisited Tour« tijekom koje su održali dvadesetak koncerata u Njemačkoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Belgiji i drugim europskim zemljama.

U sklopu tog koncerta nadaleko poznati bend predstavio je limitirani dvostruki nosač zvuka i proslavio trideset godina uspješnog rada. U stvaralaštvu ovog avangardnog kolektiva njegovi su riječki obožavatelji zadnji put mogli uživati prije nešto manje od godine dana kada je u Art-kinu Croatia održana riječka premijera glazbenog dokumentarca »Dan oslobođenja« koji prati Laibach na nastupu u Sjevernoj Koreji u kolovozu 2015. godine kojim je ovaj kultni sastav postao prvom rock grupom ikad koja je nastupila u toj zemlji.

U subotu, gotovo deset godina od posljednjeg koncerta, a uoči 40. rođendana, kultna slovenska skupina donosi set koji sadržava najveće hitove iz svih faza benda kao što su »Life Is Life«, »Resistance Is Futile«, »Smrt za smrt«, »Now You Will Pay«, »Eurovision«, »The Whistleblowers« te, naravno, Laibachove reinterpretacije songova dua Rodgers & Hammerstein napravljene za klasik »Moje pjesme, moji snovi«. Prilika je to za razmjenu nekoliko pitanja s grupom koja u javnost uvijek istupa kao kolektiv.

Žrtva novih medija

U Rijeku se vraćate nakon devet godina. Dolazite s aktualnim koncertnim programom »The Sound of Music«?

– Da, devet godina je puno, čak i u New Yorku ili u Moskvi sviramo češće, a Rijeka je na udaljenosti od samo sat vremena od Ljubljane. Ali možda je baš to glavni razlog, da se ne vidimo više puta… Dolazimo s aktualnim koncertnim programom, kakvog smo više-manje svirali na nedavnoj turneji po Europi, ali ne sviramo samo pjesme s posljednjeg albuma nego i neke druge stvari.

Iduće godine Laibach slavi 40 godina postojanja. Koliko ste se promijenili u ta četiri desetljeća? Koliko se promijenila umjetnost?

– Pa, nismo se bogznašto promijenili, ali naravno nismo ni isti kao prije četiri desetljeća. U ljudskoj je prirodi da se konstantno osjećamo jednako stari, odnosno mladi, jedino nam slika u ogledalu obično nije u potpunosti sinkronizirana s tim osjećajem. Svakako u ogledalu izgledamo nešto starije, ali to zaista nije bitno, jer mladost je zaista uvijek precijenjena. Umjetnost nam to dobro potvrđuje – sve što je starija to je veća njezina vrijednost. Tako je i s Laibachom.

Možete li usporediti publiku danas i nekad? Što se najviše promijenilo?

– Danas je publika žrtva novih medija, interneta, mobilnih telefona, nove komunikacijske tehnologije uopće, a sve je to radikalno promjenilo način konzumacije i percepciju glazbe, koja stoga više nije toliko sudbonosna kao nekad, ali potreba za glazbom u ljudskom biću još uvijek postoji kao što je to oduvijek bilo. Glazba je apstraktna, ona djeluje izravno na nesvjesni dio čovjekove duše i djeluje snažno jer nosi u sebi prirodne zakone koji su upisani u ljudsko biće. Moć glazbe krije se u sličnosti njezine strukture s čovjekom: ritam, harmonija i melodija imaju veze s tijelom, dušom i duhom. Platon je glazbu smatrao snažnim sredstvima za oblikovanje čovjekova karaktera, zato je zbog njezine moći i utjecaja na čovjeka vjerovao da ona, kao i druge umjetnosti, u državi treba biti cenzurirana i pažljivo primijenjena. Poznata je Platonova izreka: kakva muzika, takva i država. To naravno važi i za publiku.

Metode rada

Kako izgleda vaš kreativni proces? Gdje pronalazite inspiraciju?

– Uvijek upotrebljavamo drugačije metode rada, ali naš je kreativni proces u principu kolektivan što znači puno zajedničkog rada i suradnje. Naravno da nismo svi stalno zajedno, ali ponekad, kao recimo na nedavnoj turneji, koja je trajala četrdeset dana, intenzivno se družimo. Inspiraciju pronalazimo doslovno svugdje, a ponekad jednostavno ona potraži nas. Svakako je najbolja inspiracija ona koja se stvori međusobno.

O društvu i politici oduvijek ste progovarali na originalan, ali i kontroverzan način. S obzirom na prilike u današnjem društvu, vjerujem da inspiracije ne nedostaje?

– Hvala Bogu – odnosno Sotoni – ne.

Nastupali ste na mnogim svjetskim pozornicama. Koja vas se posebno dojmila?

– Bilo je dosta bitnih koncerata, kako u Sloveniji, tako i u svijetu, i u Hrvatskoj. Svakako nikad nećemo zaboraviti koncert u Pyongyangu 2015. u grandioznom Ponghwa teatru, bilo nam je iznimno drago svirati u poznatim dvoranama The Fillmore u San Franciscu i u New Yorku, pa u Tate Modern u Londonu te u nekim drugim legendarnim londonskim dvoranama, npr. u Roundhouse, Queen Elisabeth Hall, O2 Shepherd’s Bush Empire…, u Volksbuehne i Admiralspalast u Berlinu, Élysée Montmartre u Parizu, u Palaise des Beaux-Arts u Bruxellesu, pa u Museo Reina Sofía u Madridu, a moramo naravno spomenuti i Delavski dom te staru Termoelektraru u Trbovlju… U Hrvatskoj smo više puta svirali u legendarnom Kulušiću, pa u RANS Moša Pijade, ali i u Vatroslavu Lisinskom, te na krovu MSU, pa u splitskom HNK, a u Rijeci se posebno sjećamo samostalnih koncerata u Dvorani Mladosti, i u Tvornici Torpeda, te festivalskog nastupa u Harteri.

Iz Laibacha nema izlaza

Iza vas je 40 godina rada, što vas danas pokreće?

– 40 godina rada. I spoznaja, da iz svega toga, a naročito iz Laibacha, nema izlaza.

Provokacija je oduvijek sastavni dio vašeg izričaja, no nikad nije bila sama sebi svrhom. Pa ipak, postoji li uopće danas nešto što može provocirati, i publiku, i društvo, i scenu?

– Laibach definitivno to može. Javni čin, naročito unutar polja takozvane umjetnosti, bez provokacije uopće nema nikakvog smisla. Ali provokacija nije nužno uvijek nešto »ekstremno«. Danas, u društvu, kad smo doslovno bombardirani ekstremizmima svih vrsta, možda je čak najprovokativnije živjeti tiho, povučeno, skromno i pošteno.

Riječka i slovenska scena uvijek su imale posebnu vezu. Kako gledate na to glazbeno prijateljstvo?

– Svakako sa naklonošću. Takve suradnje između Rijeke i Ljubljane, i općenito između Slovenije i Hrvatske, trebalo bi biti puno više, pa bi se na taj način i politički odnosi između te dve susjedske zemlje, nadajmo se, popravili.

Uostalom, radili ste i s Riječaninom, a sad već dugo Ljubljančaninom Goranom Lisicom Foxom?

– S Foxom povremeno surađujemo već više od četrdeset godina, i preko njega smo upoznali veliki dio kvarnerske scene.

Klik udaljenosti

Svijet glazbe se radikalno promijenio, nove tehnologije omogućile su snimanje albuma u vlastitom dnevnom boravku, sve nam je tek jedan klik »udaljeno«. Je li to dobro za glazbu?

– Nije ta nova percepcija i produkcija samo problem za doživljavanje glazbe. Danas su svi mediji i sva čula žrtve opće prezasićenosti informacijama, koje bi navodno trebale pluralizirati i demokratizirati naš pogled na svijet. Uz to smo svakodnevno suočeni novom i novom tehnologijom, koja kao po definiciji služi pojednostavljanju i racionalizaciji našeg života. Rezultat je sasvim suprotan; od svega toga viška, ljudi zapravo sve manje i nekvalitetnije prate informacije, a tehnologija nas toliko opsesivno okupira, da nam preostaje sve manje i manje vremena za kvalitetnu konzumaciju života. Taj »jedan, navodno jednostavan, klik udaljenosti« zapravo stvara nepremostiv jaz za tu kvalitetu, jaz između želje i zadovoljstva. Što je »udaljenost klika« bliže, toliko je jaz kvalitetne percepcije širi. Ali unatoč svemu tome dobra glazba se za sada još uvijek snima, no istinsko pitanje je, koliko će biti kvalitetna njezina budućnost.

Što biste poručili mladim glazbenicima?

– Nek’ što brže odrastu, da ih ovo novo vrijeme ne pregazi već u mladosti.

Ulaznice

Ulaznice za koncert u Pogonu kulture u prodaji su po cijeni od 120 kuna, dok će na dan koncerta ako ih ostane, za ulaznice trebati izdvojiti 150 kuna. Službena prodajna mjesta su Dallas Music Shop Rijeka, sva prodajna mjestima Eventima i www.eventim.hr.

Komentari

komentara