Glumica, pjevačica, kantautorica… sve je to Maja Posavec. Ova samozatajna umjetnica, nekad poznata i kao glavni vokal grupe Detour, ovih je dana izdala i svoj prvi samostalni album »Kada ne bih imala strah«.

Na prvijencu je radila punih osam godina i na njega je smjestila dvanaest autorskih pjesama. Uskoro kreće i s promocijom albuma, a prvi veliki nastup održat će 9. svibnja u maloj dvorani Vatroslava Lisinskog. Velika joj je želja nastupiti i u Rijeci za koju je vežu lijepe uspomene.

Krenimo od samog naslova albuma. Albumi obično dobivaju ime prema nekoj od pjesama, no »Kada ne bih imala strah« nije pravi naslov pjesme.

– Album sam nazvala po pjesmi »Kada ne bi imao strah« u kojoj se obraćam nekome, a u naslovu albuma sam to pitanje okrenula sebi. Mislila sam da je važno i zgodno krenuti od sebe i tako potaknuti druge da se pitaju to isto pitanje. Mene možda strah previše koči, a možda me i gura u izazove. U svakom slučaju inspirativan je i treba mu se ponekad i zahvaliti.

Perfekcionist

Na ovom ste glazbenom uratku radili čak osam godina. Zbog čega vam je trebalo toliko vremena da ga završite?

– Od prve pomisli da bi imala svoj album i kada sam počela doma snimati svoje pjesme prošlo je nekih osam godina. Zadnje dvije godine sam intenzivno radila na ovom albumu. Trebalo mi je dugo jer sam se bavila i drugim stvarima i ovo je nekako uvijek bilo sa strane, dok jedan dan nisam odlučila da je album sada na prvom mjestu. Tada također nije sve teklo baš glatko i kako sam si ja to zamislila. Ali malo po malo, došli smo do kraja. Možda sam perfekcionist, ali više mi se čini da u današnje vrijeme kad svi radimo više poslova jednostavno treba puno organizacije i logistike u kojoj većina artista nije najvještija.

Na albumu se nalazi dvanaest autorskih pjesama kojima slušatelje pozivate u svoj intiman svijet. Kakav je taj vaš intiman svijet? Koliko ste bili spremni otkriti?

– Moj svijet je nježan i skriven. Mislim da nisam nikad razmišljala o tome koliko želim otkriti ili ne. Pjesme su tu i one govore za sebe, da li je to moja priča ili će se još netko naći u njoj…

Nikad se nisam cenzurirala u tekstovima ili glazbi. Bila sm puno puta nesigurna, ali onda su mi suradnici s kojima sam surađivala pojasnili da je to normalno i da to nije tako loše kao što ja mislim. Najviše sam u tome zahvalna svom producentu Višeslavu Labošu koji je baš u najmračnijim pjesmama vidio ljepotu.

Kažete da ste album zamišljali kao eklektičan spoj glazbenih stilova kojima ste se igrali na raznim mjestima. Jeste li na kraju uspjeli realizirati svoju početnu ideju?

– Mislim da jesam. Ta ideja se s razvojem albuma mijenjala da bi na samom kraju napravila krug prema početku. Na albumu se čuje moj pop zvuk s kojim sam i počela svoje profesionalno glazbeno putovanje i koji je nekako dio mojih glazbenih početaka od djetinjstva. Zatim je tu taj odmak u kojem krećem prema kazalištu, cabaretu, radio-drami…

Šaram-baram

S kim ste sve surađivali tijekom stvaranja albuma?

– Tomisalv Franjo Šušak produkcijski potpisuje »Budi jak« i »Dok držiš me za ruku«, zatim aranžerski dvije pjesme pijanist i dirigent Karlo Hubak. Moj prateći bend Ivan Kapec, Marino Vinja, Damir Mihaljević, ali i mnogi drugi glazbenici koji su svirali, te naravno producent Višeslav Laboš.

Za mene je bilo zanimljivo kako se kroz suradnju s različitim glazbenicima i producentima širi slika glazbe koju stvaraš i tražiš ponovno sebe u onome kako netko drugi čuje tvoju pjesmu. Taj proces je zapravo najzahtjevniji za autora.

Spomenuli ste Višeslava Laboša koji je uz vas producent albuma. On se inače bavi kazališnom glazbom, no za vas je ipak bio idealan odabir?

– Laboša sam upoznala kada smo radili na glazbi za plesnu predstavu Martine Nevistić. Ja sam bila glas, a on je bio autor glazbe koja se stvarala od ambijentalnih zvukova i moga glasa. Surađujući s njim osjetila sam da on ima tu vrstu senzibiliteta i esetike kroz koju bi moje pjesme dobile na širini, a ne bi izgubile na osobnosti i intimnosti koju nose. Mislim da smo u tome uspjeli.

Dizajn i omot albuma potpisuje dizajnerica Iva Canki. No kupci dobivaju i knjižicu. Možete li nam reći što se sve nalazi u njoj? Tko je došao na ideju za njenu realizaciju?

– Na ideju smo došle zajedno Iva i ja. To je također bio proces i sama ideja nam se otvorila tek nedavno, pred kraj samog projekta. Knjižica i omot su sastavljeni od mog kolaža, mojih bilježnica u kojima sam pisala pjesme i od mojih črčkarija, znate onaj dio bilježnice gdje je šaram-baram, onaj dio koji pripada nesvjesnom, tamo gdje ruka sama piše i crta bez puno ideja.

Zadovoljna i sretna

Album ste već predstavili najbližim prijateljima. Kakve su njihove reakcije?

– Da, napravili smo malu skrivenu promociju za prijatelje i novinare. Reakcije su odlične, i svaki dan mi netko pošalje poruku kada presluša album… Jako sam zadovoljna i sretna, a najviše se veselim svirkama kojima se zaokružuje cijela priča.

Prva velika promocija održat će se 9. svibnja u maloj dvorani Vatroslava Lisinskog. Što publika može očekivati?

– Odsvirat ćemo album i još neke pjesme koje su obilježile moj rad. Ali želim se malo poigrati s nekim scenskim rješenjima kojima bi koncertu dala cabaretski moment. Na tome još radim, to su one slatke brige…

Planirate li u sklopu promocije nastup u Rijeci?

– Vrlo rado! Rijeka je grad u kojem sam imala zadnji koncert s Detourom i želja mi je bila napraviti svoj prvi povratnički koncert tamo, no nije baš bilo tehnički izvedivo. Jako bi me veselio nastup u Rijeci i nadam se da će se to u skoro vrijeme i ostvariti.

Već godinu dana radim s agencijom Hangtime agency koji su zaslužni za organizaciju i booking mojih koncerata. S njima uspješno surađujem s koncertom Večer Leonarda Cohena, te nastavljamo i kroz promociju mog albuma.

Prvi medij

Glumica, pjevačica, kantautorica… Kojim redoslijedom biste se vi predstavili?

– Glazba je moj prvi medij, ali glumica nisam ništa manje zbog toga. Glumom se bavim od srca i spontano kao i glazbom, ali ponekad se jednostavno moraš posvetiti jednom više nego drugom. Nakon ovog albuma jako bi me veselio filmski angažman. Film je medij u kojem nisam imala puno prilike raditi, ali jako me privlači i uzbuđuje.

Nedavno ste sa sestrom Zrinkom nastupili na koncertu u sklopu ciklusa »U ozračju tambure«. Koliko često zajedno nastupate s obzirom da volite posve različitu vrstu glazbe?

– Nastupamo jako rijetko. Nastup s tamburaškim orkestrom je doživljaj sam za sebe. Sve te pjesme i melodije znam od djetinjstva. Zrinka i ja smo godinama plesale i pjevale u folklornom društvu te je to naše kulturno nasljeđe. No nakon toga Zrinka i ja samo krenule svojim smjerom, Zrinka u klasičnu i etno glazbu, a ja na glumu i pop glazbu… No mjesto iz djetinjstva je ono gdje se uvijek možemo vratiti.

Komentari

komentara