And the winner is – Nord! Hm, možda scena uživo nije zvučala baš tako, ali Mihaelu Prosenu, Dorianu Bogutu, Bojanu Brnčiću , Tinu Marganu i Vedranu Vučkoviću – zasigurno jest.

Riječ je o Nordu, opatijsko-riječkom bendu, relativno novom imenu na domaćoj alt sceni koji je nedavno u Banjoj Luci slavio na tamošnjem Jelen DemoFestu. Nije to mala stvar, na taj se festival demo bendova ove godine iz regije prijavilo gotovo petstotinjak grupa, a oni su ponijeli titulu najboljeg. I ne samo to, Mihael Prosen nagrađen je kao najbolji basist. Sasvim dovoljan razlog za razgovor s inicijatorom benda, najboljim basistom regije i vokalom grupe Mihaelom Prosenom.

Vrhunac nadanja

Na nedavno održanom Jelen Demofestu u Banjoj Luci osvojili ste prvo mjesto. Kakvi su dojmovi s festivala?

– Jednostavno fantastični! Imao sam sreću svirati na velikom broju i malih i velikih festivala, a Jelen DemoFest je u organizacijskom, marketinškom i ostalim segmentima definitivno jedan od top tri festivala na kojima sam nastupao. I to ne samo zato što smo pobijedili. Voditelji, domaćini, tehničari na stageu i svi uključeni ljudi odradili su vrhunski posao – svaki natjecatelj se osjećao kao headliner. Zaista masovni rispekt i topla preporuka svim demo bendovima iz Rijeke i Hrvatske da se prijave, neće zažaliti ni sekunde.

Jeste li očekivali pobjedu?

– Stvarno nismo. Samim ulaskom u 34 polufinalna benda od čak 460 prijavljenih iz cijele bivše Jugoslavije ispunili smo sva naša očekivanja i dobili potvrdu da smo na dobrom putu. Konkurencija je svake godine vrlo jaka, a sam festival slovi za najbolji demo festival u regiji, pa i šire. Uglavnom, cilj nam je bio odsvirati najbolje što možemo i nadati se najboljem, a nakon što su nas na kraju večeri proglasili jednima od 13 finalista, bili smo presretni i to je bio vrhunac naših nadanja. Sljedeći dan smo na konferenciji za novinare saznali da smo osvojili najviše bodova u dvije polufinalne večeri, i tad smo se malo i počeli nadati nekom još boljem uspjehu, odnosno osvajanju jedne od tri vrijedne nagrade.

Basiranje za pet

Osvojili ste prvo mjesto, ali to nije jedina nagrada koju ste osvojili, vi ste Mihael osvojili i nagradu Plavi bas za najboljeg basista festivala?

– Da… Proglašenje te nagrade je bilo sat vremena prije proglašenja pobjednika i pomislio sam da možda ipak nismo uspjeli osvojiti jedno od tri prva mjesta, te da je ovo svojevrsna utješna nagrada – nikad se nisam smatrao nekim virtuozom na bas gitari. No, možda se žirija najviše dojmilo moje »basiranje« zbog činjenice da sam bio jedini basist u finalu koji je uz sviranje – i pjevao! Vjerujem da je na festivalu zasigurno bilo i boljih basista od mene, ali svakako sam zahvalan žiriju na ovom lijepom priznanju!

Osim priznanja da ste najbolji u regiji, prvo mjesto donijelo je i vjetar u leđa – snimanje i produkciju albuma, te snimanje videospota? Koliko vam to znači s obzirom na to da vremena u glazbenoj industriji nisu baš sjajna i bajna?

– Puno nam znači. I financijski gledano, vremena nisu baš sjajna, pa nam i nagrada od 5000 eura itekako pomaže u ostvarenju zamišljenih ciljeva. A to je ponajprije snimiti što kvalitetniji album – autorski i produkcijski – te snimanje spota za jednu od pjesama. Prvi dio albuma već je snimljen, a drugi dio snimamo na jesen i to na istom mjestu, u studiju G.I.S. s našim producentom Matejom Zecom, koji je napravio i više nego što smo se nadali s prvim dijelom albuma. Veselimo se nastavku suradnje.

A i promocija je važan segment?

– Sam PR i marketing koji sa sobom nosi ovaj festival puno znači – sad je velik broj ljudi saznao za nas, od slušatelja preko novinara sve do izdavača i raznih glazbenih agencija. Uz sve to, Jelen DemoFest do sljedećeg izdanja radi s nama i promovira nas kao pobjednike pa je to stvarno velika stvar koja će olakšati kontakt i s klubovima, i s bookerima raznih festivala. Najvažnije nam je od jeseni krenuti s live svirkama kojih će, nadam se, biti što više u sljedećoj godini…

Svaki početak je težak

Za sebe ste rekli da ste sklop sretnih slučajnosti? Zašto? Tko ili što je bilo presudno da se osnuje Nord?

– Pa nakon prestanka rada u Fatheru, nekih godinu dana sam tražio ljude s kojima bih mogao ostvariti kvalitetnu glazbenu suradnju i koji bi mogli slično razmišljati i kretati se u nekom sličnom glazbenom pravcu koji sam zamislio. Prvi kojeg sam »upecao« je Dorian kojeg sam vidio na nastupu na Voloskom s tadašnjim bendom Tandemi prošlog sjećanja. Taj dio dakle nije bio slučajan i jako sam se nadao da će Dorian biti zainteresiran za moj novi projekt. Kad je on pristao i kad smo napravili prvu zajedničku probu na dvije akustične gitare u njegovom dnevnom boravku, bio sam siguran da je novi bend osnovan i da će sve ostalo biti sada puno lakše, jer smo se glazbeno itekako dobro poklopili.

A sretne okolnosti?

– Sretne slučajnosti se odnose na Bojana kojeg smo pitali da nam posudi klavijaturu da bi na kraju potpuno neplanirano završio u bendu, i Tina kojeg smo našli preko njegovog Youtube kanala! Vedran je, s druge strane, bio od početaka tu negdje, ja i on se uostalom poznajemo preko petnaest godina, a slučaj je bio da smo kod njega doma snimili i prve demo uratke Norda, da bi se kroz nekih šest mjeseci druženja i snimanja te mog nagovaranja na kraju i priključio sastavu! I to vam je to! Moram reći, ne mogu biti ništa drugo nego prezadovoljan i sretan da baš ovi talentirani momci i vrhunski ljudi zajedno s mojom malenkošću čine grupu Nord!

Glazba nema granica

S obzirom na prijašnja bendovska iskustva, koliko vam je bilo lakše krenuti s Nordom? Jeste li u startu znali što i kako želite? Kako nastaju skladbe Norda?

– Svaki početak je težak, pa je takav bio i ovaj, najviše u smislu pronalaska prave ekipe za rad! Ja sam od starta imao dosta gotovih i polugotovih pjesama i ideja pa je u tu ruku bilo lakše, a pogotovo nakon što mi se priključio Dorian koji je odlično nadopunio moje skladbe u nastajanju te imao također već dosta materijala koji se je savršeno uklopio u cijelu priču koja danas čini Nord. Kasnije su se svi članovi aktivno uključili u autorski rad, što je veliki plus za ovaj bend i za raznovrsnost i zanimljivost pjesama koje radimo.

Da se primijetiti da mnogi novi bendovi na domaćoj sceni odlučuju pjevati na engleskom. Razmišljate li o izlasku izvan okvira »našeg« govornog područja ili mislite da je s obzirom na sveopću »anglizaciju« glazbenog stvaralaštva, čak i domaću publiku lakše osvojiti tekstovima na engleskom?

– Mislim da nije lakše, i smatram da se naše pjesme u Hrvatskoj neće nikada pjevati kao što se pjevaju pjesme TBF-a ili Urbana, koliko god bend uspije napraviti na ovom ili nekom drugom teritoriju. Iskreno, nisam ni razmišljao o pjevanju na hrvatskom jeziku jer mi je od samog početka bilo jasno da će izričaj ovog benda biti u nekom smjeru post alt rock grungea te da je engleski jezik savršen za takve pjesme. Čini mi se da već 15 godina odgovaram na ovo isto pitanje i odgovor je i dalje isti – cijeli život preferiram slušanje stranih bendova među kojima sam našao i većinu svojih glazbenih uzora, te kad pjevam razmišljam na engleskom, pa je jedino iskreno da i tekst napišem baš na tom jeziku. Kad bih pisao na hrvatskom, to ne bi bilo iz srca, bilo bi isključivo u cilju probitka. To onda više nije nimalo iskreno, a glazba to mora biti. Svaka čast autorima koji to dobro rade na našem jeziku, TBF i Urban koje sam spomenuo to rade genijalno i skidam im kapu, ali smatram da su i Jonathan, koji su napravili veliku stvar unazad zadnjih godinu dana, a pjevaju na engleskom, jako dobar primjer da je jedino glazba i iskrenost autora bitna u cijeloj priči te da glazba nema granica, pogotovo ne zbog jezika na kojem je pjesma napisana.

Komentari

komentara