Njena muzika je nježna i moćna, tiha i melodična, bučna i ritmična, leluja kroz indie-rock i folk i koketira s ambijentom i bluesom. Ona je Ana Ćurčin, mlada kantautorica koja je rođena u Bagdadu, odrasla u Moskvi, a živi i radi u Beogradu. Riječkoj publici predstavit će se ovog četvrtka u Tunelu gdje je već nastupila prije nešto više od dvije godine.

U četvrtak nastupate u Rijeci, dan nakon koncerta u Zagrebu, i dan uoči svirke u Kopru. Što pripremate za ovaj nastup u Tunelu?

– Pripremam nove pjesme, neke su nastale ljetos i neke još uvijek nisam svirala sama bez benda. Pripremam i koncertnu cjelinu zajedno s pjesmama s albuma »Sketches of Belonging« koji smo izdali početkom ove godine. Neke od tih pjesama sam svirala ranije u Tunelu kad sam tamo nastupila s Dušanom iz grupe Stray Dogg.

Dolazite li sami ili s bendom?

– Ovog puta dolazim sama. Nadam se da ćemo sljedeće godine doći i kao bend u Rijeku.

Što pripremate, po čemu će se ova svirka razlikovati od prošle?

– Prvenstveno se nadam da sam ja drugačija nego prije dvije godine kad sam prvi put svirala u Rijeci. Tu su nove pjesme, nažalost glas je moj, isti, ali je drugi trenutak, čak i druga gitara. Želim otpjevati nove stvari, te pjesme su u fokusu, sve ostalo se sklapa oko njih.

Strahovi u pjesmama

U međuvremenu ste objavili prvi studijski album »Sketches of Belonging«. Možete li nam otkriti nešto više o njemu?

– Kad je riječ o albumu, rekla bih da je to neki osjećaj pripadnosti ili nepripadnosti koji se provlači kroz pjesme na njemu. Tražim li ga u sebi ili okolini, u odnosima ili samoći, moguće je da je to osjećaj koji zaokružuje sve pjesme. Kada je riječ o prvom albumu, o njemu nisam razmišljala kao o konceptu. To su pjesme koje sam uvezala u neki vremenski kontinuitet, mogu slobodno reći i razdoblje odrastanja, u razne aspekte tog procesa: od traženja identiteta, raznih strahova – kojih priznajem ima baš puno od pjesme do pjesme i naravno inspirativnih raskida…

Otuda i naslov albuma »Sketches of Belonging«. Važno mi je bilo da na album uđu i nove pjesme koje su vezane za ovaj trenutak sada, i da se povežu s tim nekim stanjima od prije desetak godina, kao i onima bližima sadašnjosti.

Pjevate na engleskom jeziku. Kako nastaju vaše pjesme? Je li vam engleski jezik bio »prirodan« izbor?

– Pjesme nastaju iz neke emocije, misli, ideje koju mogu osjetiti i koju pretvaram u melodiju, dalje oko te melodije gradim pjesmu. Dakle, i riječi i melodija se uglavnom sretnu u istom trenutku. Engleski je došao nekako kao prirodan izbor. Voljela bih da nisam zaključana samo u njemu ubuduće, ali zasad je prvi izbor.

Širenje granica

Kantautorska americana scena u regiji sve je jača. Kako vi gledate na nju?

– Kantautorska americana scena svakom godinom objavljuje i kreira nove materijale, pjesme, albume, spotove i pravi sve kvalitetnije koncerte. Svake godine je i ponešto više ljudi na tim koncertima i pjesme dolaze do sve veće publike. Nije lako proizvoditi te materijale bez sredstava. Mislim da ima sjajnih i talentiranih ljudi na toj sceni, prelijepih glasova i da je važno da se scena dalje razvija. Kad to kažem, mislim na taj kontinuitet rada muzičara, ali i na pojavu novih imena i autora. Nadam se da muzičari neće odustajati od svog rada. Da bi nastavili s radom i omogućili i egzistenciju od muzike, neophodno je proširiti granice i svirati i izvan regije i taj put nije jednostavan.

Komentari

komentara