Riječki bend Moskva radi punom parom. Ovih dana kompletiran je novi nosač zvuka, treći po redu koji će svjetlo dana ugledati pod nazivom »Elektrik instinkt«. O novom albumu i zanimljivom konceptu snimanja, ali i o planovima i idejama nekoliko pitanja razmijenili smo s Vladimirom Tomićem, Tamarom Dorčić, Krunom Kukuljanom i Ivanom Ujevićem.

Uskoro izlazi nova, treća Moskva. Što nam novog nudite na novom albumu?

VLADIMIR: »Elektrik instinkt« donosi deset pjesama nastalih unutar godine dana prije samog snimanja. Dok smo na prvom i drugom albumu razmišljali izvan kutije, bezbrižno istraživali, ovim je albumom prelazna faza od indie popa u klasični rock, konačno, gotova. Bend je u svojoj komfornoj zoni i radimo ono u čemo smo najbolji i najsigurniji. Što se čuje od prve do posljednje minute trajanja albuma.

Ugodno s još ugodnijim

Gdje ste snimali, tko je producent, tko je miksao, tko su autori teksta i melodija, kako izgleda ta kreativna kuhinja stvaranja novog materijala?

KRUNO: Riffovi se kuhaju na tjednoj bazi, oni koji nam se čine ukusnima jako brzo završimo, a ako nekima fali šmeka, malo posolimo i puno popaprimo i nastane stvar.

VLADIMIR: Baš zato su i pjesme nastajale nikad brže i jednostavnije, a prvu priliku da neku novu stvar predstavimo na stejdžu, odmah bi iskoristili. Upravo tako smo testirali materijal i brusili ga, na lajv nastupima, i zapravo gradili svoj zvuk. S tek nekoliko gotovih pjesama razgovarali smo s našim frendom i producentom Matejem Zecom o izlasku iz studijskog ambijenta u neki drukčiji, netipičan prostor, koji bi nam omogućio snimanje uživo, ali i nesmetan rad, druženje… Industrijska hala bivše tvornice Torpeda, sada u vlasništvu Riječke razvojne agencije Porin, pokazala se idealnom. Tih nekoliko stotina kvadrata betonskih zidova pretvorili smo u tonski studio.

IVAN: …osim toga tamo smo živjeli za to vrijeme, pili, jeli, kuhali igrali badminton, čitali… spojili ugodno s još ugodnijim…

TAMARA: Hladan industrijski prostor smo pretvorili u svoj dnevni boravak. Osjećali smo se kao doma!

Sami sebi kritičari

Je li se vaš pristup stvaranju glazbe, stvaranju pjesama promijenio od prvog albuma?

VLADIMIR: U ovih šest-sedam godina druženja i sviranja naučili smo nešto jedno od drugih, dobro se upoznali. Mi se kao ljudi stalno mijenjamo, i vjerujem napredujemo. Iako mislimo kako znamo svoja ograničenja, tu i tamo jedni druge ugodno iznenadimo.

TAMARA: Pristup je taj da radimo glazbu koja će se prvenstveno svidjeti nama.

Tko su bili prvi »slušači«, odnosno tko su vam najdraži »kritičari«?

KRUNO: Najbolji prijatelji i ljudi koji nas prate i podržavaju.

TAMARA: Inače su to najčešće najbliži prijatelji i roditelji, a ljetos po dovršetku snimanja pozvali smo prijatelje i kolege u halu da poslušaju netom snimljen materijal. Otišli su kući prilično zadovoljni. To nam nije teško palo.

VLADIMIR: Prvo smo sebi kritičari. Svakoj ideji ili rifu damo priliku od dvije probe, ako do tad ne sjedne, instatno ga eliminiramo!

Kritika vam je od početka naklona. Stvara li to pritisak da uvijek morate ići više i bolje?

KRUNO: Mislim da bez obzira na kritiku težimo biti bolji u svakom smislu. Svaka kritika je dobrodošla i pomaže u daljnjem radu, ali ljubav nas tjera prema ovome što radimo. Tako da s te strane ne postoji nikakav pritisak. Postoji samo onaj kojim se sami hranimo. Sami se pritišćemo.

VLADIMIR: Upravo to, dobra kritika imponira, ali jedini pritisak i želju za napretkom stvaramo si sami. A ambicije i entuzijazma nam nikad ne nedostaje.

Kompromisi ne postoje

Postoji li neki kompromis na koji jeste ili biste pristali?

TAMARA: Eh, kad bi čovjek mogao dobiti sve što bi htio! Snalazimo se s onim što imamo.

VLADIMIR: Još uvijek ne živimo od ove glazbe pa kompromisi ne postoje.

Što vam danas čini radost muziciranja? Kako izgledaju probe u garaži? Što vas inspirira?

IVAN: Danas kao i od ranih početaka, suština se nije promijenila, i dalje nam je to zabavno, uživamo u probama, naravno da se znamo i »zakačit«, ali sve je to normalno i zdravo. Probe i vježbe u prostoru su zabavne, kao i snimanje albuma i spota, ali dalje najveće uzbuđenje i adrenalin imamo na koncertu, gdje najviše izlazi naša energija.

TAMARA: Probe se u garaži odvijaju savjesno, bez izostanaka, po svim vremenskim uvjetima! Haha! Inspirira nas želja za promjenom, svirkom i putovanjima – to je radost!

Koliko se razlikuju studijska i koncertna Moskva?

KRUNO: S obzirom da smo cijeli album odsvirali i snimili uživo, ovo je najbliže koncertnoj Moskvi do sada, ali uvijek je na live nastupima to još žešće i energičnije.

IVAN: Pa da, dobili smo najbližu sliku živog nastupa, koje je naše najjače oružje.

TAMARA: Baš zbog tih razlika odlučili smo i snimiti »Elektrik Instinkt« u live verziji. Mateju se jako svidjela ideja da snimamo u prostoru koji je sušta suprotnost klasičnog studija i pristao hvatati našu live izvedbu. Htjeli smo dobiti posebnu atmosferu i zvuk; siroviji od prijašnjeg. Od toga je krenulo. Završilo je u industrijskoj hali na Mlaci. Matej je provukao mikrofone po cijelom prostoru i hvatao prirodne jeke i reverbe za vrijeme snimanja, a sve se to može čuti na ovim pjesmama. Sad slušajući album mislim da je to najbliže onome što stvarno jesmo. Nabijeno elektricitetom.

Zanimljive lekcije

Vlado, nije lako u obitelji imati glazbenika poput Vave?

VLADIMIR: Dosad nije bilo primjedbi. Haha! Ma odavno smo prevazišli samo taj odnos. Odličan je frend, sličnih smo svjetonazora, kolege, uvijek je velika podrška, a nadam se i ja njemu. Doduše, ima loš smisao za humor.

Tamara, iskustvo Putokaza je puno donijelo vam ne samo scenskom nastupu?

TAMARA: Iskustvo Putokaza najviše je donijelo na području svijesti. Utjecaj na stavove, razmišljanja, ukus, sve! Bilo je tu puno zanimljivih lekcija!

Zapravo svi imate iskustvo rada u drugim bendovima, koliko to doprinosi zvuku Moskve?

KRUNO: Svatko od nas ima različita iskustva s većim brojem različitih glazbenika i od svakog se nešto nauči, pokupi, ali mi nekako imamo svoj put i nastojimo stvarati autentičan, vlastiti zvuk, a razno razni utjecaji su uvijek tu, to je normalno.

TAMARA: Zvuku možda najmanje, ali načinu rada i posvećenosti najviše.

VLADIMIR: Svaki rad s drugim, i drukčijim, glazbenicima uvijek je vrijedno iskustvo, otvara nove prostore stvaranja, razmišljanja i uvažavanja različitih stavova. Obogaćuje scenu, učvršćuje neke slabije veze ili stvara nove. A nekad i potvrđuje da ono što mi radimo, je najvažnije.

Cijeli svemir

Kako vi vidite riječku scenu i gdje je tu »mjesto« Moskvi?

IVAN: Ne treba se ograničavati samo na riječku scenu. Ponosim se što je Rijeka grad izvrsnih glazbenika i umjetnika općenito, ali Moskva spada u sve mjesta gdje se može svirati. …Recimo Moskva u Moskvi (mala doza humora).

VLADIMIR: Iako smo u mračnijem dobu koje nagriza mnoge aspekte zdravog razuma, ukusa i kulture, nije ni rokenrol ostao pošteđen. Pa možda ne bi li ga očuvali, razmrvili smo ga u mikro pod žanrove i etikete, maknuli iz šireg prijema javnosti, koja ionako pristaje biti očarana isključivo onim što joj se servira. Ali ispod te mutne površine, mi skupa s drugim entuzijastima, imamo jasnu viziju, nosimo svatko svoju baklju i čuvamo taj plamen živim. Vjerujem kako se slika mora uskoro promijeniti i da će rock ponovno zasjati u svojoj punoj snazi.

Kakvi su planovi u 2017.?

TAMARA: Planovi su uvijek isti. Svirati i stvarati dok u tome uživamo.

IVAN: Svirat’ u cijelom svemiru, na svim festivalima i koncertima, jer to nas najviše veseli!

KRUNO: Kao i uvijek, što više svirati i naravno promovirati »Elektrik instinkt«.

Komentari

komentara