Popularna riječka grupa Let u subotu, 5. studenog održat će veliki koncert u hali Torpedo. Koncertom za sve generacije najrockerskijeg grada Let 3 će promovirati svoj hvaljeni novi album »Angela Merkel sere«.

»Bit će to prava rockerska fešta s puno dodatnog programa, o čijim detaljima ćemo vas uskoro informirati. Za ovu višegeneracijsku feštu u prodaji će biti i posebne obiteljske ulaznice za tri osobe po popularnoj cijeni od 100 kuna, dok će se one pojedinačne prodavati po cijeni od 50 kuna«, poručuju letovci. Prilika je to za razgovor sa svim letovcima, a ponajprije s dinamičnim duo Damirom Martinovićem Mrletom i Zoranom Prodanovićem Prljom.

Što spremate Rijeci i Torpedu 5. studenog? Samo novo, samo staro, ili the best of Let 3?

Marko Gracin

PRLJA: Imamo jako puno municije, pametno ćemo je rasporediti
tako da svi odu kućama zadovoljni i ispunjeni. Ovo je koncert za sve
generacije i naš svojevrsni hommage riječkom rocku i njegovim sljedbenicima.
U svakom slučaju, vjerujemo da će to biti još jedan naš koncert za dugo pamćenje.

Ista tužna sudbina

Nakon toliko godina, što vam još uvijek predstavlja izazov u glazbi?

MRLE: Lijepo je napraviti album i onda puno svirati materijal s novog u kombinaciji sa starim albumima, puno putovati, sretati se s ljudima i njihovim običajima, maziti se, jesti specijalitete iz raznih krajeva, spavati i buditi se u većim i manjim gradovima i selima, svirati u tijesnim znojnim klubovima gdje se s publikom dotičemo nosevima, nastupati u velikim dvoranama… Shvatiti da se svim tim državama bivše Juge dogodila ista sudbina, uništena su poduzeća, firme su prodane za kunu, denar, dinar, tolar, marku, mali čovjek je najebo, a u svim državama na vlasti je ista bagra…

PRLJA: Izazovi su nam uvijek isti: mijenjati se u skladu s vremenom, a ostati svoj i prepoznatljiv. Uvijek težimo mijenjanju i obogaćivanju našeg izraza ne zazirući pritom od korištenja novih tehnologija. Takva istraživanja su uvijek izazov koji nas raduje i tjera naprijed. Jednostavno, nismo konzervativni po nijednom pitanju u pogledu razvoja našeg zvuka i cjelokupnog izraza.

Vaš rad oduvijek je rušio granice, bilo koje vrste. Je li danas ipak lakše djelovati, nego prije recimo dvadesetak godina?

PRLJA: Danas su neke stvari lakše, pritom mislim na tehničku stranu stvaranja, bilježenja svog rada i komunikacije. S druge strane, mislim da je ovo jedno od najkonzervativnijh razdoblja u kojem se prekomjerno forsira nekakav zatupljujući, sterilni i konzervativni mainstream. U takvom razdoblju je bilo kakvom alternativnijem izrazu teže doći do publike putem »major« medija i labela.

Zaglušujuće i moćno

Je li vam draži studio ili pozornica?

Marko Gracin

MRLE: Nekad sam sanjao o mogućnostima
koja su danas moguća, normalna i svima pristupačna.
Studio mi je praktički pametni telefon pa ispada da je
studio stalno samnom. Određene situacije se efikasno
mogu realizirati. To otvara neke potpuno
nove kombinacije i mogućnosti. Nastup,
odnosno pozornicu smatram svaku objavu na fejsu,
pa je život na taj način postao puno dinamičniji i zanimljiviji:
neprestano stvaranje i prezentacija stvorenog…
Show must go on, non – stop!

 

 

 

 

PRLJA: Pozornica je nezamjenjiva, ona je naš dom u kojem se osjećamo najbolje. Nastup je kruna stvaralačkog rada bilo kojeg glazbenika i performera. S druge strane, podjednako volimo i rad u studiju i pridajemo mu veliku važnost. To je razdoblje u kojem na neki način materijaliziramo i bilježimo naš rad kao ostavštinu budućnosti.

U cijeloj karijeri, koji vam je najdraži riječki, a koji općenito koncert?

PRLJA: Izdvojio bih serijal koncerata »Let 3 u rupi« koji je izvođen u našoj prostoriji. To je bilo jako intimno i emotivno, a usput i zaglušujuće i moćno. Također, jedan od dražih riječkih nastupa mi je i onaj na 25. Ri Rocku u Dvorani Mladosti na kojem sam ispaljen iz topa. Priprema i izvedba te točke su nešto nezaboravno i neprocjenjivo.

Koliko se Let 3 promijenio tijekom godina postojanja?

MRLE: Trebalo bi izbrojati količinu dlaka i dlačica po cijelom tijelu, pa odgovoriti s u dlaku točnim brojem. To me podsjeća na vic s Tarzanom i krokodilom. Tarzan se u jutro probudi opere zube, pazuho pa se na lijani otisne u džunglu. Odjednom začuje: Tarzan šupak, Tarzan šupak… Okrene se i otkrije krokodila kako viče. Skoči do njega i zaprijeti mu batinama ako ne prestane… Tako to potraje par dana, pa na kraju Tarzan totalno podivlja, zavuče ruku krokodilu u usta i izokrene ga ko čarapu, izvritnjaka ga i baci natrag u močvaru… Sljedeće jutro se iz močvare čulo: zanTar pakŠu! zanTar pakŠu!

PRLJA: Sve se mijenja, pa tako i Let 3. Mijenjali smo se konstantno, takvi smo, ali u svim tim promjenama zadržali smo urođenu punkerski angažiranu britkost i identitet.

Životni »jackpot«

Obojica radite i na drugim projektima. Mrle vi se sve više bavite i filmskom glazbom? Koja je razlika u procesu stvaranja i omogućava li vam eksperimentiranje s filmskom glazbom i drugim bendovima odmak od Leta 3?

MRLE: Jednostavna mogućnost prisutnosti studija u svakoj prilici, omogućava mi istraživanja iz kojih dolazi inspiracija za nove projekte, koje onda ugrađujem u glazbu za kazalište i film. Pokušat ću to najbrže objasnit jednim svježim primjerom: nedavno sam s vrha Trsata snimio sveukupni zvuk cijelog grada, znači svu buku uzrokovanu radom automobila, autobusa, vlakova, žamor ljudi, lavež životinja, šapat pauka… Taj zvuk onda šaljem u specijalne vodootporne zvučnike koji se nalaze u moru – na temelju reakcije koja se desi u zvučno-vizualnom odnosu »zvuka grada« i morske vode, radit će se partiture za orkestar i vokal. U konačnici to ispadne jako lijepa, umirujuća i ugodna glazba. Nedavno sam s Ivankom Mazurkijević napravio glazbu za jednu dječju seriju »Njama njam«, koja se se emitira četvrtkom u 8 sati na HRT2, također smo snimili pilot epizodu za seriju »Papar i sol«…

Prlja sve vas češće viđemo kao glumca, imate i ulogu u Matanićevim »Novinama«? Je li se gluma i glazba prirodno nadopunjuju kad izađete na stejdž s Letom 3?

PRLJA: Od naših samih početaka smo pridavali veliku važnost dramaturgiji naših nastupa, kao i kostimografiji i scenografiji, tako da je sasvim prirodno da smo bili aktivni i u svijetu kazališta, a evo meni se pružila i prilika u filmskom svijetu kao glumcu. To su iskustva koja obogaćuju i oplemenjuju i volim se okušati i u tome i naravno da neka iskustva iz tog rada prenosim i na stage kao i obrnuto. Kroz rad u kazalištu i na filmu dobio sam priliku raditi s mnogim velikim umjetnicima. Ta iskustva nemaju cijenu, ona su svojevrsni životni »jackpot«.

Od Leta 3 se uvijek očekuje nešto novo i drugačije, jedan ste od prepoznatljivih »brendova« Rijeke. Je li ponekad teško ispuniti ta velika očekivanja i razmišljate li uopće na taj način?

MRLE: Ne zanosim se očekivanjima: najvažnije u životu mi je da budem dobar, pošten, simpatičan i najvažnije zbog čega sve to radim mi je da ne budem sam sebi dosadan.

PRLJA: Ne opterećujemo se očekivanjima drugih. Najvažnije je i presudno da mi ispunimo očekivanja i ciljeve koje postavimo ispred sebe. Takav stav nas je kroz godine održao i brendirao.

Što biste, ako biste uopće nešto promijenili u povijesti Leta 3?

MRLE: Napravili smo puno predivne glazbe. Svirajući određene fraze starijih pjesama, umjetnost – ako to tako smijem nazvati – omogućava oživljavanje određenih faza i na taj način negira vrijeme u smislu prolaznosti, onda to postaje vječno kao duša. Inače u ono vrijeme smo htjeli promjeniti socijalizam, danas bi rado promijenili kapitalizam: Let 3 ne možeš promjeniti.

PRLJA: I da mogu nešto mijenjati ne znam odgovor na tvoje pitanje. Sigurno postoje stvari koje bi svatko od nas danas drukčije napravio, tako je kod svih ljudi na svijetu, ali to je nemoguće. To nije deterministički stav, to je jednostavno tako.

Rockerski sklad

Kroz bend je prošlo dosta ljudi. Koja bi bila the best of postava?

PRLJA: Eh, ta postava bi zaista bila mnogoljudna. Neću početi poimence nabrajati jer bi mi bilo neopisivo žao ako bih izostavio ikoga koji je u nekom trenutku bio dio Let 3 priče. Svi su oni nezamjenjivi u svom dijelu doprinosa onome što je Let 3 danas i vječno ću bit sretan, zahvalan i počašćen što sam imao priliku umjetnički raditi s njima.

Također, moram napomenuti da sam izuzetno ponosan na trenutnu postavu koja »ubija« izvođački i ljudski.

I za kraj, živi li rock još uvijek u Rijeci?

MRLE: Da je Rijeka slučajno bio neki kvart u New Yorku, o Rijeci bi pričao cijeli svijet. Rock & roll je u Rijeci tradicija, to cijeni i štuje cijela regija, to je riječka prepoznatljiva razglednica, rockerski sklad gdje gitaru svira star i mlad… Ponosni smo što smo dio tradicionalne riječke rock obitelji.

PRLJA: Naravno, živi i živjet će!

Komentari

komentara