Ženski indie rock trio Punčke nedavno objavljeni album »Ništa nije kako se čini« predstavit će riječkoj publici večeras u OKC-u Palach. Na valu izlaska novog albuma Punčke će se otisnuti na koncertnu promociju po regiji, a prvi nastupi ih vide u Hrvatskoj, Sloveniji i Crnoj Gori – osim večeras u Rijeci, zagrebačka promocija albuma održat će se 14. svibnja u Tvornici kulture. Karte su u prodaji na šankovima Palacha i Beertije te online na entrio.hr.

U povodu novog albuma i današnje svirke u Palachu nekoliko pitanja razmijenili smo s Lucijom Ivšić.

Pritisak i motivacija

Otkad ste objavile novi album, postale ste jedan od najtraženijih bendova regije. Kako vam se sviđa ta uloga?

– Divno je osjetiti potporu i odobravanje sve više ljudi odasvud, ali istovremeno je to i svojevrstan pritisak jer ne želiš nikoga razočarati. Pokušavamo to maksimalno iskoristiti kao motivaciju za daljnji rad i vlastiti rast kako benda tako i nas kao pojedinaca.

Teme koje obrađujete na novom albumu su objektivizacija pojedinca, osjećaji, razmišljanja i vlastiti rast koji se događa svakodnevno, ali ga rijetko tko vidi. Jesu li Punčke odrasle i kako je tekao taj proces, i kao pojedinaca, i kao benda?

– Rastemo i dalje. Za mene osobni rast nema kraja i sa svakim novim korakom zapravo shvaćaš koliko malo toga znaš, a koliko još toga trebaš naučiti. Album predstavlja samo djelić procesa koji je počeo davnih dana i još nije završio. U trenutku izlaska prvog albuma našla sam se u sukobu sa samom sobom, počela sam preispitivati sve što radim, zašto radim i kako radim. Sve sam svela na nulu i počela duboko kopati. Zato i je prvi dio albuma mračniji – predstavlja upravo to razdoblje: razdoblje nemira, krize identiteta, depresiju, nesanicu, unutarnja previranja i sukobe… I koliko god mi je bilo teško u tim trenucima, naučila sam više nego ikada dosad i o sebi i o drugima. Daleko sam od toga da sve znam, ali mislim da sam na dobrom putu. To je ujedno i jedna od poruka albuma – na kraju svakog mračnog tunela dolazi svjetlo. Ali da bi došao do tog svjetla, moraš proći kroz mrak u kojem ćeš pronaći sve i svašta i nije sve tako divno i krasno.

Ljubav prema glazbi

U pjesmama postavljete puno više pitanja, no što dajete odgovora. Tko čini publiku Punčki?

– Svi koji se pronalaze u našim tekstovima i glazbi. Nema kategorizacije, nema opredjeljenja. Našu publiku zaista čine raznoliki ljudi koji su nam potpora jer cijene i poštuju našu iskrenost i način izričaja. A sad jesu li oni stari, mladi, žene, muškarci, pankeri ili metalci – to nam uopće nije važno. Važno je da nas veže jedna stvar, a to je ljubav prema glazbi.

Zbog čega ste se vi odlučili baviti upravo glazbom? Što ona za vas predstavlja?

– Ispušni ventil. Ona je za nas način izražavanja osjećaja u kojem se najbolje snalazimo i koji nam pruža mogućnost »čišćenja« i stjecanja novih iskustava. Za mene je glazba koju radim moj alter-ego, moj najbolji prijatelj, moj najmračniji kutak i moj najiskreniji i najneiskvareniji dio.

Najbolji koncerti

Na novom albumu okupile ste zanimljive prijatelje odnosno kolege odnosno suradnike? Kako je došlo do tih suradnji?

– Okružene smo divnim, mladim i talentiranim osobama i bila bi prava šteta da ih nismo pozvali da svojim talentom doprinesu i upotpune priču oko novog albuma. Svi su odradili izvanredan posao i učinili ovaj album još boljim i snažnijim. A i super smo se zabavili.

Ni prije vam nije nedostajalo nastupa, da nabrojim samo neke: Exit, Sziget, Superuho, Mali pogon Tvornice kulture, te dva gostovanja na koncertima Queens Of The Stone Age u Ljubljani i Zagrebu. Koje biste koncerte izdvojile i zašto?

– Koncert u Križankama s Queens of the Stone Age, SuperUho i MENT Ljubljana. To su vjerojatno tri najbolja koncerta u zadnje dvije godine. Savršen zvuk, predivna publika i atmosfera koja se zaista rijetko kad sreće. Na tim koncertima su se svi kotačići poklopili, mi smo kao bend najbolje funkcionirale i doslovno nakon svakog od tih koncerta smo sve tri bez ikakve priče znale da je koncert bio besprijekoran.

Kako se nakon ovih nekoliko godina snalazite na sceni?

– Scena je kao živo biće, mijenja se iz dana u dan i nije dovoljno izbaciti album i pustiti da se sve samo odradi jer se to dogoditi neće. Stoga, iako smo mi na sceni aktivne već nekoliko godina, da bi bile konkurentne i zanimljive, potrebno je pratiti sve što se događa i raditi u skladu s njom. To zvuči jednostavno, ali ako želiš uza sve to ostati originalan, spontan, iskren i vjeran sebi, svaki trenutak na sceni je izazov.

Koliko se promijenio vaš glazbeni izričaj i u kojem smislu?

– Čvršće smo, direktnije, otvorenije i mračnije. I dalje smo mi Punčke i taj naš zvuk će se uvijek čuti u našim pjesmama i treba se čuti, ali drukčije gledamo na puno stvari, drukčije čujemo, gledamo i razmišljamo i naravno da se to osjeti u zvuku. Uz sve to je tu i neko studijsko iskustvo i nabava nove opreme što je također rezultiralo promjenama u zvuku. A glazbeni izričaj se mijenja skupa s nama.
Bitan korak naprijed

Kombinirate različite utjecaje i stvarate nekakav drugačiji zvuk. Smatrate li da ste evoluirali? Kako biste definirali svoj glazbeni žanr?

– Jesmo, evoluirale smo. Učinile smo korak naprijed ali čeka nas još puno posla. Žanrovski se ne želimo definirati jer smatramo da kategorizacija unazađuje i sužava vidike. Stvaramo glazbu koju bi i same slušale, stvaramo ju onako kako želimo, a ako netko ima želju i potrebu to staviti u neku od glazbenih ladica, neka to i učini. To je individualno i sigurna sam da bi svatko rekao nešto drugo.

Koji su vam daljnji planovi? Što je sljedeće na listi prioriteta?

– Maksimalno promovirati album svirajući posvuda. Voljele bi si otvoriti vrata i možda na drugim kontinentima mimo Europe i proširiti si vidike. Kuhamo svašta, ali treba ići polako. Treba prvo ponovno osvojiti regionalnu publiku i tek onda probijati led u inozemstvu.

Komentari

komentara