Beogradski garažni post punk trojac Repetitor večeras će nastupiti u Pogonu kulture. Osnovani 2005. godine, svoj prepoznatljivi zvuk gradili su pod utjecajem žestokog rock‘n’rolla, post-punka i svega između, stvarajući svoje visoko energične pjesme na međuodnosu instrumenata i vokala.

Do sad su objavili albume »Sve što vidim je prvi put« i »Dobrodošli na okean« i »Gde ćeš«. Grupu koja je riječkoj publici dobro poznata po provjerenoj kombinaciji moćne buke i sirove energije čine: Milena Milutinović (bubnjevi), Ana-Marija Cupin (bas, vokal) i Boris Vlastelica (gitara, vokal) koji nam je otkrio čime se trenutno bave i što pripremaju za večerašnji koncert.

Što pripremate za koncert u Pogonu kulture?

– Nismo imali koncert od Nove godine što je duga pauza za nas, a na probama ne sviramo stare pjesme pa smo ih se zaželjeli. Izvest ćemo cijeli zadnji album i dosta stvari s prethodna dva.

Sjećate li se kad ste zadnji put nastupili u Rijeci i kako vam je bilo na tom koncertu?

– Da, nastupili smo na istom mjestu, u Pogonu kulture, prije godinu i pol dana i bilo je odlično. Rijeka je upečatljiv grad u koji baš volimo doći pa se lako pamte ti koncerti.

Treći album »Gde ćeš« objavili ste 2016. godine. Kako je prošao među publikom i kritikom?

– Prošao je jako dobro, a još bitnije je da još bolje prolazi kod publike jer smo dobar dio tiraže od dvije tisuće diskova i ploča već prodali, a svakodnevno se skida i s bandcampa, odakle ga je moguće i besplatno dobiti.

Radite li možda na novom materijalu? Što će on donijeti?

– Da, evo, ovih mjesec dana bez koncerata iskoristili smo za probe. Tko zna što će donijeti. Vjerojatno ćemo odsvirati na koncertu i nešto od toga, ali ne bih ništa obećavao.

Krajem prošle godine predstavili ste spot za pjesmu »Ako te ikada« snimljen u zatvorenom odjelu Okružnog zatvora u Beogradu. Spot najavljuje kratki autorski dokumentarni film (radnog naslova) »Rock’n’roll u Okružnom zatvoru«. Otkud ideja za snimanjem spota u zatvoru? Kakva iskustva nosite s tog nastupa?

– Nama je jasno kako zatvorski sistem funkcionira ovdje na Balkanu i da su zatvorenici nimalo slučajno ogromnom većinom pripadnici samo »nižih« slojeva, i da su tu većinom zbog dilanja, i to oni sitniji, onda krađa i razbojništva, dakle djela izazvanih siromaštvom. Ima i ubojica i teških slučajeva, i ljudi koji stvarno nigdje drugdje ne pripadaju, ali neusporedivo manje u odnosu na ovu većinu. A upadljivo nedostaju pripadnici srednje i vladajuće klase, kao da tu kriminala uopće nema. Onda i sam sadistički način gradnje i oronulo stanje te zgrade koji su iz nekog prošlog stoljeća i u kojima je svaka rehabilitacija zatvorenika unaprijed nemoguća. Oni sebe unutra vrlo ispravno zovu robovi. Iz tih razloga smo htjeli otići tamo i olakšati tim ljudima makar sat vremena koliko je trajala svirka, dati im neki sadržaj da možda na sekundu zaborave gdje su. Ispostavilo se kao pun pogodak.

Tko radi na dokumentarcu, što će on donijeti i kada će biti predstavljen?

– Igor Čoko je tu najzaslužniji za sve. Jedan od najboljih uličnih fotografa koje sam ikada vidio, također radi u službi za tretman Centralnog zatvora. On nas je zvao i sve organizirao, a produkciju filma radi ekipa zvana Grain. Sve bi trebalo biti gotovo do kraja proljeća.

Nastupali ste u brojnim zemljama. Koji nastup najviše pamtite?

– Na kraju svake godine igramo igru, uzmemo listu nastupa i podsjećamo se što je bilo zanimljivo u kojem gradu, putu, koncertu, tako da ih na kraju sve zapamtimo.

Imate li dogovoreno već puno nastupa za ovu godinu?

– Imamo već dosta, al’ smo zaboravili. Nek’ nas zaprate ljudi na fejsu i instagramu, tu sve piše na vrijeme.

Komentari

komentara