Popularni bend S.A.R.S. headliner je prvog dana 12. izdanja Hartere, popularnog riječkog glazbenog festivala što se ove godine, 16. i 17. rujna održava u nekadašnjoj tvorničkoj hali Torpeda.

Grupa Sveže amputirana ruka Satriania osnovana je prije deset godina, a njihova prva pjesma »Buđav lebac« postala je trenutni internet megahit. Pjesma »Lutka« nezaobilazna je na popisu pjesama za prvi ples mnogih mladenaca, a sve hitove bend je besplatno podijelio svojim fanovima putem interneta. Ponukani time, odlučili su da više neće izdavati klasične albume, jer ih smatraju zastarjelim formatom, pa će objavljivati samo singlove, kaže kratka biografija benda koji će se pred riječkom publikom ukazati 16. rujna.

Slavlje u Rijeci i Zagrebu

Nakon Rijeke, S.A.R.S. će održati i dva velika, slavljenička koncerta u Zagrebu, točnije 21. i 22. listopada u Domu sportova. Prilika je to da razmijenimo nekoliko pitanja s frontmanom Žarkom Kovačevićem.
Posljednjih nekoliko godina postali ste prvorazredna regionalna koncertna atrakcija. Jeste li od početka vjerovali u svoj uspjeh?
– Na početku nismo ni znali šta će se dogoditi i u kojem smjeru će se stvari odvijati. Na našu sreću, stvari su se odvijale u odličnom smjeru.
Kritičari vam ispočetka nisu bili skloni?
– Kritičare ne »zarezujemo« 5 posto, kako na početku karijere, tako i sada…
Ovih dana najavili ste dva velika koncerta u zagrebačkom Domu sportova. To je ujedno i rođendanska proslava. Velik je to ispit za bend?
– Jest ambicozno, ali se nadamo da će nas Zagreb maksimalno podržati, kao i uvijek do sada.
No mjesec dana prije toga, vraćate se pred riječku publiku, headliner ste prvog dana Hartera festivala? Znači li to da S.A.R.S. epidemija zapravo kreće iz Rijeke?
– Koliko smo imali priliku vidjeti, epidemija je odavno zahvatila Rijeku, hahaha. Drago nam je da smo konačno dobili priliku zasvirati i na Harteri, i tamo ćemo, naravno, proslaviti jubilej benda s Riječankama i Riječanima.

Lebac ne gubi sjaj

Prošlo je deset godina otkad je Sveže amputirana ruka Satriania izbacila »Buđav lebac«. Je li i danas uživate izvodeći taj ultimativni internet mega hit?
– Koliko god da je godina prošlo, pjesma ne gubi na sjaju i rado je zapjevamo zajedno s publikom na svakom koncertu.
Koja je tajna vašeg uspjeha?
– Kada bismo vam otkrili, to više ne bi bila tajna, zar ne?
Ima li to dijelom i veze što se publika prepoznaje u tekstovima u kojima ste pomalo kritični prema društvu?
– Ne bih znao procijeniti »hvataju« li se ljudi koji nas slušaju više za tekst ili muziku, ali su nama svakako tekstovi veoma bitna stvar u pjesmi.
U jednom nedavnom intervjuu kazali ste» Smeta mi svakodnevni politički cirkus koji vrijeđa inteligenciju ljudi, smetaju mi vrijednosti koje se propagiraju, smetaju mi ljudi koji osobno nezadovoljstvo projiciraju kroz mržnju nečega ili nekoga«. Može li glazba utjecati na promjene?
– Nadamo se da može…
Je li bitno pjevati o onome što nas muči, ne samo u osobnom životu?
– Bitno je pjevati o onome što te pogađa u životu i biti iskren u tome. Jesu li to intimne stvari ili su to opće situacije kroz koje svi prolazimo, nije toliko bitno.

Prebrzi svijet

Odlučili ste da više neće izdavati klasične albume. Zašto? Mislite da je njihovo vrijeme prošlo? Ili vam se više ne da imati posla s diskografima?
– Mišljenja smo da je album neadekvatan format u prebrzom svijetu u kojem živimo. Pitanje je koliki je postotak slušatelja koji posvete dovoljno vremena slušanju kompletnog albuma nekog izvođača od početka do kraja.
Kao i mnogi drugi glazbenici u svijetu, glazbu ste ponudili na besplatan download. Je li to budućnost glazbe kao umjetnosti i propast glazbene industrije?
– Mislim da jest, dok se ne pronađe neko alternativno rješenje koje bi odgovaralo svima.
Preuzimaju li na taj način autori glazbu opet u svoje ruke?
– Tako je! Gubi se potreba za potpisivanjem štetnih ugovora s izdavačkim kućama i autor mnogo lakše kontrolira način na koji će izdavati svoja dijela.
»Buđev lebac« otvorio vam je vrata regionalne scene. Kako je svirati u Zagrebu, kako u Beogradu? Ima li uopće razlike?
– Osobno, ne vidim nikakvu razliku…

Globalno selo

Jesmo li glazbeno, ako već nikako drugačije, postali »veliko globalno selo«?
– Svakako je ovo naše govorno područje jedno veliko globalno selo, ma koliko bili podijeljeni granicama.
Krajem kolovoza održali ste samostalni koncert u Sofiji. Koliko je bilo teško ući na bugarsko tržište i privući bugarske medije?
– Nama je bilo prilično lako, jer u Bugarskoj ima dosta ljudi koji prate muzičku scenu na Balkanu. Za medijsku kampanju su se pobrinuli organizatori i uz njihovu pomoć smo uspjeli napraviti jedan od najljepših i najvećih solo koncerata grupe S.A.R.S. u dosadašnjoj karijeri.
Što vas u današnjem svijetu inspirira?
– Današnji svijet…
Što biste poručili mladim bendovima koji žele ostvariti uspješnu karijeru u glazbenim vodama?
– Budite svoji!

Komentari

komentara