Glazbenica Sara Renar sinoć je predstavljala Hrvatsku u ovogodišnjem izdanju međunarodnog projekta Europske radijske unije Rođendan umjetnosti.

Projekt Art’s Birthday slijedi ideju francuskog umjetnika Roberta Fillioua koji je 17. siječnja 1963. proglasio da je umjetnost rođena prije 1.000.000 godina. Nakon njegove smrti, 1987. godine umjetnici diljem svijeta slave njegovu zamisao »Vječne mreže«. Od tada se Rođendan umjetnosti obilježava različitim događajima, ali uvijek uz obvezu umjetnika da donesu ‘dar’ koji će se moći tom mrežom podijeliti s drugima.
Na poziv Hrvatskog radija, koji po 12. put sudjeluje u ovom kultnom europskom arsakustičnom radiofonijskom programu, Sara Renar sa suradnicima je sinoć u zagrebačkom klubu Vintage Industrial pred publikom uživo, kao i onom koja će pratiti radijski prijenos u više od 20 zemalja svijeta, izvela projekt »Gdje povlačiš crtu?«. Sara Renar je prije dvije godine za skladbu »Jesen« osvojila Porina za najbolju žensku vokalnu izvedbu. Nakon dva studijska albuma »Djeca« iz 2013. i »Jesen« iz 2014., prošle je godine dovršila i prije tri mjeseca objavila novi, treći studijski album »Tišina«, koji prate dobre recenzije, svrstavajući Saru Renar u vrh novog vala hrvatske kantautorsko-eksperimentalne scene.

Škakljivo pitanje

Eksperimentalna skladba »Gdje povlačiš crtu« izvedena je prvi put prošlog ljeta u programu Ars Acoustica na Trećem programu Hrvatskog radija. Koliko se izvedba uživo razlikuje od istoimene pjesme kojom se završava novi album »Tišina«?
– U ovom kontekstu razlikuje se jer je proširena i dopunjena raznim elementima drugih skladbi, dokumentarnim zvukovima, kao i tekstovima glumaca. Sve se bazira na jednom vrlo ljudskom, bazičnom pitanju – gdje povući crtu.

 


To pitanje otvara pitanja granica, integriteta, identiteta, na osobnoj, ali i na društvenoj razini?
– Točno to. Odnosi se na sva područja i osobnog i društvenog života: na poslu, u ljubavnoj vezi, u obiteljskim odnosima ili civilnom angažmanu, sve do umjetničkog stvaralaštva. Akcija ili pasivnost i predaja, borba ili kompromis. I situacija umjetnika je vrlo slična. Kako je netko dobro ustvrdio, život izvan strogo definiranih pravila je iznimno uzbudljiv, ali i zastrašujuć. To pitanje otvara brojna potpitanja – u kojem trenutku ne pristajati više na kompromis, koji su kriteriji koji oblikuju tu granicu trpljenja. Kompozicija se sastoji od tri cjeline, od kojih središnja ide u eter diljem Europe. Opći postupak je možda kolaž: ima puno referenci, autoreferenci; koristimo i materijal s društvenih mreža. Tu su i moja osobna razmišljanja, ali i opće ljudska, koja se mogu uočiti već na twitteru.
Kad vi povlačite crtu?
– Kako vrijeme ide, i što sam starija, vidim da je to pitanje sve škakljivije. Tu sam pjesmu kao i ovaj projekt napravila upravo da sama sebi pokušam odgovoriti na to pitanje.

Arhitektica sjete

Koliko pitanje »Gdje povlačiš crtu« propituje i nejasne linije strukture kompozicije?
– Mi smo potpuno dekonstruirali pop format istoimene pjesme s albuma. Ona je baza, a budući da je i na albumu mantrična, bila je pogodna za daljnje razvijanje atmosfere, i preklapanje s drugim pjesmama s mojih prošlih albuma, primjerice s pjesmom »Čuvaj svoje pjesme« s novog albuma »Tišina«, pjesmom »Trag« s prošlog albuma »Jesen»’, kao i obradom »Ona se budi«. Kad se ti stihovi stave u novoj cjelini jedni pored drugih, slaže se jasnija slika.

Ovo vam nije prvi nastup u programu ‘Rođendan umjetnosti’. Prošle ste godine sa skupinom Skroz sudjelovali u projektu TNT odnosno Tesla ‘n’ Twain?
– To mi je bilo sjajno iskustvo koje mi je proširilo vidike. U punini sam se mogla baviti efektima i atmosferom jer nisam bila u ulozi glavnog vokala. Tada sam nastupila s Goranom Tudorom, Vedranom Peternelom i Dušanom Vranićem Ducom, dok su Teslu i Twaina glumili Danijel Ljuboja i Žarko Potočnjak.

Vaša glazba izmiče striktnoj žanrovskoj definiciji, no može se reći da je riječ o eksperimentalnom indie pop okviru.
– Poželjni su iskoraci u glazbi, a najvažnije je ostati dosljedan sebi, puno raditi, promišljati i stvarati, a onda se neočekivani prekrasni rezultati dogode.

Poigravajući se s vašim profesionalnim statusom diplomirane arhitektice, netko od novinara nazvao vas je »arhitekticom sjete«. Je li sjeta dio karaktera ili je nameće stvarnost?
– Naprosto se u autorstvu čovjek počne baviti određenom tematikom koja ga u tom trenutku zaokuplja. To ne znači da su stvari čisto autobiografske, ali isto tako ne živim u kutiji. Sve je u životu input i output, pa tako ono što me okružuje i što me zaokuplja nađe svoj put i u stvaralaštvu.

Američka turneja

Prije tri mjeseca objavljen je vaš treći studijski album »Tišina«. Kako ste zadovoljna prijemom kritike i publike?
– Jako, jako. Iznimno sam zadovoljna. Ugodno me iznenadila reakcija jer nije riječ o lakim notama i formatu koji smo navikli čuti na našim radijskim postajama. Kad smo završili album, rekla sam dečkima da ne znam tko će u ovoj državi slušati taj album. Ali, izgleda da sam se prevarila.

Pročitao sam negdje da se trenutno pripremate za američku turneju?
– Zvali su nas iz New Yorka. U studenom je dogovoreno šest klupskih koncerata – četiri u New Yorku i po jedan u Washingtonu i Philadelphiji. No, budući da nisam dobila turističku vizu, tu smo turneju odgodili za ovu godinu.

Komentari

komentara