Pjesmom »Kad nađeš put«, snimljenom u suradnji s poznatom zagrebačkom pjevačicom Ivanom Husar Mlinac, riječki glazbenik Saša Markovski najavljuje novu fazu u svojem autorskom radu.

Njegov prvi autorski projekt, album »Diskonekted« objavljen 2008. godine, predstavio je njegovo viđenje elektroničke glazbe. Nove skladbe bit će dueti u kojima neće nedostajati elektroničkih momenata, ali u nešto pitkijem, radiofoničnijem aranžmanu.

Otkrijte nam za početak kako je došlo do suradnje s Ivanom Husar Mlinac na pjesmi »Kad nađeš put«?

– Pjesma »Kad nađeš put« nastala je 1989. ili 1990. godine, kad sam bio baš klinac. Budući da sam dugo prijatelj s Ivanom, oduvijek sam htio da mi bude gošća na materijalima, i u biti sam čuo njenu boju glasa u toj pjesmi. Kad sam joj pustio pjesmu, odmah je kliknula s njom, spontano su joj počeli dolaziti stihovi… Ja sam imao drugačiji tekst u svojoj glavi, a ovo što čujemo u pjesmi, Ivanini su stihovi. Ova je pjesma odmak od onog što sam radio na prošlom albumu koji je išao od elektronike prema instrumentalima. Ova je pjesma napravljena s intencijom da bude pop elektronička balada koji se može lako slušati i koji može doživjeti radijsku distribuciju. Cijeli materijal na kojem radim, radim na principu dueta. Ja nisam vokal, ne pjevam, zato mi trebaju pjevači. Na prošlom albumu je bilo nešto vokala, primjerice Leo Rumora, Damir Urban, Putokazi, ali većina pjesama su bili instrumentali. Već je snimljen i sljedeći singl s Ivonom Maričić iz grupe E.N.I. koji bi trebao izaći u veljači, a pripremamo i spot.

Albumi nemaju smisla

Pripremate li i album?

– Mislim da neću izlaziti s albumom jer to u današnje vrijeme više nema smisla. Objavljivat ću samo singlove. Razgovaram s puno ljudi s kojima bih volio raditi, koji mi nešto znače u životu i kao profesionalci i kao ljudi. Razgovaram s Ivanom Dečakom, Massimom… Nije da ja sam biram ekipu, i oni biraju mene… To su ljudi koji moraju odabrati žele li raditi s tobom i sviđa li im se to što radiš. S druge strane bih volio raditi i s nekim nepoznatim pjevačicama i pjevačima, instrumentalistima koji možda do sada nisu napravili neki uspjeh, mada je upitno što je uopće uspjeh. Žanrovski ne bih bježao od elektronike, s time da bih stavio više pop primjesa, baš zbog radiofoničnosti. S druge strane, smatram da u Hrvatskoj, osim nekoliko projekata, nema takve vrste elektroničke glazbe kakvu ja radim.

Koliko gotovih pjesama već imate?

– Puno. To su pjesme nastale od kasnih 80-ih, do prije tri mjeseca. Plan je objavljivati četiri singla godišnje. Kad dođeš u određene godine, kad sviraš 20 godina, počneš tražiti druge vidike na horizontu. Ja sebe nikad nisam vidio kao izvođača, ja sam izvođač jer me Urban prije 20 godina zvao hoću li svirati s njim. Ja sam sebe uvijek vidio kao autora, kompozitora. Sada sam si stvorio i tehničke uvjete za samostalan rad, osposobio sam si studio i volio bih zaploviti u »mirnije« vode, biti producent, autor, aranžer itd. To je ono što me sada apsolutno ispunjava, radio bih 24 sata dnevno na tome. Volio bih raditi i s ljudima koji imaju super ideje, a ne mogu ih realizirati, ne znaju kako ih ostvariti. Volio bih uploviti u zvukovno istraživanje, istraživanje produkcije, sve ono što se na hrvatskoj sceni ne radi, tj. radi se, ali takva glazba tu ne može doći do mainstream medija. To je žalosno jer klinci koji danas rade alternativniju glazbu ne mogu doći do publike.

Suštinski drukčiji

Koliko se vaša autorska glazba razlikuje od onog što radite s Urbanom i Četvorkom? Također, koliko će se nove pjesme razlikovati od onih na vašem prethodnom samostalnom albumu »Diskonekted«?

– U odnosu na bend, ovo će naravno biti drugačije. Ja se pojavljujem kao autor na nekim pjesmama Urbana i Četvorke, ali ipak je to bend koji ima totalno drugačiji izričaj. Hoću neću, ja sam tamo okružen s pet ljudi kojima mogu doći s nekom idejom i ako to prođe kroz njihov filter, opet će se nekako modificirati. Ovo će biti drukčije jer je suštinski drukčiji materijal, onakav kakvim ga ja čujem i kakvim bih ga htio čuti. Bit će to nastavak album »Diskonekted« iz 2008. godine, u smislu elektronike. Nastavit će se s time, ali će doći do korekcije formata, neće sve biti instrumentali, nego će biti i pjevne pjesme. Volio bih da zažive u eteru, da ih što više ljudi čuje. Produkcijski će nove stvari biti oslonjene na prvi album. Kad ga slušam s odmakom od devet godina, produkcijski je, za moj ukus, vrlo dobro napravljen. U nove bih pjesme volio unijeti moderne zvukove, ali bih volio da produkcijski zvuče kompaktno, agresivno, a opet mekano… U svome studiju mogu provoditi koliko god vremena hoću, mogu se igrati zvukom. Tako bih se volio dotaknuti i nekih analognih zvukova, ali neću bježati ni od digitalnih zvukova koji se mogu vrlo dobro iskoristiti. U zadnje vrijeme me naročito zanima producentska igra s vokalom, ne samo u aranžmanskom smislu, nego kompletna priča i igra oko vokala.

Kad radite sami u svome studiju imate veliku slobodu. Je li to dobra ili loša stvar?

– Prevelika sloboda je pozitivna stvar jer mi dopušta da se posvetim sitnim detaljima koji me zanimaju. Imam umjetnički ventil kroz koji mogu nekome nešto reći. Mogu si dati oduška i pokazati ljudima što radim, svidjelo se to njima ili ne. Ako se poklopi da im se to sviđa, to je ideal. Hoću li to uspjeti, ne znam. Meni se sviđa to što radim pa se nadam da će se svidjeti i slušateljima. Mislim da će tu biti vrlo zanimljivih momenata. Volio bih neke ljude dovesti u neke neočekivane situacije. U sljedećim pjesmama sudjelovat će puno ljudi. Na sljedećem singlu gitare je odsvirao moj kolega iz benda Luka Toman. Imperativ mi je raditi s njim jer je divan, profesionalan glazbenik. Volio bih raditi i s gudačima… Volio bih raditi i s ljudima iz svijeta alternativnije elektronike, volio bih eksperimentirati što se tiče ritmova.

 

Komentari

komentara