Prošlo je 25 godina od pojave snažne ćelave pjevačice i provokativnog singla »Selling Jesus« koji je eksplodirao svjetskom glazbenom scenom. Oni su već četvrt stoljeća jedan od najboljih live rock bendova.

Skunk Anansie slavi 25 godina postojanja s pauzama te se trenutno nalaze na svjetskoj turneji »25Live@25«. Na dosad 12 održanih koncerata izveli su 26 pjesma, a Zagreb će svoju set listu nakon devet godina dočekati 27. srpnja pred punim stadionom Šalata. Šalata će, bez sumnje, gorjeti, a bend je objavio i video za novi singl »What You Do For Love«, što je ujedno i njihova prva pjesma u posljednje tri godine. Spot je složen od snimaka napravljenih na europskoj turneji, a moći će se vidjeti upravo na Šalati.

Bend se trenutno nalazi u Berlinu, otkud smo s njima i dobili priliku za razgovor. Točnije, s njihovim gitaristom Aceom, koji se odmarao u hotelskoj sobi i odrađivao telefonske intervjue. Odmah na početku valja naglasiti da je ovo tekst lišen svih pravila i normi, baš kakav je i Skunk Anansie. Neće biti ni persiranja, baš kako bi gospodin Martin Kent, odnosno, Ace, taj moćni gitarist, volio.

Dobila sam upute za razgovor s Aceom. Moram nazvati u točno 14 sati, a intervju ne smije trajati duže od 12 minuta. Kolegica mi daje svoj mobitel. Naime, ona ima aplikaciju za snimanje poziva koju nisam dosad nikad koristila. Dok sam pod teškom tremom čekala u jednoj sobici redakcije, činilo mi se kao da ja čekam ispitivanje, a onda sam se sjetila – nisam uzela slušalice! I tu je sve počelo. Vratila sam se po slušalice i u minutu do 14 sati nazvala sam berlinski hotel i tražila da me spoje sa sobom u kojoj je Ace odsjeo. Čim se javio, trema je počela popuštati jer sam vrlo brzo shvatila da je taj slavni gitarist jedan jako simpatičan i razgovorljiv čovjek. Dotakli smo se mnogo tema, od politike i Trumpa do njihove popularnosti u Italiji i njegovog podučavanja sviranja gitare na The Academy of Contemporary Music.

Razgovarao je sa mnom i dulje nego što je to bilo predviđeno. Završila sam razgovor sretna jer je intervju super prošao i imam odličan materijal, a onda me realnost opalila po glavi kada sam shvatila da se razgovor nije snimio jer sam koristila slušalice. Ne moram ni opisivati kakva panika je nastala, ponajviše jer sam bila svjesna da razgovor ne mogu prepričati, ali možda mogu dobiti drugu priliku?

Brzo sam otrčala u sobicu iz koje sam zvala i nazvala opet hotel. Na sreću, Ace mi se odmah javio, nasmijao se mojoj nezgodi i rekao da nazovem za 15 minuta jer ima drugi intervju. Ovaj put sam bila pametnija, pa sam ga stavila na zvučnik i snimala i sa svojim mobitelom.

Nedavno su PaRiterke (riječka udruga za ljudska prava) u okviru treće Smoque otvorile pitanje normalnosti. Postavile su kutije u kafićima širom grada kako bi saznale što građani i građanke Rijeke smatraju normalnim. Na temelju toga je i nastao prvi riječki queer mural koji propituje normalnost. Pitanje je ostalo otvoreno, da svatko sam odluči što je za njega normalno. Istina, svijet bi se teško složio oko pitanja normalnosti, ali vjerujem da bi se velika većina složila da bi pojedine ljudske osobine itekako trebale biti »normalne«, a jednu takvu osobinu njeguje i gitarist slavnog benda Skunk Anansie. On je potpuno rasterećen ikakve slave i samodopadnosti. Da ga moram opisati jednom riječju, prvo što bih izgovorila jest da je on jedan sasvim normalan čovjek, a to za mene, prije svega, znači jednostavnost u pristupu životu i ljudima, koja možda nije slavna, ali je treba slaviti.

Dakle, moje prvo pitanje je sada – zašto si tako normalan?

– (Smije se) Zašto sam tako normalan? Mislim da je to dio toga što Skunk Anansie jest. Mi smo vrlo normalni ljudi. Zato se i povezujemo s ljudima. Povežeš se s određenim tipom ljudi. U tome je cijela poanta.

Bi li opisao svoju publiku kao normalnu?

– (Smije se) Ovisi što se naziva normalnim. Mislim da je naša publika vrlo šarolika, drugačija, uzbudljiva, publika koja je tolerantna i koja razmišlja. Imaš cijeli jedan spektar društva u našoj publici, a to ne vidimo sa svim bendovima. Poanta Skunka je briga o ljudima, vjerovanje u ono što vjeruješ i misliš i povezivanje s publikom. To je vjerojatno izvor uspjeha benda.

U što vi vjerujete kao bend?

– Brigu o ljudima. Vjerujemo da treba činiti ispravno i vjerujemo da treba ustati i govoriti o stvarima koje su pogrešne. To smo mi.

Vi ste dosta politički bend. Ne vidimo da danas mladi bendovi previše politički progovaraju kroz glazbu. Zašto misliš da je tako?

– Radi se o tome da kada smo mi to radili i prije, to nije bilo popularno. Možda novi bendovi nemaju iste poglede na svijet kao mi ili se previše boje staviti tako nešto u pjesmu jer se boje da neće biti popularni ili na radiju. Možda misle da će ih dio publike odbaciti. Kada imaš bend, onda moraš činiti ono što ti misliš da je ispravno. Ako želiš pisati pjesme o ljubavi, to je sasvim u redu. Ako želiš pisati pjesme s političkim porukama jer vjeruješ u to, onda to trebaš činiti. To je razlog zašto mi to radimo. Mi smo ono što jesmo.

Je li te bilo strah ponekad?

– Ne, ne zapravo. (Smije se)

Spomenuo si u prošlom razgovoru Trumpa i Brexit. Je li takva klima danas da se ljudi generalno više boje nego prije?

– Da, mislim da je tako. Jer danas nitko zapravo ne zna što se događa. S Brexitom ne znamo što se događa. Nitko ne zna. Što će sljedeće učiniti Trump? Nitko ne zna. Ovo je nesigurno vrijeme. Zar ne? Ljudi jednostavno više ne znaju što se događa danas.

Snose li novinari dio krivnje zbog toga?

– Ne. Krivim političke vođe. Novinari samo rade svoj posao i izvještavaju. Vođe su ti koji moraju početi činiti ispravne stvari.

Pročitala sam da si u jednom intervjuu otkrio da si se zaljubio u rock zbog Motorheada. Kako je danas? Koji bend te inspirira?

– Rival Sons. Mislim da su odlični. Volim njihovu glazbu. Volim i White Denim, Black Keys. Danas je toliko različite glazbe. Mislim da ne bih mogao reći da me samo jedan bend inspirira, ali mislim da se zapravo radi o tome da inspiraciju dobiješ kad si dijete. Inspirira te neki bend i želiš biti kao oni. Može se reći da više uživam u glazbi danas, umjesto da me ona inspirira. Ali kad si mlad, radi se samo o tome da želiš nešto toliko jako. Za mene je to bio Motorhead.

Ima li neki bend iz Hrvatske koji ti se sviđa?

– Daa! Ali ne mogu se sjetiti kako se zovu. Znam da se radi o ženskom bendu. Da budem iskren, nisam previše upoznat s hrvatskom glazbenom scenom.

Misliš li da ima neki bend koji bi mogao biti nasljednik vašeg benda? Da ima istu energiju?

– Ufff… da ima istu energiju? Čekaj da razmislim. Zbilja volim Rival Sons otkad sam ih slušao uživo. Muse je isto dobar bio uživo. Ne znam, zapravo. Mislim da smo mi zbilja individualci. Teško je usporediti našu energiju s drugim ljudima.

Izjavio si da je Skunk Anansie najveći projekt tvog života.

– Da. Definitivno. U tome sam preko 20 godina s prekidima. Proveo sam više vremena s bendom nego s bilo kime iz mog života. Tako da, da – definitivno jest.

Spomenuo si bio u prošlom razgovoru kako su devedesete bile drugačije. Kako bi opisao današnju scenu?

– Današnja scena je jako dobra. Drugačiji je zvuk. Pomiješano je puno toga što je nastalo u rocku svih ovih godina. Uzbudljivo je i ne zvuči kao stari rock. Rekao bih da se događa novi val. Današnja rock glazba je moderna i više je bliska ljudima. To je ono što se danas događa.

Kako bi opisao današnji zvuk kod rock bendova?

– Više je punky, više edgy. Više je prljav i malo je opušteniji. Više je ulični, predstavlja to kakvi su ljudi danas.

U gradu u kojem živim, koji je bio poznat po rocku, mladi bendovi danas ne dobivaju toliko podrške. Može se čuti upravo to da ne zvuče kao stari rock i da ne valjaju.

– (Smije se) To su starci (ponovno se smije). Starci su uvijek takvi. Oni uvijek govore da nešto ne valja i da nije kao prije. Ima i dalje jako puno dobrih mladih bendova koje bi mogli slušati, ali takvi bi se vjerojatno žalili na bilo što.

Na ACM-u više ne podučavaš gitaru. Što sada radiš?

– Direktor sam razvoja industrije. U stvari, dovodim sponzore, poslove, poduke, umjetnike. Dovodim sve te stvari iz stvarnog svijeta glazbene industrije u život studenata. Tako da budu odmah spremni za posao kada završe obrazovanje.

Uz to što radiš, Skunk Anansie ima svoju stipendiju?

– Tako je. Svake godine izaberemo nekoga i platimo mu cijelo školovanje tako da nema studentskog kredita. Izaberemo nekoga za koga mislimo da stvarno ima potencijala, da je dobar glazbenik s entuzijazmom i talentom.

Što bi poručio mladim gitaristima?

– Radite na zvuku. Zvuk je jako važan jer svi mi možemo svirati. Tako da, mislite na zvuk, ton, pedale. Radi se o tome da opet izmišljate što gitara može – kako svirate, kako zvučite i što će se dogoditi. Potreban je novi svježi zvuk i moderan pogled na gitaru. Tako ćete sigurno uspjeti.

Što možemo očekivati u Zagrebu?

– Puno snage, dobar rock show, odlične pjesme, bliskost i zabavu. Mislim da će biti nevjerojatan show.

Hoćete li »razvaliti pozornicu«?

– O da! Rastrgat ćemo ju!

Znači, rock nije mrtav?

– Nije (smije se). On nikad ne umire.

 

Komentari

komentara