Grupa The Dire Straits Experience će sa svojim koncertom u petak 1. lipnja u 21.30 sati na Ljetnoj pozornici u Opatiji otvoriti ovogodišnje »Ljeto na Ljetnoj«.

Predgrupa će im biti slovenska grupa Imset. Kao što je poznato grupa The Dire Straits razišla se 1995. godine. Nostalgiju koju bude njihove pjesme poput »Sultans of Swing«, »Money for Nothing«, »Brothers In Arms« i brojne druge danas oživljavaju The Dire Straits Experience koji će publiku podsjetiti na velike hitove originalnog benda koji bi ove godine, da još postoji, proslavio 40 godina od osnutka.

Saksofonist Chris White koji je svirao u Straitsima punih deset godina od 1985. do 1995. godine i Chris Witten, bubnjar s godinu i pol duge turneje »On Every Street« iz 1992. godine, nakon rastanka s tekstopiscem, vokalom i gitaristom Markom Knopflerom, svoju karijeru nastavili su nastupajući kao dio projekta The Dire Straits Experience zajedno s vrhunskim glazbenicima: vokalom Terenceom Reisom, gitaristom Timom Waltersom, klavijaturistima Simonom Carterom i Dannyjem Schroggerom i basistom Paulom Gearyjem koji su surađivali s imenima poput Paula Younga, Anastacije, Georga Michaela i Jamiroquaija. Vjerujemo da će vas zanimati pročitati što Chris White koji je u svojoj karijeri svirao i s glazbenim legendama kao što su Robbie Williams, Paul McCartney, Joe Cocker i Mick Jagger kaže tko ga se od njih najviše dojmio, te o djelovanju u grupi The Dire Straits i svom odnosu sa Markom Knopflerom.

Violina i saksofon

Kada ste otkrili u sebi ljubav prema glazbi?

– Mislim da volim glazbu od svog rođenja. Ne mogu se sjetiti kad sam prvi put postao svjestan glazbe. Ona je oduvijek bila u meni.

Zašto ste se odlučili za saksofon? To nije baš uobičajeni instrument za jednog rokera?

– Prvi instrument koji sam naučio svirati s devet godina bila je violina. Dobro mi je išlo, ali ju nisam volio. Tada, tijekom jedne noći dok sam gledao televiziju, ugledao sam saksofon i toliko me se dojmio da sam sutradan svoju profesoricu u glazbenoj školi pitao mogu li učiti svirati saksofon. Srećom po mene u školi su imali jedan stari saksofon i dopustili su mi da ga odnesem kući. To je bilo to. Odmah sam znao da je to instrument za mene. Rock je stigao ipak nešto kasnije.

Koja vam je najdraža pjesma iz kataloga The Dire Straitsa?

– Ima ih toliko puno da mi je teško odabrati jednu. Mark Knopfler je pisao izvrsne pjesme za Straitse. »Telegraph Road«, »Romeo and Juliet«, »Brothers in Arms« i »Private Investigation« su mi neke od dražih.

Kako je počelo vaše desetogodišnje sviranje u Straitsima?

– Radio sam s Markom Knopflerom već nekoliko godina prije nego sam službeno postao član The Dire Straitsa. Radili smo na projektima poput Aztec Camera’s »The Knife« i slično. Jednog dana me nazvao njegov menadžer i pitao želim li doći u Montserrat na snimanje albuma »Brothers in Arms«. Nažalost, već sam imao neka dogovorena snimanja u to vrijeme i rekao sam – ne. Kada su se oni vratili sa snimanja zvali su me iznova i pitali želim li s njima ići na svjetsku turneju »Brothers in Arms«. Ovog sam puta rekao – da. Bilo je to nevjerojatno vrijeme. Album je postigao ogroman uspjeh i činilo nam se da turneja traje unedogled. Trajala je čak 15 mjeseci.

Izuzetna publika

The Dire Straits su se raspali prije već više od 15 godina. Mislite li da će se ikada ponovo okupiti?

– Ne vjerujem. Svatko od nas ima neke svoje samostalne projekte. Uz to je i sam Mark više puta rekao kako se on nema namjeru vraćati u Straitse. On sada ima vrlo uspješnu solo karijeru i piše stilom dosta drugačije pjesme. Bilo bi zaista pravo čudo da se Straitsi ponovo okupe.

Što mislite o Marku Knopfleru kao glazbeniku i čovjeku?

– Jako poštujem Marka. Mislim da je napisao neke od izvrsnih pjesama. Mnogo toga sam naučio radeći s njim.

Čega se sjećate iz vremena turneje »Brothers In Arms«? Posjetili ste i naše krajeve, bili ste u Dubrovniku.

Tri smo tjedana proveli vježbajući u sportskoj dvorani u jednoj školi kako bi se spremili za turneju. Bilo je jako zabavno. Zatim smo otišli u Split gdje smo odsvirali prvi koncert turneje. Bio je to vrlo dobar početak. Publika je bila luda, naprosto izuzetna.

Tko je pokrenuo projekt The Dire Straits Experience? Čija je to bila ideja? Jeste li se uopće nadali tako pozitivnoj reakciji publike?

– Sve je počelo s pozivom na sviranje na humanitarnom koncertu u londonskom The Royal Albert Hallu gdje su od nas tražili da sviramo pjesme The Dire Straitsa. Okupilo se nas nekoliko iz benda, ja, Alan Clark i još neki. Nastupili smo i mislili smo da će to biti samo za taj jedan put, ali reakcija publike je bila nevjerojatna. Entuzijazam je bio toliki da su nas počeli stalno zvati na nove nastupe. Tako smo odlučili nastaviti s projektom The Dire Straits Experience.

Je li publika The Dire Straits Experience pretežno mlađa ili starija?

– Oboje. Nevjerojatno je gledati u publiku i vidjeti ljude koje sam sretao 1985. godine pored fanova koji imaju možda tek 20-tak godina. Meni je uvijek iznova divno vidjeti da mladi ljudi, napose u Europi, toliko vole glazbu Straitsa.

Ostao bez teksta

Znate li što Mark Knopfler misli o The Dire Straits Experience?

– Prije prvog koncerta čuo sam se putem e-maila s njim i rekao mu što spremamo. Bilo mu je drago da je riječ o humanitarnom koncertu i zaželio nam je sreću.

Možete li objasniti sebi i nama zašto su pjesme The Dire Straitsa i nakon 40 godina još toliko omiljene i popularne?

– Mislim da je to pokazatelj vrijednosti tih pjesama i pokazatelj jednog vremena. Vidim ih gotovo kao novu klasičnu glazbu.

Vi imate impozantnu glazbenu karijeru. Jedan ste od originalnih The Dire Straitsa, svirali ste s glazbenim legendama kao što su Robbie Williams, Paul McCartney, Joe Cocker i Mick Jagger. Tko vas se najviše dojmio?

– Sretan sam što sam imao prilike raditi sa svim tim velikim glazbenicima. Ono što mi je ipak posebno ostalo u sjećanju je rad s Paulom McCartneyjem. Beatlesi su imali veliki utjecaj na moj život i odrastanje tako da mi je bilo posebno drago raditi s Paulom. Mislim da je to bio jedini put kada sam u životu ostao bez teksta. Kada me nazvao nisam znao što reći. On je bio moj idol mladosti i stalno sam si ponavljao: to je Paul McCartney, to je Paul McCartney!.

Prometna nesreća 1993. godine nažalost vas je spriječila da krenete na turneju s još jednim glazbenim legendama – s Pink Floyd.

– Oni su jednostavno izvrsni. O tome ne volim razmišljati jer mi je doista žao što sam zbog nesreće s motorom morao odustati od te turneje.

Tiho i smireno

Kako se pripremate za nastupe? Svi veliki izvođači imaju neki svoj »ritual«. Imate li ga i vi?

– Pripremam se tiho i smireno.

Volite li više rock ili jazz?

– Uvijek sam više bio rock glazbenik.

Objavili ste svoj jedini solo album »Shadowdance« 1991. godine. Imate li u planu objaviti neki novi materijal?

– Nadam se. Jako sam zauzet s The Dire Straits Experience, ali ima nekoliko stvari koje bih rado snimio i objavio na albumu. Nastojim naći vremena za to.

Koliko se glazbena industrija promijenila tijekom godina?

– Posve je različita od vremena kada sam ja počeo svirati. Mislim da je danas mnogo teže. Mladim glazbenicima je danas jako teško raditi i živjeti od svog rada.

Imate li kakav savjet za te mlade glazbenike?

– Samo treba uporno raditi, nikako ne odustati i rezultati će stići.

Ulaznice

Cijene sjedećih ulaznica do 30. svibnja iznose 100, 150 i 200 kuna. Na dan koncerta 1. lipnja ulaznice će koštati 150, 200 i 250 kuna. Ulaznice se mogu kupiti u Opatiji u uredu Festivala Opatija na Ljetnoj pozornici (Zert bb) radnim danom od 8 do 16 sati, u Rijeci u Dallas Music shopu, Croatia Recordsu, Foto Reviji i u caffe baru Nad urom u Robnoj kući Korzo, te online na www.mojekarte.hr.

 

Komentari

komentara