Poznati beogradski rockeri vraćaju se u grad svojih početaka. U sklopu njihove proljetne turneje Rijeka je prva točka, a Pogon kulture sutra je mjesto magije novovalnih veterana.

Električni orgazam u 2018. godini objavio je album »Gde smo sad« koji je kritika proglasila njihovim najboljim uratkom u zadnjih 30 godina. Uz pjesme s novoga albuma, imat ćemo prilike čuti i antologiju njihovog početnog kreativnog ludila, onog iz ’80-ih.

Zanimljivo je da produkciju njihovog dvanaestog studijskog izdanja potpisuje Toni Jurij s kojim je grupa surađivala na albumima: »Lišće prekriva Lisabon« (1982.), »Les Chansones Populaires« (1983.) i »Kako bubanj kaže« (1984.), a upravo je na to razdoblje novi album mnoge podsjetio. Glazbu su pisali Branislav Petrović Banana, Ljubomir Đukić Ljuba i Srđan Gojković-Gile, dok je tekstove, kao i obično, pisao Gile. Tanja Mirković, s kojom bend surađuje prvi put, autorica je omota.

Električni orgazam svakako je jedan od najvažnijih i najprisutnijih bendova u regiji, a albumom »Gde smo sad« malo je reći da je »razvalio« i vratio volej kritici koja album iz 2010. godine »To što vidiš to i jeste« i nije baš prigrlila.

Izabrali smo najbolje učitelje

»Gde smo sad« zaista neodoljivo podsjeća na njihov orgazmički bum vremena novog vala kada zvucima klasičnog i psihodeličnog rocka, post punka i punka pa i bluesa nije odoljela ni Europa. Ovo živopisno psihodelično izdanje najnovijeg albuma istovremeno je dječački nevino i glazbeno zrelo. Kao iskusni dirigent bacaju nas iz jednog u potpuno novo stanje gotovo hipnotički. Gdje su? Kao nekad, na vrhu rockerske piramide.

Uoči riječkog koncerta razgovarali smo sa Srđanom Gojkovićem Giletom, kapetanom benda kojeg za »esid« veže još samo pjesma.

Smeta li vas što vas uspoređuju sa Stonesima? Mislite li da tako gubite autentičnost?

– Pravo da ti kažem, uopće se ne bavim time. Stonesi su svakako moj, Bananin i Ljubin omiljeni bend pa je izvjesno da su na neki način utjecali na nas. Svatko mora imati nekakvog učitelja kad je mlad, mi smo izabrali najbolje, kao i Dylana i Lennona, bar što se mene tiče.

Uspjeli ste isfurati rock and roll do kraja, vjerujem da su vas mnogo puta pitali koja je tajna dugovječnosti na sceni, ali mene zanima suština pojedinaca u bendu. Kakav um mora imati takav bend da ne posustane pred »grobljem« mnogih rock bendova i održi se itekako živim? Ali i od čega je satkana ta karika koja vas drži okupljene sve ove godine?

– Teško je adekvatno odgovoriti na to pitanje. Manje-više sve je to bilo od danas do sutra, a sad kad pogledaš, prođe 39 godina. Veoma je važno da bend ima dobrog »kapetana« koji zna upravljati brodom. Mislim da je moj najveći talent upravo to što sam dobar kapetan. Nekoliko faktora nas je održalo. Prije svega je to ljubav prema muzici i toj magiji koja se dešava kad sviramo zajedno, zatim prijateljstvo koje se razvilo među nama, svirajući, putujući i družeći se svih ovih godina. A naravno, ništa od svega toga ne bi bilo moguće da nemamo uspjeha kod publike. Mi smo ipak profesionalci i zarađujemo za život od muzike, nije nam to hobi.

Kakvi ljudi, takav svijet

»Gde smo« kao da je lajtmotiv ne samo jedne pjesme, već cijelog albuma, kao da se pitanje (osim u pjesmi »Bila si kao san« gdje je pitanje jasno) suptilno provlači kroz cijeli album pa moram pitati – »gde ste« umno i stvaralački kao bend? Kako se vidite danas?

– To se stalno mijenja, mi smo svi na tom putovanju kroz svoje živote, stalno smo na nekoj drugoj poziciji, u svakom smislu. Ono što je bitno je da nismo u prošlosti, a ni u budućnosti, nego da se stalno držimo sadašnjosti, da svoj um vratimo u sadašnji trenutak jer on je veoma sklon lutanju. Zapravo, radi se o tome gdje je naša pažnja, čime je um trenutno zaokupljen, jesmo li svjesni toga.

Da se nadovežem na prethodno pitanje, gdje smo kao društvo? Gile, vi prakticirate budizam, što je čudno i u Hrvatskoj, a ne samo u Srbiji. Kako iz nastale duhovne zbilje gledate na trenutnu politiku u Srbiji, ali i na narod? Imate li osjećaj da se narod Srbije »budi«?

– Ne pretjerano. Nezadovoljstvo političkom situacijom je svugdje prisutno. Ja na to gledam tako da mislim da ljudi idu pogrešnim putem. Ono što mislim jest da pokušavaju promijeniti druge i svijet oko sebe, a ne pokušavaju promijeniti sebe i svoje loše navike. Po mom mišljenju, pravi redoslijed bi trebao biti da se krene od sebe, onda će se i svijet oko nas promijeniti. Kakvi ljudi, takav svijet.

Album je mnoge, pa i mene, mada sam rođena ’91., podsjetio na vaš kreativni bum ’80-ih kada se slobodno može reći da ste bili vrh piramide novog vala koji ni Europu nije ostavio ravnodušnom. Napravili ste, možda je banalno i reći, »mega« album nakon toliko godina na sceni. Nisu vam bile bitne kritike ’80-ih godina. Jesu li sada? Kakav je osjećaj čuti da ste »razvalili«?

– Pa, lijepo je čuti da su i drugi prepoznali kvalitetu u tome što radimo, ali moram priznati da se ja trudim ne obraćati pretjerano pažnju na pohvale, kao ni na kritike. Trudim se sam sebi biti najbolji kritičar i mislim da dosta dobro znam kad smo nešto uradili dobro, a kad ne.

Margita Stefanović je u intervjuu iz 1989. godine na pitanje »Kako sada vidiš generaciju beogradskih glazbenika koja se oglasila na početku osamdesetih: Idoli, Šarlo Akrobata, Električni orgazam?, odgovorila: Sve nas vidim malo pohabano. Idoli su jedno veliko odustajanje, što je šteta. Koja (Disciplina kičme) je genij koji tjera i dalje ono što je Gile (Električni orgazam) trebao učiniti. Gile se zadovoljio, a Koja nije. Njihovi počeci su slični, a razlozi drugačiji. Je li bila u pravu? Smatrate li pomalo ironičnim da ste nakon više od 30 godina lansirali nešto za što je Magi smatrala da je završena priča?

– Da, to je Margitina vizija bila, tad. Moram priznati da nisam neko tko je pretjerano cijenio njeno mišljenje. Naravno, draga mi je bila Magi, ali nikad se mi nismo družili, puno sam bliži bio s Milanom. Mislim da je, nažalost, ona prilično često donosila pogrešne sudove o svijetu oko nje, što ju je skupo koštalo.

Eksplozija kreativnih ljudi

Slušaju vas »neki novi klinci« koji nisu bili ni rođeni u doba »new wavea«, a sam novi val ne prestaje biti predmet izučavanja i dječačkog divljenja, mladi pišu radove na njegovu temu… Kako vama izgleda spoznaja da energiju novog vala živi netko tko ima sad, recimo, 18 godina? Kako vi s ovim odmakom gledate na novi val?

– Više puta sam već rekao da je to razdoblje novog vala, izvjesno, najkreativnije muzičko razdoblje na ovim prostorima. Mnogi od aktera su puno kasnije imali mnogo zrelijih radova, tu ubrajam i nas. Ali dogodilo se tad da je bila eksplozija kreativnih ljudi u kratkom razdoblju, na istom prostoru. Zbog toga je novi val tako utjecajan i dan danas.

Ovo svakako nije prvi put da nastupate u Rijeci, a nadamo se da nije ni posljednji. Kakva je energija riječke publike? Volite li doći u Rijeku?

– Rijeka je jedan od gradova u kojem smo svirali od samog početka. Imali smo nekad i dosta prijatelja tamo, nažalost većina njih više nije u Rijeci. Ipak, mi jako volimo svirati u Rijeci i uvijek taj koncert smatramo za jedan od najbitnijih.

Komentari

komentara