Valdet Luboteni na domaćoj je glazbenoj sceni najpoznatiji kao frontmen labinske grupe The Orange Strips. Trees Of Maine njegov je solo projekt, a »False dawns« naziv albuma kojim predstavlja tu posebnu autorsku priču.

 

Album ste snimali sami, u svome domu. Koliko je trajalo snimanje i kako je izgledalo?

– Pokušavao sam album snimiti i prije, ali je svako snimanje u novoj produkciji zamrlo nakon prve pjesme. S vremenom mi je postalo jasno da nema druge nego da se u snimanje upustim sam. Posudio sam jedan mikrofon, kupio malu zvučnu karticu, zamijenio stari laptop i krajem godine počeo. Gledao sam tjedan dana tutoriale na Youtubeu i tražio na internetu kako se što radi, to je bilo sve. U nešto manje od šest mjeseci snimanja uspio sam snimiti dvadesetak pjesama. Odsvirao sam svaki ton sam i sve to snimio. Mislio sam da ću objaviti dva albuma istovremeno, ili s malim razmakom, ali sam kasnije odustao od te ideje.

Duševni mir

 

Koje su prednosti, a koji nedostaci takvog snimanja?

– Od prednosti mogu izdvojiti financijski aspekt, duševni mir i slobodne ruke. Ovisiš samo o sebi, što se tiče dinamike snimanja, vremena, kreativnih odluka. Nedostaci su ograničenost budžeta, često ravnog nuli, znanja, iskustva, opreme. Međutim, kada se podvuče crta, ja sam apsolutni zagovornik do-it-yourself načina rada. Trenutno vlada prezasićenost izdanjima i izvođačima, a u budućnosti to može biti samo gore. Internet je olakšao mnogo toga, ali je istovremeno doveo do situacije u kojoj je i bendovima u bezbroj puta povoljnijoj situaciji teško doći do pažnje većeg broja ljudi. Ukratko – mislim da je DIY pristup u odnosu uloženog i dobivenog, u 99 posto slučajeva najracionalnije rješenje.

Tko su vam bili suradnici na albumu?

– Jedini suradnik na albumu, osim na jednoj pjesmi koja je nastala prije ovog snimanja, bio je Alen Zarifović iz labinskog benda Loell Duinn. Moj nedostatak iskustva i znanja tehničkog dijela on je ne samo u cijelosti ispunio, već velikim dijelom i nadogradio. Dino Santaleza je zaslužan za naslovnicu albuma i spot za prvi singl.

Otkud ime »False dawns«?

– Biranje naziva za album uvijek mi je malo traumatično jer znam da ću s tim izborom morati živjeti zauvijek. Uvijek pokušavam uloviti neku frazu ili riječ koja bi mogla funkcionirati, čak i puno prije nego počne snimanje. Ovog puta je priča dosta nespektakularna. Za vrijeme europskog nogometnog prvenstva čitao sam u Guardianu članak u kojem je novinar opisivao šanse svake momčadi, ali kroz njihove mane. Ne sjećam se koje su bile naše, niti me bilo briga, ali je Englesku, što se tiče nogometa, opisao kao zemlju lažnih svitanja. To je bilo to. Malo sam guglao da vidim je li to već netko iskoristio, a kad sam vidio da baš i nije, pitanje imena albuma bilo je riješeno. Mislim, tko se u većoj ili manjoj mjeri ne može povezati s tim izrazom?

Najdraža iz greške

 

Na albumu se nalazi deset pjesama. Koliko vam je bilo teško odabrati one koje će se naći na albumu?

– Izabrao sam 10 pjesama koje su se najbolje uklapale u cjelinu, a što se tiče ostalih, iskreno, više nisam ni siguran da će ih bar veći dio ugledati svjetlo dana. Puno se toga promijenilo u ostalih šest mjeseci pa će novi album biti dosta drugačiji od ovog. Izdavanje ostalih 10 ne bi bilo korak naprijed.

Možete li izdvojiti jednu koja vam je, zbog nekog posebnog razloga najdraža?

– Pitanje je rođeno za floskulu o pjesmama koje su kao djeca, ne možeš odabrati najdražu. Ali ja mogu. Najdraža mi je »Ceiling & the Bed«, zato jer je nastala greškom. Slučajno sam ubrzao prvotnu ideju za 100 posto i onda na njoj takvoj izgradio cijelu pjesmu do kraja. Na njoj je ostao i moj originalni ritam, jedan od rijetkih koje mi Alen nije izbrisao i zamijenio boljima.

Koliko se ovo što radite pod imenom Trees Of Maine razlikuje od glazbe TOS-a?

– Ljudi većinom bendove identificiraju prema vokalu, a kako pjevam u oba, s te strane sličnosti nisam mogao previše izbjeći. Sjećam se kad sam jednu pjesmu poslao prijatelju, a na pitanje kako mu se sviđa, njegov je odgovor bio da zvuči kao akustični Stripsi. Ona se nije našla na albumu. U bendu nas ima šestero, imamo dvije električne gitare pa ovo po inerciji ne može biti isto. Zadnjih sam godina malo u svađi s akustičnom gitarom pa sam htio da se što više zvukova gradi na zvucima klavijatura i basa koji mi je uvijek najvažniji u svakom bendu. Bas nosi sve.

Kako to da ste svoj solistički projekt predstavili upravo sad?

– Trees Of Maine je u početku zamišljen kao duo, pokrenuli smo ga Dino Santaleza – alfa i omega u bendu Pridjevi – i ja, prije nekoliko godina. Bio je to neko čudno razdoblje, Dino je u isto vrijeme snimao ono što će kasnije postati Pridjevi, dok su The Orange Strips radili na drugom albumu. Kasnije se Dino preselio u Zagreb, a ja sam prvi put krenuo na solo turneju.

Neoprostivi – engleski

 

I dalje pjevate na engleskom. Pretpostavljam da se u engleskom najbolje osjećate…?

– Aktivno se bavim glazbom gotovo pola života i ovo je pitanje na ovim prostorima još uvijek aktualno. Zašto engleski? Jednom dijelu publike to je još uvijek neoprostivo kada se radi o regionalnim izvođačima. Mi smo od prvog dana imali ambicije djelovati izvan granica, tako da se podrazumijevalo izražavanje na engleskom jeziku. Nismo nikada skrivali da smo iz Hrvatske, to stoji uz svaki spomen imena, ali budimo realni, ovo je maleno tržište, a o broju ljudi koje ovakva vrsta muzike zanima neću ni pričati. Svjesno smo postali male ribe u velikom ribnjaku, obratno to ne bi išlo. Ovo je samo logičan nastavak. Ima izvođača koji pjevaju na našim jezicima i sviraju vani, ima onih koji sviraju na engleskom pa nikada ne prijeđu granicu.

Trees Of Maine je soloprojekt, kako izgledaju vaši nastupi

– U početku su nastupi izgledali dosta bazično. Akustična gitara i vokal. Tada je to nekako i funkcioniralo, ali je ubrzo postalo jasno da to neće ići samo tako. Sjećam se jednog nastupa blizu Milana, prije dvije godine, kad sam usred svirke samom sebi toliko počeo ići na živce zbog toga što radim da sam tad odlučio da je to zadnji takav nastup. Igrom slučaja sam došao do nekog loopera koji mi je kasnije promijenio sve, ali je trebalo puno vremena da pređemo na – ti. Želim da zvučna slika bude što bogatija pa sada uz looper koristim i beatove i matrice, sve u razumnoj mjeri, naravno.

Stripsi rade novi album

Što se trenutno događa s grupom The Orange Strips?

– Kraća pauza je završila pa smo sada opet regularno na probama, radimo nove pjesme i pripremamo se za snimanje novog albuma, ovog puta malo brže. Odlučili smo škartirati sve pjesme koje se nedovršene vuku već godinama i krenuti s novim albumom od nule, na način na koji još nismo nikada radili. Sada smo apsolutno neopterećeni bilo čime pa si možemo to i priuštiti.

Krucijalniji Labin od Mainea

Otkud ime Trees of Maine? Ako se ne varam, vi ste neko vrijeme živjeli u američkom Maineu i tamo napisali prvu pjesmu… Koliko ima Mainea u vašoj glazbi?

– Istina je, neke od pjesama su nastale tamo, ali je, paradoksalno, za Trees Of Maine krucijalniji Labin od Mainea.

Bit će mnogo koncerata, nadam se i u Rijeci

Imate li u planu promotivne koncerte? Možemo li vas možda uskoro očekivati u Rijeci?

– Ima izvođača koji sviraju samo kad promoviraju nova izdanja, ali kod nas su od prvog dana svirke uvijek aktualne. Ako ne svira bend, sviram ja sam, a često se sve događalo paralelno. Uvijek mi je bitno svirati u mjestima ili u državama u kojima još nisam bio jer mislim da je važno uvijek pomicati granice. Do sada je, što s bendom, što solo, odrađeno više od 200 koncerata u više od 15 zemalja što realno i nije baš puno pa itekako ima prostora za nove podvige. Odgovor je: da, bit će mnogo koncerata, a ako bude zanimanja, nadam se i u Rijeci.

Komentari

komentara