Vojko V, donedavno poznat kao Vojko Vrućina, izdao je solo prvijenac »Vojko«, nakon što je bio djelom najprije Dječaka, a potom Kiše metaka.

Stoga je bilo logično popričati s njim o dobrom prijemu albuma u javnosti, prošlosti, sadašnjosti i budućnosti rapa u Hrvata i šire, osobnom egu, suradnji s Huljićem, kao i neobičnom bumu splitske rap scene.

Kako si zadovoljan reakcijom javnosti i publike na izlazak albuma »Vojko«? Već dugo nije bilo toliko pozitivnih reakcija na jedan solo rap album, što misliš da je razlog tome?

– Zadovoljan sam. Pretpostavljam da su ljudi zadovoljni time što čuju i da zato pozitivno reagiraju.

Gdje sve nastupaš, hoće li ljetna sezona biti naporna u promoviranju albuma

– Za sad je dogovoreno 19. svibnja Beer fest Zagreb, 22. lipnja Fibra fest Split, 22. srpnja je Sea Splash festival, a 28. Grafiti na gradele. Uz to se trenutno dogovaraju i drugi nastupi.

Zanimljive suradnje

Kako je došlo do inspiracije barokom, s obzirom i na pjesmu »Bach« i na sam dizajn covera?

– Kad sam prešao tridesetu, naglo sam počeo slušati klasiku i odmah sam htio pomiješati to s modernim trapom. Cover je inspiriran pjesmom »Bach«, dizajn covera i bookleta je odradio Mate Žaja iz Splita.

»Pasta Italiana« je jedna od neobičnijih stvari u posljednje vrijeme. Odakle suradnja s Huljićem i je li istinita priča da je pitao je li u redu da tebe i Krešu Bengalku nazove u tekstu klošarima?

– Prvo smo ja i Krešo semplirali Huljića, pa sam ga morao tražiti dopuštenje sempla. Huljiću se svidjela stvar, pa je odlučio gostovati. S obzirom da sam ja napisao Huljićev vers, mislim da ta glasina nije istinita.

Kako je uopće pao na pamet motiv »Cece u Parizu«?

– Pjesma je nastala tijekom mog četverodnevnog boravka u Beogradu, tijekom kojeg smo ja i Wikluh iz Bad Copyja trebali snimiti zajednički album, ali ta pjesma je jedino dobro šta je proizašlo iz tog kreativnog nereda. Motiv »Ceca u Parizu« je prvo spomenuo moj kolega Batman 3000 u svojoj pjesmi »Street Fighter«. To me inspiriralo da nazovem instrumental imenom »Ceca u Parizu«, a kad je Wikluh čuo instrumental i vidio ime, odmah je udario ultimatum da moramo snimiti pjesmu na taj beat i na tu temu, u roku odmah.

Možemo li pogledati u budućnost i bar načelno reći što nas čeka na »Dvojki« i »Trojki«, već sad najavljenim novim albumima?

– Očekujem glupost i dosadu.

Gangsta zajebancija

Kako je bilo raditi solo album nakon Dječaka i Kiše Metaka? Je li teže solirati ili biti dio grupe kad se radi album?

– Plus je što je sve po mom ukusu, minus je što je sav posao i odgovornost na meni, ako je pjesma dobra ili loša, kriv sam samo ja. Bez iskustva koje sam stekao u dva navedena benda, album bi sigurno bio puno lošiji.

Vojko u Dječacima i Vojko u Kiši metaka dosta se razlikuju. Kojem je Vojko V kao solist bliži?

– Vjerojatnije Dječacima, jer Kiša metaka je bila malo uža priča, striktno gangsta zajebancija. Na mom novom albumu nema toga, taj đir nema smisla kad si solo.

Što je uopće s Dječacima i Kišom metaka, jesu li to završene priče? Kuloarima se često pojave priče kako će se u budućnosti ponovno spojiti Kiša metaka?

– Trenutno svi radimo solo nešto, mislim da je tako najbolje zasad.

Što je dovelo do eksplozije splitske rap scene, koja je u nekoliko godina preuzela primat u državi pa i šire?

– Mislim da je bilo kontinuiranosti u smjeru kako se priča razvijala, od Dječaka, preko Kiše Metaka, do ovoga što Krešo i ja radimo danas.

Kako ti se uopće čini rap scena u Hrvatskoj, ide li u nekom pozitivnom smjeru? Koga bi uopće izdvojio kao najbitnije izvođače u državi?

– Čini mi se da je u nekom blagom usponu. Kad usporedim sada i 2008. kad smo izdali »Dramu«, stvari su se bitno promijenile, razni klišeji su zaboravljeni, novi đirevi su nastali. Spomenuo bih 33. bandu u Zagrebu i Krankšvester iz Osijeka.

Kakav je uopće prijem rapa na splitskoj klupskoj sceni, gube li i tu kao i u većini države svi ostali glazbeni žanrovi bitku s cajkama?

– Splitska tzv. »alternativna« scena nikad nije bila slabija otkad je ja pratim. Ja i DJ VRH vrtimo trap tu i tamo u klubu Quasimodo i posjećenost je često slaba, tek kad sam izbacio Pastu je klub bio pun.

Što se tiče ove druge scene, nikad nije bilo jače, ako ti treba doza cajke ili turističkog EDM-a (elektronske plesne glazbe, op.a.), tu sve gori i prska.

Buntovni zanos

Koliko rap može imati utjecaja na društvenu stvarnost? Je li prošlo vrijeme kad je glazba mijenjala sustave? Je li spala samo na sredstvo zabave?

– Mislim da je glazba uvijek bila sredstvo zabave, čak i kod angažiranih bendova kao što su na primjer Rage Against The Machine. Takvi bendovi nikad nisu ni blizu promjeni političkog sustava, ali je taj osjećaj »angažiranosti« zabavljao mladu publiku u buntovnom zanosu. Ja volim Rage, Public Enemy i sl., ali mislim da je muzika samo zabava.

Dosta surađuješ s drugim domaćim raperima. Ima li namjere, ili bar ideje, surađivati i s izvođačima iz susjednih država?

– S kim god mi padne na pamet surađivati, najčešće lako dođem do te osobe, bez obzira u kojoj je državi.

Jesi li zbilja bahat kako ističeš u nekim tekstovima ili je to više umjetnička sloboda? Ako solistička trilogija zaradi hrpu love, hoćeš li biti arogantni bogataš ili senzibilni filantrop?

– Često imam visoko mišljenje o sebi, to mi se vidi na faci i nema smisla to skrivati. Ne vidim se kao senzibilni filantrop, ali nikad ne znaš.

Je li Split »najluđi grad na svitu« i što to uopće znači? Je li u njemu lako nalaziti inspiraciju za stihove?

– Nemam pojma što to znači, svaki dan sam tu, meni izgleda kao običan primorski grad.

Zašto se za solo karijeru kratilo scensko prezime pa je Vojko Vrućina postao Vojko V?

– Malo mi je dosadilo to »Vrućina«, a i previše je domaćih repera niklo sa sličnom šprancom imena.

Najveći fan DMX-a u državi

Kad si uopće skontao da te rap zanima, postoji li neki povod zbog kojeg si se počeo baviti tom glazbom? Jesi imao neki svjetski uzor na počecima?

– To je jednostavno bilo kul u osnovnoj, svi smo nosili široke Bad and Mad gaće i snimali se na kasetofon, nije bilo izbora. Prvo sam se zakačio na Wu-Tang Clan, pa sam bio najveći fan DMX-a u državi, pa sam naglo prešao na Company Flow i Aesop Rocka. Poslije te zadnje nerd rap faze, slušao sam sve čega se dohvatim, od Lil Waynea do Death Gripsa.

Što ti je najbitnije kad radiš: beat, priča, flow stihova…? Ili je to od slučaja do slučaja, od pjesme do pjesme?

– Najviše uživam raditi bitove, štancam ih skoro svaki dan i često ih preslušavam i padne mi na pamet neka melodija ili ritam u koju filam riječi i iz toga eventualno nastane nešto. Ponekad mi prvo padne tema pjesme, kao na »Kako To«, i onda smislim refren i tekst i prema tome slažem beat. Svakodnevno u notepad zapisujem lajnove, kratke misli, ideje za temu pjesme. Većina toga je teško smeće, ali ponekad nešto dobro iznikne.

Jesi ikad »zva čovika« za nešto? Može li se u ovom društvu uopće uspjeti bez zvanja čovika? Je li Todorić zbilja bio najveći ćaća?

– Todorić je još uvijek najveći ćaća, ali čini se da se zamjerio jačim ćaćama u Europi.

Pripremajući se za ovo, kontaktirao sam meni jako dragu poznavateljicu scene koja je rekla da jednu stvar moram pitati. Koliki je sprd bio na snimanju »Ajme« gdje gostuješ kod Kreše Bengalke, jer je dojam da je to bio spektakl?

– Ništa posebno, par veselih momaka.

Komentari

komentara